Australski ministar obrane Richard Marles upotrijebio je dramatične riječi. Morsko dno postalo je "bojno polje", rekao je krajem svibnja na sigurnosnom forumu Shangri-La Dialogue u Singapuru. I upozorio da su napadi na podmorsku infrastrukturu dostigli povijesni rekord i do sada nezabilježene razmjere. Zaista, malo što danas snažnije povezuje Europu i Indopacifik od zabrinutosti za infrastrukturu koja omogućava globalni protok podataka, komunikacije i funkcioniranje velikog dijela svjetskog gospodarstva. Na marginama zajedničkog foruma Australija, Velika Britanija i SAD su najavili razvoj bespilotnih sustava za zaštitu podvodne infrastrukture, piše Deutsche Welle.
Zašto su velike sile ranjive zbog uskih pomorskih prolaza? Ova rasprava ukazuje na razvoj koji je dugo bio podcjenjivan: Europa i države Indopacifika sve više dijele iste strateške slabe točke i "ranjivosti". Francuski Institut za međunarodne odnose (IFRI) govori o novoj sigurnosnoj realnosti, u kojoj se interesi Europe i istočne Azije približavaju više nego ikada ranije. Istovremeno, pritisak raste: Kina nastavlja vojnu ekspanziju, praćenu geostrateškim korištenjem trgovinskih puteva kao političkog sredstva.
Podmorski kablovi kao globalni sigurnosni izazov
Posebno je vidljiva ranjivost podmorskih kablova. "Sigurnost ovih kablova predstavlja globalno javno dobro", kaže Christian Wirth iz njemačke Zaklade za znanost i politiku (SWP). Prema njegovim riječima, ranjivost kritične infrastrukture danas je zajednički izazov, bilo da je riječ o Rusiji u Baltičkom moru ili akterima u Indopacifiku. Takvi incidenti moraju se promatrati kao sustavni rizik koji može ugroziti globalnu trgovinu, upozorio je Wirth. I dodao da u tom kontekstu Tajvanski tjesnac nije samo lokalni problem, već važan faktor za globalne sigurnosne interese.
Incidenti u Tajvanskom tjesnacu
Koliko je ta ranjivost postala konkretna pokazali su brojni incidenti u Tajvanskom tjesnacu. Samo tijekom 2025. godine više podmorskih kablova između kineskog kopna i Tajvana bilo je oštećeno. U jednom slučaju tajvanska obalna straža zaustavila je teretni brod nakon što je prekinuta važna komunikacijska veza između Tajvana i arhipelaga Penghu, koji se nalazi uz kinesku obalu, ali je pod tajvanskom upravom. Brod je plovio pod zastavom zapadnoafričke države Togo, dok su svih osam članova posade bili državljani kontinentalne Kine. Kapetan je 2025. godine osuđen pred tajvanskim sudom na tri godine zatvora. I dalje je sporno je li riječ o tehničkom kvaru ili namjernoj sabotaži. Mnogi sigurnosni stručnjaci ovakve incidente smatraju primjerima takozvanih operacija u "sivoj zoni", odnosno aktivnosti koje ostaju ispod praga otvorenog vojnog sukoba.
Europa ima interese, ali ograničene mogućnosti
Marc Saxer, geopolitički stručnjak Zaklade Friedrich Ebert (FES) u Bangkoku, smatra da Europa mora drugačije sagledati tehnološku snagu istočne Azije. "Sloboda pomorskih puteva sigurnosni je interes Njemačke", kaže on. Posebno ističe Malajski tjesnac kao ključnu točku za njemačke lance snabdijevanja. Ipak, upozorava: "Istočna Azija nalazi se izvan kapaciteta i mogućnosti Europe za projekciju sigurnosne moći. Zato Europa u sigurnosnom smislu tamo ne igra značajnu ulogu."
"Prozor ranjivosti"
Prema Saxeru, sigurnosna pitanja u Europi, na Bliskom istoku i u istočnoj Aziji moraju se promatrati zajedno. "Trenutno svjedočimo nastanku svijeta koji se dijeli na tri geopolitičke konfliktne zone", kaže on. Ako se resursi angažiraju u jednoj regiji, nedostajat će na drugom mjestu. Christian Wirth smatra da su europsko-indopacifički odnosi ušli u novu fazu, obilježenu promjenjivom politikom SAD-a. Washington mora premještati trupe i oružje između različitih kriznih područja, posebno raketne sustave, koji su istovremeno potrebni Ukrajini, Tajvanu i Južnoj Koreji, kaže Wirth. I ukazuje na to da ova dinamika pokazuje da SAD sve manje može biti stabilan i pouzdan sigurnosni jamac za obje regije. Slična upozorenja dolaze i iz Instituta Europske unije za sigurnosne studije (EUISS), koji smatra da bi trenutna situacija mogla dodatno proširiti europski "prozor ranjivosti".
Diplomacija i industrijska stvarnost
Jedna od ključnih točaka ostaje suradnja utemeljena na međunarodnim pravilima. "Zajedno s Europom želi se spasiti ono što je ostalo od međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima", kaže Saxer. No on upozorava da mnoge azijske države i zemlje globalnog juga više ne smatraju svjetski poredak iz 1945. godine prihvatljivim te traže njegove reforme. Tu se otvara i određena dilema. Dok IFRI zagovara veću industrijsku samostalnost Europe i jačanje vlastitih obrambenih kapaciteta, Saxer upozorava na opasnost od pretjeranog širenja europskih sigurnosnih ambicija. Wirth pak dodatno ukazuje na rastuće sumnje u pouzdanost američkih sigurnosnih jamstava i potrebu da Europa razvije veće sposobnosti samostalnog djelovanja.
Suradnja kroz obrambenu industriju
Sigurnosna povezanost Europe i istočne Azije odavno je više od diplomatske deklaracije, što pokazuje i razvoj obrambene industrije. Južna Koreja je posljednjih godina postala važan dobavljač vojne opreme za europske države. Zbog toga sigurnosni odnosi između Europe i istočne Azije sve više počivaju na industrijskoj suradnji i zajedničkim lancima opskrbe. Wirth i Saxer se slažu da europske države, čak i u slučaju eventualne "konstruktivne strateške stabilnosti" između SAD-a i Kine, moraju nastaviti jačati vlastitu sposobnost djelovanja kroz širu i raznovrsniju platformu za sigurnost i obranu. Takva strategija, smatraju oni, postaje nužna u svijetu u kojem su Europa i Indopacifik povezani zajedničkim rizicima više nego ikada ranije.