Iza hrvatskih vatrogasaca jedna je od najtežih protupožarnih sezona posljednjih godina. Borili su se s dugotrajnim toplinskim valovima, snažnim vjetrom i suhim grmljavinskim nevremenima. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković za Večernji list govori o iscrpljenosti ljudi na terenu, trenucima u kojima je i sam bio životno ugrožen, opremi i tehnologiji, manjku vatrogasaca te strožim mjerama za vlasnike neočišćenih parcela.
Kakva je ovo bila protupožarna sezona! Vatrogasci gotovo nisu imali predaha. Svaka je sezona teška, ali ova je bila vrlo iscrpljujuća za vatrogasce i cijelu zajednicu. Imali smo katastrofalne požare, dugotrajne toplinske valove, a na nekim mjestima još nije pala kiša. Požari su izbijali i zbog suhih grmljavinskih nevremena na nepristupačnim područjima. U takvim ekstremnim uvjetima, dodatno pogoršanim klimatskim promjenama, s jedne strane imali smo požare, a samo nekoliko kilometara dalje poplave. Dok je na Braču bjesnio požar, Split su pogodile poplave. To nas čeka i ubuduće i na to se moramo pripremiti.
Kako ljudi izdržavaju takav ritam? Koliko ih sve to iscrpljuje? Umorni smo, sve je to iscrpljujuće. U sezonu ulazimo već 1. lipnja, kada zapošljavamo do tisuću sezonskih vatrogasaca i premještamo snage s kontinenta na priobalje, od 98 do 100 ljudi po smjeni. Sezone su sve teže i tako će biti i u budućnosti. Ne trebamo se zavaravati, nego realno procjenjivati stanje. Dobro je što interes za vatrogastvo raste. Ove godine imamo rekordan broj prijava u Državnu vatrogasnu školu i nećemo moći primiti sve zainteresirane.
Koliko je hektara dosad izgorjelo i kako se ova sezona može usporediti s prošlom? Prema podacima koje imam zaključno s 13. rujna, izgorjelo je 24.000 hektara. U to nije bio uračunat Brač, gdje je izgorjelo više od 5000 hektara, pa smo već na oko 30.000 hektara. Prošle godine bilo je oko 7500 hektara, što znači da je ove godine opožarena površina gotovo četiri puta veća. Imali smo i teže godine, poput 2012. i 2017., ali i ove su brojke vrlo visoke.
Kažete da mnoge zemlje uče od hrvatskih vatrogasaca i traže naše obuke. U kojim zemljama naši vatrogasci prenose svoje znanje i po čemu je naš sustav postao primjer drugima? Hrvatsko je vatrogastvo, u odnosu na cijelu regiju, ali i na svjetskoj razini, vrlo napredno. Mnogi danas uče od nas i traže naše obuke. Ove ćemo godine na Vučevici obučavati više od 50 ljudi iz Hercegovine za gašenje šumskih požara, tehničke intervencije te spašavanje iz dubina i s visina. Naše zračne snage slali smo u Tursku i Bosnu i Hercegovinu, a više smo puta pomagali i na požarima u BiH, posljednji put na Blidinju. Istodobno i mi preuzimamo najbolja iskustva drugih. Prošle godine na Vučevicu smo doveli francuske stručnjake koji su nas obučavali za uporabu protuvatre. Imamo satelitsko praćenje, dronove i 280 kamera za rano otkrivanje požara. Cijeli je Jadran pokriven kamerama, a u jedinstveni sustav povezali smo i parkove prirode. Najvažnije je požar rano otkriti i što prije početi s gašenjem.
Vatrogasce javnost najčešće vidi na požarištima, ali oni među prvima izlaze i na prometne nesreće, poplave, potrese i druge tehničke intervencije. Koliko se njihova uloga promijenila? Vatrogasci su danas, uz Hrvatsku vojsku i policiju, vrlo važan čimbenik sustava domovinske sigurnosti. Što god se dogodi, vatrogasci djeluju odmah. Na požarima, poplavama, potresima, prometnim nesrećama i drugim tehničkim intervencijama među prvima su na terenu. Mnogo se puta pokazalo da je sustav organiziran i da funkcionira onako kako treba. Mnogi nam na tome zavide, a posebno me veseli što u vatrogastvo dolazi velik broj mladih ljudi.
Koliko se u tako ekstremnim uvjetima uopće može učiniti? Kod Omiša je puhala snažna bura, na Braču jugo... Jugo nekada može biti i gore. Kada imamo isušenu vegetaciju i drveće, požar se širi munjevitom brzinom. Na Braču sam vidio da je požar prošao, a ponegdje je iza njega još ostalo zelenila. Tko nije doživio takvu vatru, teško može zamisliti njezinu brzinu. Kod velikih požara i snažnog vjetra često nam preostaje borba za svaku kuću.
Jeste li se ikada našli u situaciji u kojoj ste pomislili da možda nećete preživjeti? Jesam. Našao sam se u vatrenoj oluji i dva puta smo kolega i ja bili u životnoj opasnosti. Odlučili smo kojim ćemo putem krenuti i rekli: idemo tuda, pa kako bude. Hvala Bogu, dobro je završilo. Bilo je teških požara i u Zatonu, na Korčuli i Pelješcu te u Žrnovnici. Kod Kule Norinske mislili smo da smo požar ugasili, a onda se vatrena kugla sručila prema naselju i ljudima. Kada se toga sjetim, pitam se kako smo svi ostali živi.
Spomenuli ste protuvatru, metodu o kojoj se u Hrvatskoj malo govori. Što ona podrazumijeva i koliko je opasna? Vatrogasci kontrolirano pale vatru kako bi požar odmaknuli od naseljenog mjesta. Kada izgori gorivi materijal, glavna se vatra više nema čime širiti i sama se zaustavlja. Ta se metoda mnogo koristi u Francuskoj. Prošle godine na Vučevici imali smo obuku s francuskim stručnjacima jer morate točno znati kada i kako postupiti, posebno ako je vjetar nepovoljan, kako ne biste izazvali još veću štetu.
Svake se godine ponavlja isti problem: neočišćene parcele, zarasli putovi i vegetacija do samih kuća. Hoće li konačno biti strožih mjera? To je pitanje kojim ćemo se na jesen morati mnogo ozbiljnije baviti. Imamo neočišćene putove i parcele, a onda se raspravlja o tome je li zemljište državno ili privatno i tko ga treba očistiti. Oko kuća imamo džungle, a kada dođe požar, svi su krivi osim onoga tko nije očistio. Možda ćemo morati poduzeti i drastičnije mjere: ako vlasnik ne očisti parcelu, netko će to učiniti, a njemu ispostaviti račun. Pritisnut ćemo jedinice lokalne i područne samouprave, a više ministarstava morat će uskladiti propise o zaštiti od požara, šumama i poljoprivrednom zemljištu.
Kako se osjećate kada vidite da netko usred sezone namjerno izazove požar i digne cijeli sustav na noge? Ne znam gdje je tim ljudima pamet. Netko namjerno podmetne požar, a vatra na kraju može zahvatiti i njega jer nikada ne znate kamo će je vjetar odnijeti. To su jako zločesti ljudi. Čim izbije požar, dižu se sve snage i svi su istoga trenutka obaviješteni. To je pitanje sigurnosti građana i turista. O tome ne trebamo samo razgovarati, nego moramo poduzeti mjere kako bismo takve slučajeve spriječili. Policija je ove godine bila vrlo učinkovita i otkrila počinitelje. Sigurnost građana uvijek mora biti na prvom mjestu.
Skradin često navodite kao primjer dobre protupožarne prevencije. Što je ondje napravljeno? Skradin može biti primjer cijeloj Hrvatskoj. Napravljeni su protupožarni prosjeci i sigurnosne zone, a uklonjeno je 5000 kubnih metara drvne mase. Zajedno su radili Grad Skradin, Nacionalni park Krka, Vatrogasna zajednica Šibensko-kninske županije i Hrvatske šume. Sve je evidentirano i u digitalnom obliku. Pokazalo se kako zajedničkim radom možemo smanjiti požarni rizik za grad, a isto možemo učiniti za svako naselje.
Jesu li povećana primanja sezonskih i profesionalnih vatrogasaca pomogla u zadržavanju ljudi? Minimalna bruto plaća sezonskih vatrogasaca podignuta je na 1800 eura – 900 eura osigurava država, a drugih 900 eura jedinica lokalne samouprave. Povećane su i plaće profesionalnih vatrogasaca. To mladim ljudima pruža sigurnost da mogu planirati obitelj. Mnogi gradovi daju i više od minimuma, ali manje i financijski slabije sredine imaju problema. Zato se može razmišljati i o udruživanju više jedinica lokalne samouprave u zajedničko središnje društvo.
Kakvo je stanje s opremom i ulaganjima? Opreme imamo, a provodi se i mnogo projekata. Nabavljamo 78 šumskih vatrogasnih vozila i 48 vatrogasnih cisterni, a potpunom opremom bit će opremljena 10.224 vatrogasca. Kacige i rukavice već su stigle. Za otoke se priprema projekt vrijedan 34 milijuna eura, a ugovoreno je 70 milijuna eura za izgradnju i dogradnju vatrogasnih domova. U Splitsko-dalmatinskoj županiji najavljena je gradnja osam novih domova. Nastavit ćemo koristiti europske fondove koliko god možemo.
FOTO Gore kuće, automobili, ljudi bježe: Ovo je 200 fotografija užasa u Dalmaciji
Otvori KEKS Pay
Konačno nekaj pametnog, ak se vlasnik nemre kontaktirat ili se ne javi jednostavno nacionalizirat zapušteno zemljište.