Očekivani životni vijek u Europi 2024. dosegnuo je 81,5 godina. Oporavak je to nakon pandemije kada je pao na prosječnu 80,1 godinu. Zapravo, životni se vijek u Europi produljuje desetljećima, po dvije godine svakih deset godina od 60-ih godina prošlog stoljeća do danas. Jer, 50-ih godina bio je tek 62,8, da bi 2024. dosegnuo 78,9. Očito je da su napredak medicine i općenito znanosti doveli do toga da je životni vijek na Starom kontinentu znatno produljen, što je sjajna vijest. Sve dok se ne pogleda s materijalne strane. Europske države, naime, nisu to uzimale u obzir u svojim ekonomskim računicama. Zanemarile su natalitet. On je debelo ispod traženih 2,1 djeteta po ženi, 2024. bio je tek 1,34 djeteta, najniže od 2001. godine. U 2024. broj je novorođenih pao na 3,55 milijuna s 3,67 milijuna 2023. godine. Još je gore ako se pogleda razdoblje unatrag pola stoljeća. Jer, 1961. godine na europskom teritoriju rođeno je 6,8 milijuna djece, gotovo dvostruko više nego 2024. Neke velike ekonomije, poput Španjolske ili Poljske, bilježe dramatičan pad nataliteta. Očito je da su ovako postavljeni mirovinski sustavi neodrživi.