Mirotvorac Budimir Lončar i danas plače nad Jugoslavijom
Bivši diplomat Lončar ničega se ne sjeća po dužnosti, jer mu je takva bila služba. Razgovor je zaključen velikom tugom velikog Lončara nad tim što se Jugoslavija nije mirno raspala.
Komentari 189
lustracija prvi i najvažniji korak, i za ono prije 90' i za ono nakom 90'
Uopće me ne čudi, niti zanima, što je pustio suzu dok je spominjao svoje partizanske uspomene. Zanima me zašto nije spomenuo sto je radio tijekom 2. svj. rata dok bi bio na Ugljanu, o čistkama nepodobnih ili preinteligentnih civila i o njihovim smaknućima...?
Ne mislim ništa dobro o starim komunističkim kadrovima pa tako ni o Lončaru, ali neka mi uvaženi kolumnist ili netko od komentatora objasni što je loše u žaljenju nad tim što se Jugoslavija nije mirno raspala? Zar je bolje da se raspala u krvi i s toliko žrtava?
kad ce izumrt ova bagra crvenokmerska vise
Je li se ikad u svojoj povijesti ova država brže razvijala nego za vrijeme Tita? Jesu li ikad bile manje socijalne razlike nego u njegovo vrijeme? Manja nezaposlenost? Sigurnije zaposlenje? Je li ikad ijedna vlast prije ili poslije Tita dijelila ljudima besplatno stanove?
Naslov kolumne je tendenciozan jer Lončar nije ni u jednom trenutku izrazio nostalgiju za Jugoslavijom. Također, pitam se zašto je žaliti za izgubljenim životima "perverzno poigravanje žrtvama palim za nezavisnost Hrvatske" ? Sumnjam da i gospodin Starčević zna odgovor na ovo pitanje.
HRVATSKI NAROD JE KAO:covjek koji voli svoju dragu a sram ga je da to joj i kaze.
delminium logično da su svi krivi za tvoje lične neuspjehe, srbi, partija, komunisti, ....a ti si normalno jadan i nemoćan Mani se takvih gluposti.
Jugoslavija je bila raj na zemlji!!A ovo danas je pakao koji unistava i stare a narocito mlade ljude!
Naravno da ljudi placu za svojom opljackanom drzavom, sta bi trebali mozda feshtovati. Ove karikature danas nisu ni do koljena Titu, opljackane bananice nastale nakon raspada zemlje, ni do cicka bivsoj Yugoslaviji.
Samo Joža Manollić zna više tajni od Bude Lončara koji je sinoć briljirao. Vojko Šiljak mudro je pustio vitalnoga sugovornika, koji ne gubi misao (zlobni Starčević podmeće) i prava je riznica životnih mudrosti, da nas upoznaje sa svojim životnim stremljenjima.ma. Kao predstavnik države koja je prednjačila u pokretu nesvrstanih Lončar je diljem svijeta bio dočekivan s osobitim uvažavanjem, a posebno su ga cijenili američki i engleski diplomati koji znaju prepoznati kvalitetu. Čovjek je želio mirno rješenje jugoslavenskoga sukoba, ali je previše boravio u bijelomu svijetu i stoga zaboravio da su oganj i mač mitski elementi u životu prosječnoga Balkanca koji žudi za prolijevanjem krvi. To smo i dobili te izgubili 25 godina. Gubimo i dalje jer su nas novi vlastodršci opljačkali i ponizili do gole kože. Bravar je ipak bio najbolji.
Komentari su jadni...svi su kao protiv juge...a govore naglaskom na prvi slog. To rade i Srbi. Sve smo pokupili od njih a kao fol protiv njih smo. Jado.
Božo Bjelak: Pred raspad Jugoslavije, grupa diplomata je poslala pismo Predsedništvu SFRJ da smeni Lončara sa mesta ministra, jer je tražio od OUN da kazni Jugoslaviju "zbog toga što ugrožava mir".
Božo Bjelak: Budimir Lončar je posedovao istančan osećaj za diplomate koji su mu bili potrebni, tako da je formirao klan u MSP-u (tada SSIP-u), uglavnom od diplomata iz Hrvatske i Crne Gore. Nisam bio član njegovog klana (organizovali smo kontra klan), ali je Lončar prema mojoj malenkosti uvek imao naklonost: podržao je na Kolegijumu moj premeštaj u Moskvu; posle Moskve lično je potpisao rešenje o imenovanju za opunomoćenog ministra; potpisao je i rešenje o postavljenju za šefa Protokola; pozvao me je na sastanak u Zagreb, koji je organizovao Tuđman za diplomate iz Hrvatske, Hrvate i Srbe, iako nisam iz Hrvatske (što sam odbio); kao poslednji ministar spoljnih poslova, postavio me je za šefa Misije u jednoj latinoameričkoj zemlji, nakon što su tadašnji ambasadori iz Hrvatske i Slovenije otkazali poslušnost SFRJ (i na taj način nagovestili brzi raspad Jugoslavije). Nikada nije umočio pero da nešto napiše, nije imao smisla za strane jezike, uvek je vodio sa sobom prevodioce, ali je bio, kako se to u žargonu kaže, veliki igrač, tako da je sve analize koje je dobijao izvan kuće diplomatije i od članova klana, mudro koristio na kolegijumima MSP-a ili u razgovorima sa ondašnjim visokim funkcionerima. Svi su se pitali kako to Budimir Lončar sve zna, odnosno saznaje pre drugih. Ukratko, legalno je stvorio privatnu informativnu, moglo bi se čak reći, obaveštajnu mrežu. Pisare iz klana dobro je nagrađivao: prevremenim napredovanjem, postavljenjima na ključna mesta u MSP, premeštajima u značajne i najlepše gradove i zemlje sveta. Inače, kada su svakoga proleća (mart, april, maj) raspisivani interni konkursi za premeštaje u DKP, malo je ko sačuvao dostojanstvo. Svi smo moralno posrtali i ogovarali jedni druge, jer su plate u MSP bile katastrofalne, a život u stranim zemljama bio je lagodniji zbog deviznih primanja. Dosijei su "punjeni" čak izmišljotinama. Iz raznih institucija moći, saveznih i republičkih, bilo je toliko poziva i intervencija da su funkcioneri MSP-a bežali od telefona kao od đavola. O Budimiru Lončaru i značajnijim članovima klana slušao sam ponešto od domaćih i stranih sagovornika. Takođe, dolazio sam i do pisanih materijala. Mi iz drugog klana tajno, ili na osnovu radnih mesta koja smo povremeno pokrivali, imali smo uvid u njihove dosijee u SID-u i Službi bezbednosti, kao što su Budimir i njegovi saradnici u naše. Jedan primer je karakterističan za samog Budimira, kako je radio i delovao. Srbi i Crnogorci nisu hteli da prihvate informacije da se raspadaju Varšavski pakt i SSSR. Bili su ortodoksni komunisti, što se pokazalo i na 14. Kongresu SKJ (Kongres napuštaju Slovenci, zatim Hrvati, a jedan Srbin i dalje uzvikuje: "Očuvajmo socijalizam i jedinstvo"). Sve informacije o raspadu do kojih sam dolazio u vreme perestrojke (službovao sam tada u Moskvi), ambasador, poznati srpski rukovodilac, kao i ministar savetnik, "ce-ka-ovski" birokrata Srbin, bacali su u koš, odnosno spaljivali. Rusku delegaciju, koju sam pratio po službenoj dužnosti, primio je Lončar (1987). Nakon razgovora, pri izlasku iz sale, Lončar me zaustavio i pozvao na večeru, istovremeno naredivši šefu kabineta, diplomati iz Hrvatske Madej Nevenu (biće u nezavisnoj Hrvatskoj šef kabineta Tuđmanu, sada je ambasador), da rezerviše sto u Klubu književnika. Znao je Budimir da će jedna služba registrovati sa kim je večerao, što mu je bio cilj. Nešto ranije, sretao sam se u Moskvi sa Brozovim sinom, čiju sam kćer upisao u Rusku baletsku školu. Poznanstvo datira još iz studentskih dana u Zagrebu. U dugim razgovorima i šetnjama po Moskvi, govorio sam mu šta se događa u SSSR-u. To je verovatno uticalo da me Lončar pozove na večeru i razgovor. Odlučio sam da mu nakon večere i izlaska iz Kluba književnika (u kome su i zidovi imali uši), u višesatnoj šetnji na Senjaku, gde je Lončar imao stan, prepričam telegrame koji nisu stizali u centralu. Znao sam da je Lončar dobijao informacije, pre svega od prijatelja Genšera, da se istočni kolos raspada. Kasnije ću, 1997. u Pragu, saznati od bivšeg šefa SID-a (koji je napustio MSP i otvorio u tom gradu trgovačku firmu) da je Leka sutradan na Kolegijumu poduže govorio o raspadanju Varšavskog pakta i SSSR-a. Na pitanje upravo tog šefa SID-a odakle mu sve te informacije, odgovorio je da ima saradnika u Moskvi. Tako je Leka zaštitio i legalizovao svoja saznanja, da ponovim, pre svega od Genšera. Šef SID-a je toga dana dobio informaciju sa kim je Lončar večerao, tako da je otkrio ko je Lekin "saradnik". Nemoguće je navesti stotine drugih primera kako je taj "igrač" gradio karijeru i istovremeno učestvovao u razbijanju Jugoslavije. Slično su se ponašali i drugi poznati hrvatski diplomatski radnici dok su u Beogradu jeli "kruh". Dobro školovani, sa znanjem stranih jezika, iz porodica sa partizanskim pedigreom, ženili su se i Srpkinjama (po ugledu na Broza), kako bi dokazali da su Jugosloveni, a svi su radili na rasturanju SFRJ, odnosno za svoje buduće države. Hrvatske i slovenačke diplomate nosile su vikendima državne tajne, strogo poverljive materijale i šifrovane telegrame u svoje domove, pokazivali ih onima koji nisu imali pravo da ih čitaju (nisu bili na listi korisnika), a koji će, kada počne rasulo, verski i etnički rat, biti glavni igrači.
Starčeviću, bolje nemoj pisati ako je to sve što se roji u rojnici tvojoj, prazne riječi, ambasador je za vas direktor svemira. Ono što je on prošao vi niste i nikad nećete.Trebao bi postojati zakon da muha ne može komentirati lava. Vite, on se družio sa zvijezdama u inozemstvu, u svakom smislu, pa i sa zvijezdama koju vi ne možete okom vidjeti, naravno vi ste uvjetovani situacijom, da ponovo dođe, prvi bi bili u redu. Kad čitam vaše tekstove pomislim da bi i ja mogao postati švrljalo. Smrt fašizmu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
A u svakom sistemu na svijetu neki jedu sa zlatnim žlicama a neki ne jedu uopče i ja ga razumijem i danas neki jedu sa zlatnim žlicama a velika večina je na dijeti.