Svijet se preslaguje i poput vagona natovarenog eksplozivom juri u provaliju bez kočnice. Stari poredak više ne postoji, novi se tek slaže i ne znamo kakav će biti. Živimo u nesigurnom vremenu, ulazimo u opasna vremena, a Europa, koja je desetljećima živjela pod sigurnosnim kišobranom Amerike izgleda izgubljeno, bez vođe, pravog lidera, bez jasne strategije i bez unutarnje kohezije. Kazao je to Mirko Galić, dugogodišnji novinar, urednik, diplomat i jedan od najprepoznatljivijih vanjskopolitičkih komentatora u Hrvatskoj.
Galić je bio gost nove epizode emisije Svijet plus koju vodi novinarka Dea Redžić. Tema treće emisije je Europa, koje su danas njezine temeljne vrijednosti i stupovi opstanka? Kako na Europu i njezine politike utječu izbori u Americi koja je sada napušta, a koliko tehnološki divovi i njihove vlade?
Svijet se “vratio povijesti”, a poredak koji je dominirao nakon kraja hladnog rata – raspada se pred našim očima, rekao je Mirko Galić u razgovoru s Deom Redžić. Objasnio je da se nalazimo u“međuprostoru”, između svijeta skrojenog nakon 1945., iluzije “kraja povijesti” nakon 1990. i nove, opasno nepredvidive ere u kojoj se ponovno preslaguju moć i savezništva. U središtu razgovora: Europa bez liderstva i zajedničke vanjske politike, Amerika koja od saveznika traži prihvaćanje “novih vrijednosti”, Rusija s imperijalnim ambicijama, Kina koja “bez pompe postaje globalna sila”, migracije kao test europske ravnoteže, tehnološki divovi i umjetna inteligencija kao potencijalno jača sila od čovjeka – te pitanje gdje je u svemu Hrvatska. Galić govori i o opasnosti da “jedan čovjek” odlučuje o sudbini svijeta, o ratu u Ukrajini, o Gazi i pravu Palestinaca na državu, te o Balkanu kao prostoru trajne nestabilnosti.
Da bi objasnio današnji trenutak, vraća se na dvije ključne točke moderne povijesti. Godine 1945. saveznici pobjeđuju u Drugom svjetskom ratu i kroje novi svjetski poredak. Nastaju Ujedinjeni narodi, gradi se sustav međunarodnih institucija, vjeruje se u trajni mir. No vrlo brzo započinje hladni rat, podjela na Zapad i komunistički Istok. Početkom 90-ih pada komunizam, raspada se istočni blok i Zapad proglašava pobjedu. Stvara se iluzija da je povijest završena. “Zapad je vjerovao da je pobijedio i stao. Mislili su da je povijest završena. A povijest se sada vraća na svoje početke.” Danas, kaže, živimo u međuprostoru – između svijeta koji je nestao i svijeta koji se tek formira. Galić razgovor skreće s geopolitike na nešto što smatra dugoročno još opasnijim. “Moje brige nisu više brige čovjeka koji se boji da će pasti atomska bomba, iako ni to ne treba isključiti. Moje brige dolaze otuda što vjerujem da se stvorila jedna tehnološka sila koja je jača od čovjeka, s kojom čovjek više ne može upravljati.” Svijet je, kaže, sam sebi izgradio mehanizam propasti. “Taj svijet je stvorio sebi tehničke mogućnosti da propadne. Ne može kontrolirati ono što je stvorio.”
Novinarka je pitala Galićs o utjecaju tehnoloških divova – kompanija čiji su budžeti veći od proračuna pojedinih država – na europske lidere i njihove politike. “Mi se nalazimo u vremenu u kojem vlada novac. Donald Trump je rezultat svijeta koji je pod vlašću novca i tehnologije koja tom novcu služi i stvara sve veći profit.” Procjena američkog predsjednika je kritična, prikazujući ga kao političara bez doktrine koji vješto koristi medijsko-tehnološki aparat.
“Donald Trump se ničim ne ističe – apsolutno ničim. Nikakvom inteligencijom, nikakvom imaginacijom.” “Ničim, osim time da vješto barata tim novim tehnološkim spravama, da ih podešava sebi i svojim interesima i da se služi političkom nomenklaturom u koju ne možete vjerovati. Danas jest, sutra nije.” “Hoće li se Putin zaustaviti ako mu date nagradu u Ukrajini? Hoće li tražiti novu? Nagradu za svoju imperijalnu, agresivnu politiku. Hoće li sutra negdje drugdje tražiti?”, govori Galić.
Kakva je budućnost EU? Galić tvrdi da strahuje jer je Europa dezorijentirana. “Europa je brod bez zapovjednika. Ili kompozicija koja juri velikom brzinom, a nitko njome ne upravlja.” Podsjeća na staro Kissingerovo pitanje: “Ako zovem Europu na telefon, koji je broj i tko će mi se javiti? To i dalje ostaje.” Spominjemo Merkel, Macrona, nedostatak vizije. Govori o Njemačkoj kao “velikoj nepoznanici”, o Francuskoj koja pokušava, ali nema unutarnju snagu. U tom vakuumu vidi prostor za rusku politiku sile.
“Putina zanima vojska. On hoće obnoviti Sovjetski savez – silom ili milom.” Mađarska i Slovačka, koje su najviše stradale od Sovjetskog Saveza danas pokazuju razumijevanje za Moskvu. “To je povijesni paradoks.” Galić se posebno zadržava na Orbanu. “Dokle taj čovjek može koristiti europski novac i istodobno držati Putinu štangu?” “Europa treba reset i “registar” tema, mora odrediti što se odlučuje jednoglasno, a što većinom. Ključnim stvarima da se bavi Europa, sve drugo pustiti da države same odlučuju.”
A koje su to ključne stvari ili temeljne vrijednosti Europe ako želi preživjeti kao ozbiljan politički projekt. “Zajednička vanjska politika, zajednička obrana, slobodno kretanje roba, ideja i ljudi, zajednička monetarna politika i valuta, ali uz politički nadzor. “Zajednička valuta je napravljena, ali bez vlade koja to kontrolira. Zajednička vanjska politika nije realizirana.” Bez tih elemenata, tvrdi Galić, Europa ostaje birokratska zajednica, ne i geopolitička sila.
“Nalazimo se u Europi koju s jedne strane Amerika napušta, a s druge strane Rusija napada. Europa je gurnuta u situaciju da pliva u bazenu u kojem ima puno krokodila i nije sigurna hoće li ih umiriti ili će je krokodili pojesti.” Točnije, tvrdi Galić, Europa se nalazi između Amerike, Rusije i Kine koja postaje globalna sila. Komentirajući poruke s minhenske sigurnosne konferencije, Galić je kazao da su europski državnici krivo shvatili poruku Marca Rubija, iako je poruka bila ista kao i prošle godine kada je Europu šokirao govor JD Vencea. sada su ovacijama ispratili državnog tajnika koji je sve ponovio samo u blažem tonu. Poruka je ista: ostat ćemo saveznici, ali ako prihvatite naše vrijednosti.”
A koje su to vrijednosti? “Novac. Vladavina novca. Sposobnost da se improvizira u svjetskoj politici.” “Amerika je iznevjerila povjerenje milijuna ljudi. Amerika danas nije stup svjetske demokracije.” “Ako jedan čovjek sve odlučuje, to je apsolutizam, a ne demokracija.” Migracije Galić vidi kao “veliki test” i tvrdi da Europa nosi dio odgovornosti zbog kolonijalne prošlosti. “Europa postaje utočište za siromaštvo i gladne robove koje je sama stvorila… Može se ograditi, ali time da izgubi dušu.” Odbacuje rješenja “sve primiti” ili “sve odbiti”.
“Ne možete svu sirotinju svijeta primiti… ali ne možete ni okrenuti leđa… Trebamo ravnotežu.” U raspravi o identitetu Europe upozorava da se promijenila civilizacijska i vjerska struktura, ali traži kontrolu bez demonizacije islama. “Bilo je otvoreno pitanje je li se u temeljnim ugovorima EU trebalo dodati da je nastala i na kršćanstvu, jer ona jest nastala na kršćanskim temeljima." “Pogledajte i kako se miješaju karte na ovom nesretnom Balkanu koji i dalje naliči na bure baruta.”
Na pitanje strahuje li od eskalacije na Balkanu, Galić odgovara: “Ako kažem da pomalo ne strahujem, lagao bi. Elementarni izvor nestabilnosti na ovom području nije se promijenio. Mislim na Srbiju koja je još uvijek opsjednuta idejama s kojima je organizirala ratove 90-ih. I dalje održava taj duh svesrpstva ili velikosrpstva.” No istodobno kaže da Hrvatska mora biti pametnija.
“Hrvatska mora ojačati unutarnju koheziju. Posebno odnos prema hrvatskim Srbima. Ne smiju biti izloženi prijetnjama. Ako ćemo jedni i drugi gajiti samo pamćenje na ono loše – nikad nećemo izaći iz toga.” Na pitanje kakva je politika Hrvatske u odnosu na nove okolnosti u EU i svijetu, Galić odgovara: “Mislim da robujemo Bruxellesu. Recite mi kad se Hrvatska suprotstavila u nečemu? Ni ja se ne sjećam” “Hrvatska mora štititi elementarne interese. Ne može biti samo izlog ili koš u koji se slijeva tuđa, strana roba.”
“Mi smo vjerni Bruxellesu i vrijedni Europi. Jasno – vjeran Europi. Ali u nekim stvarima ja ne bih bio vjeran. Ne mislim da je Europa s ovom garniturom, skoro bih rekao polupismenih birokrata, vrijedna moje bezuvjetne vjernosti.” Naglašava da to ne znači odbacivanje Europe, nego redefiniranje odnosa. “U nekim stvarima treba postaviti pitanje: što Hrvatska treba? Što Hrvatskoj odgovara?” Podsjeća da je Hrvatska od članstva u Europskoj uniji imala koristi. “Europa je nama puno dala. I mi smo Europi nešto vratili, ali ubuduće ne možemo biti sluge Europe.”
Otvori KEKS Pay
Ljubitelj petokrakaša i simpatizer kokardaša... U karijeri nikada nije napisao ni slova protiv....pa ne očekujem to ni dalje