Ime brodskog gradonačelnika Mirka Duspare nikada se nije toliko spominjalo kao u posljednjih tjedan dana. Otkako je na trasi neaktivnog produktovoda na zapadnom ulazu u Slavonski Brod došlo do izlijevanja zasad neutvrđene količine naftnih derivata, a odmah zatim 90 tisuća ljudi zbog izmjerene visoke razine ugljikovodika ostalo bez vode za piće, prvi čovjek sedmog po veličini grada u Hrvatskoj sa svojim je sugrađanima krenuo u bitku za čistu vodu.
Pritom je ušao u otvoreni sukob s Vladom, ministrom zaštite okoliša Tomislavom Ćorićem i umirovljenim generalom Ivanom Čermakom, vlasnikom tvrtke Crodux protiv koje je podnio kaznenu prijavu zbog onečišćenja vode. Protivnici mu nisu ostali dužni. Optuživali su ga za nemar u održavanju vodovoda, nazivali ga destruktivcem, pozivali ga da smiri tenzije i čak mu i neprimjereno poručivali kako su njegove optužbe obična “laprdanja”.
Unatoč tome, Duspara tvrdi kako nije prenaglio s podnošenjem kaznene prijave i kako je samo radio posao institucija koje su za to zadužene, prozvavši izravno policiju, Državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, vodopravnu inspektoricu i inspektoricu zaštite okoliša.
Ekološki incident
– Nekoliko kilometara od centra Slavonskog Broda dogodio se težak ekološki incident s istjecanjem velike količine naftnih derivata, za što imamo dokaz jer je naša Javna vatrogasna postrojba sudjelovala u sprečavanju mogućeg zapaljenja. Tu je policija koja je držala prometnicu zatvorenu pet-šest sati, tu je tvrtka koja je radila privremenu sanaciju, i to po nalogu direktora Croduxa koji je izazvao akcident. Sve imamo, ali nemamo zatvoreno mjesto akcidenta, nemamo policijske trake i nemamo nastavak sanacije tog prostora, koja je bila nužna. Kaznenu prijavu nisam podnio protiv nepoznatog počinitelja jer je počinitelj poznat – kazao je Duspara.
Upozorio je na izostanak prave reakcije onih koji su zaduženi da u Hrvatskoj bude bolje. Tvrdi kako je na dan kada je doznao za akcident, u petak 30. ožujka, odmah tražio razgovor s premijerom, ali tajnica mu je odgovorila kako on može razgovarati s njim tek u utorak. Za ekološku katastrofu okrivio je ministra Ćorića koji, kaže, ništa nije poduzeo i čije službe nisu ništa odradile.
– Došli su ovdje naslikavati se i pokušati spriječiti da netko ne bi slučajno upro prstom i rekao da je tvrtka koja je napravila akcident u Slobodnici možda kriva i za onečišćenje vode. Mi nismo tražili krivca, samo smo tražili da se nađe mjesto gdje nafta ulazi u sustav kako bismo to spriječili i smanjili štetu, da nam građani ne piju 15 ili 30 dana vodu iz cisterni. Cijelo vrijeme taje se podaci od našeg stožera civilne zaštite i 90 tisuća ljudi koji moraju piti vodu iz cisterni. Zar je to normalno?
Osim za vodu, Duspara se već cijelo desetljeće bori i za čist zrak. Sjeća se kako je u siječnju 2009., čim su prvi put osjetio smrad, zatražio da se u Slavonskom Brodu izgradi mjerna postaja, ali tadašnja ministrica zaštite okoliša Marina Matulović-Dropulić ga je odbila.
– Predočio sam ministrici 18.500 potpisa građana, a ona mi je predbacila kako je moje traženje mjerne postaje ustvari politički potez uoči izbora. Interesantno, kad god se borim za ovaj grad, to je politički potez. Istovremeno se jedanaest mjernih postaja gradilo u nacionalnim parkovima širom Hrvatske, pa sam je pitao kako je moguće da u Brodu ne očekuje zagađenje, a očekuje ga na Mljetu, koji je pun šume i aerosola iz mora. Pa vi ne možete nikoga tužiti ako nemate dokaze. Ne možete otići na sud i reći: Joj, nama smrdi, nas zagađuju, a kada vas pitaju koliki je sumporovodik ili benzen – nemate pojma. Mi smo tada sami naručili pokretnu mjernu postaju i platili je.
Sukobio sam se s njim
Prisjetio se i najvećeg prosvjeda za čist zrak iz 2012. kada je zamalo došlo do fizičkog obračuna između njega i tadašnjeg SDP-ova ministra Mihaela Zmajlovića
– Ako se sjećate, i tada sam bio destruktivac jer sam napao Zmajlovića koji je prao ruke od svega. Došao je u Brod na sastanak na koji je pozvao sve političke opcije osim mene. Nije mi krivo zbog toga, ja ne bih ni sjeo s njim tad, ali je nepošteno. Došao sam na prosvjed i sukobio se s njim.
Ne vjeruje u ruske najave da će zaustaviti renoviranje brodske rafinerije zbog diplomatskog rata s Hrvatskom.
– Neće zaustaviti renoviranje jer ovdje je profit i kapital u interesu. Pitanje je samo koliko će sama plinofikacija smanjiti zagađenje ako se ne odradi kompletna modernizacija rafinerije, a za to ipak treba malo više novca. Mislim da za to nije ni bilo volje. Osim toga, nije dobro da se produktovod koristi za plinovod, jer jedno s drugim nije kompatibilno. Produktovod trpi puno manje tlakove od plinovoda. Akcident od 28. ožujka dogodio se upravo zato što se to nije poštovalo.
U lipnju ove godine navršit će se punih 13 godina otkako je na čelu Slavonskog Broda. Ovo mu je već peti mandat. Otkako je 2012. izbačen iz HSP-a, na izbore izlazi kao nezavisni kandidat i pobjeđuje. Kako to da ga HDZ i SDP ne uspijevaju srušiti?
– Pa zato što ja nisam političar. Upravo je to razlika između mene i predsjednika Hrvatskog sabora kada govori o politici. On je političar i on će se prilagoditi svima i svačemu, a ja to neću. Nisam rođen kao gradonačelnik niti to moram biti, ali mislim da građani to vide. Pogledajte gdje su vam ostali političari. Naš igrač golfa (saborski zastupnik i predsjednik HDZ-a Brodsko-posavske županije Pero Ćosić, nap. a.) vratio se i danas je već u novinama i priča o Sikirevcima i vodocrpilištu. Imate njegove slike na Facebooku u cipelicama za golf i sa štapom. A na vodi i vodoprivredi je zgrnuo bogatstvo.
Duspara je i u HSP-u bio jak, možda čak i prvi čovjek s obzirom na to da je predsjednik Glavnog stana po funkciji jači od predsjednika stranke. Ali nije se uklapao u postojeće sheme, nije mu odgovaralo ono što su radili Đapić i Srb i tu su se razišli. Danas surađuje sa SDP-om.
– Moji politički partneri su svi oni koji su za Slavonski Brod, koji nisu politikanti, koji su za projekte koji su od važnosti za grad. Jedan od projekata je, recimo, Sveučilište. Svi oni koji budu za to moji su partneri. A svi oni koji su sve ove godine to kočili nisu mi partneri i ne žele dobro ovom gradu i županiji.
Duspara je po zanimanju liječnik, specijalist anestezije. Dragovoljac je Domovinskog rata. Prošao je većinu ratišta, od Nuštra, preko Zone B (Bosanska Posavina) i Velebita do Molunta i Dubrovnika. Sudjelovao bi, kaže, i u Oluji, ali nije mogao jer je u to vrijeme bio na specijalizaciji u Zagrebu. Radio je do 2005. i još jedno vrijeme dežurao. A onda su ga, kaže, njegovi prijatelji izbacili iz bolnice.
– Zabranjeno mi je da dežuram. Svi su doktori dežurali, naš ministar i dandanas dva puta tjedno radi, a mene je predsjednik županijskog HDZ-a, kojeg sam uvjerljivo porazio na izborima 2007. – izbacio iz bolnice. Ravnatelju je naređeno da ja više ne mogu dežurati. Tada je u igri bio još i Boro Grubišić, ali ovo je više bilo upućeno meni. To vam je nešto slično kao da sam ja njega izbacio iz svih poslova u Brodu. A nisam.
Zašto je Brod postao, kako građani kažu, zadnja rupa na svirali, a nekad je bio top grad?
– To bi trebalo pitati vladajuće strukture. Nikad nismo imali više ministara, pomoćnika ministara i državnih tajnika u Vladi, a nikad nije bilo teže doći do projekta. Nitko se ne javlja.
Podsjeća kako je Đuro Đaković proizvodio tramvaje do rata, a onda je sve prebačeno u Zagreb radi sigurnosti.
– Poslije rata proizvodnja je nastavljena u Zagrebu, a Đuru su svi zaboravili. Pa mogli su nam dati barem vrata na tom tramvaju da radimo. To bi na jedan način bila zahvala za ono što smo dali ovoj državi. Ali nismo ni to dobili. Nekada smo proizvodili tenkove, a sada više ne možemo raditi ni remont tih tenkova. Zašto ne dobivamo više poslova na željeznicama koje su zastarjele i trebaju vagone? Ali ne. Umjesto toga, Đuro Đaković gubi status tvrtke od strateškog značenja za državu.
Ističe kako nije ni zavidan ni ljubomoran, ali ipak pita kako je moguće da brodogradilišta dobivaju milijarde potpore, a s druge strane poduzeća kao što su Đuro, OLT ili TANG propadaju. I to nikog ne boli.
– Zar te tvrtke nisu od strateškog interesa? Pa u Đuri smo proizvodili granate, automate, tenkove koji su spasili Hrvatsku. Zaboravlja se da su Đurini radnici izašli pred JNA koja je sjedila u tenkovima, spriječili da tenkovi izađu iz tvornice. Svi govore o tržišnoj ekonomiji, moraju ići javni natječaji i tako dalje. Da, moraju ići javni natječaji, ali postoje strateški interesi ove države kojih bi se isto trebali držati.
Požurivao sam cisterne
Smatra da je uistinu bogat čovjek jer ima prekrasnu obitelj. Svojom suprugom Ozanom oženio se 1988. i danas imaju petero djece – Krešimira, Stjepana, Antuna, Ivana i Anamariju.
– Dva sina završila su elektrotehniku, treći studira, četvrti sin ide u prvi srednje, najmlađa kći je u sedmom razredu, a supruga radi u bolnici kao medicinska sestra. Za nekakav hobi, na žalost, nemam vremena, jer kao gradonačelnik moram 24 sata na dan biti na raspolaganju svima. Nešto malo radim oko vrta, ali još nisam ni orezao voćnjak, a već je počela cvatnja.
Ove je godine zbog prezauzetosti za Uskrs proveo vrlo malo vremena s obitelji.
– Morate obići sav teren, sve pokriti, organizirati. Mi smo se tog petka u 9 navečer sastali i tražili da nam pošalju cisterne. Odgovorili su da će ih poslati ujutro, ali ja sam rekao – ne, sad se moraju poslati cisterne, jer one ujutro moraju biti na punktovima. I tako je i bilo. Vi danas imate pojedince koji govore kako su tek četvrti dan dobili napismeno da dođu u Brod. Pa niste mogli dobiti napismeno zapovijed kada nijedno ministarstvo nije radilo do utorka. Svi su bili na blagdanima. Naš predsjednik Sabora na Uskrs pred katedralom kaže: Ništa mi neće ovaj dan pokvariti. Normalno, njemu neće! A onda se sjeti tri dana poslije govoriti da Duspara vodi politiku u Brodu. Zašto gospodin nije došao ovamo Brođanima čestitati Uskrs i ispričati se što su štitili i skrivali incident koji se dogodio u Slobodnici? Na žalost, to je naša politika.
Prijetili mu smrću
U životu je imao puno teških Uskrsa, ali ovaj mu je sigurno jedan od najtežih.
– Nitko od nas nije očekivao da će na Uskrs piti vodu iz kanistera i da će razmišljati hoće li onu šunku, sarmu i jaja koja je pripremio baciti ili pojesti. A znate da većina ljudi teško živi i da su jedva skucali nešto novca da to skuhaju. Nama nitko nije rekao pravo stanje, možemo li mi tu vodu koristiti ovako ili onako. Ja kao liječnik to možda mogu znati, ali dopuštam drugima da ne moraju i ne znaju. I onda dobijete odgovor – ja ću svoje pojesti, pa što bude.
Pati li obitelj zbog njegova posla? Jednom ga je prilikom pred suprugom u šoping-centru nokautirao županijski vijećnik, član HSP-a Ante Starčević. U vrijeme dok je bio u Zagrebu i dok su mu djeca bila puno manja nego danas, dobio je telefonsku prijetnju smrću zbog slučaja povezanog s vrijednim gradskim odmaralištem na Korčuli. Nije ga bilo strah za sebe, nego za djecu koja su bila u Slavonskom Brodu, pa je nazvao načelnika policije da ih zaštiti dok je on odsutan. Nije mu bilo lako ni kada su kamioni privatne cestarske tvrtke 2011. danima kružili oko njegove kuće i blokirali je s izvješenim natpisom: “Duspara, vrati mito!”
– Obitelj sigurno pati. Djeca nisu mogla imati normalno djetinjstvo jer su uvijek morala paziti. Ćaća je gradonačelnik i, gdje god te netko sretne, upozori te na nešto. Što se tiče kruženja kamiona, i to je dokaz nepoštovanja pravne države i različitih tumačenja zakona. Da smo mi pravna država, ti kamioni ne bi kružili jer tamo nije dopušten promet kamionima. Policija je to mogla vrlo lako i jednostavno riješiti, ali nije, iako sam bio i pripadnik Specijalne policije u Domovinskom ratu. Kao i sada u ovoj istrazi oko curenja nafte. Zar vam je normalno da čovjek koji je to napravio obilazi teren s glavnim inspektorom i govori mu što da radi i koga da izbaci. To je katastrofa!
Sjeća se kako je, u trenutku dok su kamioni kružili oko njegove kuće, imao goste iz Frankfurta. Bili su preneraženi, nisu mogli vjerovati da policija stoji pred kućom i ne sprečava kamione da voze. Najviše ga je, međutim, iznenadila reakcija njegova osobnog vozača.
– Sjeli smo u auto i vozač mi je rekao: Dobro jutro, lopove! Dobro jutro, kriminalčino! Pitao sam ga što mu je jer prvi smo susjedi. A on mi je odgovorio – do danas si bio gospodin doktor, od danas si lopov, kriminalac i sve najgore što možeš biti. Na žalost, to tako ide. Ali treba se boriti za onu većinu koja nije takva i koja se možda boji istupiti u javnosti. Ja znam da nije jednostavno izaći i stati kontra generala (Čermaka, nap. a.), ali trebali su i župan i golfer i svi drugi to učiniti. Jer ovdje se radi o životima Brođana.
Kaže da ima podršku obitelji, prijatelja i, što je najvažnije, građana.
– Ne mogu vam opisati koliko smo poruka i dopisa dobili, ne samo od Brođana nego i od ljudi iz cijele Hrvatske, pa čak i iz inozemstva. Svi nam šalju poruke podrške jer vide što se ovdje događa.
Za razliku od većine drugih političara, kojima je jedini cilj dokopati se Sabora, Duspara se za saborsku fotelju nikada nije kandidirao iako je uvjeren da je mogao ući.
– Što mi znači Sabor? Mislim da ovdje mogu više dati građanima, više pomoći, više napraviti. Kad se okrenem iza sebe, i uza sva ta podmetanja i opstrukcije koje sam doživio, ovaj grad je dobio jako puno u posljednjih trinaest godina.
Za trenutak se vratio u 2005. kada je izabran za gradonačelnika. Prisjetio se kako je najbolja sportska dvorana u gradu u to vrijeme bila limena i montažna dvorana Brod u naselju Mali Pariz.
Patnje neće prestati
– Danas imamo dvoranu Vijuš, najbolju kuglanu, najljepše bazene, uređene prostore gotovo svih nogometnih klubova, tartan-stazu, četiri-pet školskih dvorana... Govorim samo o sportskoj infrastrukturi. Pa jedna Pula još nema bazene. Ali ako hoćete nešto kritizirati, onda možete uvijek biti nezadovoljni. Ja sam nedavno bio četiri dana u Frankfurtu i pošizio kada sam vidio što oni sve imaju, a mi to nikada nećemo imati. Ali to je Njemačka. I tamo se ne vodi ovakva politika kakva se ovdje vodi. Hoće li ikada prestati patnje Brođana? Najprije su ih godinama raketirali, zagađuju im zrak, pa sad i vodu...
– Patnje neće nikada prestati jer život je takav, sastoji se od dobrih i loših stvari. Patnja je i rađanje, ali dobra, jer majka zaboravi na bol kada dobije svoje dijete. Međutim, nešto bi se moglo riješiti da je malo dobre volje. Ali ako gledate i živite samo za sebe i ne zanima vas okolina, onda je to žalosno.
" Bombarder " kao i Petrina, samo što je Petrina načelnik na obali pa i kada ništa ne radi ljudi zarađuju od turizma, a ovaj kad ništa ne radi ljudi niti vode nemaju !