Dok ministar zdravstva ističe kako je pilot-projekt prioritetnih lista u bolnicama dao odlične rezultate u četiri zagrebačke bolnice pa sada kreće u svim hrvatskim bolnicama, bolnički liječnici ni izbliza ne dijele njegovo mišljenje.
Ni komunikacije ni pripreme
– Liječnici nisu ni znali za program koji se u njihovim bolnicama navodno provodio, većina to ne zna ni danas, a ministar priča o „fenomenalnim uspjesima“?! – oštra je bila dr. Lana Videc Penavić u svom izlaganju na kongresu Zdravlje i zdravstvena zaštita 2015 – 2030 Futur Z, na kojem je kao članica Izvršnog odbora Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) otvoreno progovorila o projektu koji se u javnosti forsira kao pomak za dobrobit pacijenata, a zapravo od njega nema puno koristi.
– Ideja prioritetnih lista odlična je i Europa je koristi već godinama, no kod nas je njena realizacija problem na nekoliko razina – rekla nam je nakon izlaganja dr. Videc Penavić, bolnička anesteziologinja. Projekt je počeo a da nitko od onih koji su ga trebali provoditi uopće nije znao da počinje. Preko noći izrađene su smjernice, koje su liječnici ocijenili nejasnim i medicinski neutemeljenim jer sadrže, primjerice: “Svi složeni kardiološki bolesnici s otprije poznatom dijagnozom i pogoršanjem trebali bi moći u kratkom roku doći do mjerodavnog kardiologa, po mogućnosti prije dramatičnog pogoršanja.“ Spominju dijagnoze iz samo nekih grana medicine.
– Odjednom, na popisu pacijenata vidite dva žuto označena mjesta, to su trebali biti prioritetni pacijenti. Imate liste čekanja za neke zahvate popunjene mjesecima, ako ne i godinama unaprijed. Što s pacijentima koji su na listi? Skinuti dvojicu? Pomaknuti liste? Ili nagurati još pacijenata pa ćemo imati po pet minuta za pacijenta u kojima ga treba pregledati, vidjeti dokumentaciju, napisati suvislo stručno utemeljeno mišljenje i staviti svoj potpis pod takav površan posao?! – pita se liječnica i nastavlja: – Tekst smjernica uopće ne definira prioritetnog pacijenta, nego se tu može uklopiti gotovo svaki punoljetan stanovnik RH. Nadalje, tko će to raditi? Kada? Imamo ukupno 3,5 milijuna prekovremenih sati, ministar misli da ćemo popodne obrađivati te pacijente? – ogorčena je.
Kako se onda radilo?
– Nije se radilo, ili ih se primalo a da doktori nisu ni znali da su to pacijenti s prioritetne liste – kaže. Neke su bolnice dio rješavale preko hitnog prijma premda to nisu jednaki pacijenti: hitni su životno ugroženi, a prioritetnima pregled treba što prije, ali ne trenutno. Kako je ministar mjerio uspjeh projekta? – Podataka nema, ali uspjeh je svejedno „fenomenalan“ i kreće dalje! Osim toga, kaže, ne možete uvesti projekt koji zahtijeva online naručivanje u sustavu gdje većina bolnica ili nema informatički sustav, a one koje imaju nisu međusobno povezane. – Npr. KBC Sestre milosrdnice radi na tri lokacije: Vinogradska, Tumori i Traumatološka, i imaju tri različita sustava koja nisu ni kompatibilna. KBC Split uopće nije informatiziran! Bez informatizacije zdravstvenog sustava na nacionalnoj razini nema govora o rješavanju problema listi čekanja – ne dvoji doktorica.
U 143 godine 22 smjernice
Kritike dr. Videc Penavić, ujedno i stav HUBOL-a, ne idu samo aktualnom ministru: – Sve se “briljantne” ideje naših ministara takve, nerazrađene, neiskomunicirine: Dani otvorenih vrata, 72 sata, Program plus... A HLZ je u 143 godine postojanja izradio 22 skupine smjernica, jedan Zbornik smjernica te „prioritetne“ u dva dana, što govori dovoljno! Zaključno, iznimno je važna izrada vremensko kadrovskih normativa i, još važnije, započeti s procjenom ishoda liječenja kao parametrom kvalitete i načinom praćenja rada liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja, bez čega nije moguće uvesti red u liste čekanja, a još manje u zdravstveni sustav.
Pogledajte simptome raka testisa koje muškarci ne bi smjeli ignorirati:
Tko pametan uopće može ozbiljno shvatiti Kujundžića i njegova objašnjenja?