Kako je dugogodišnji potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju
Josip Matanović, prvooptuženi u aferi Maestro, shvaćao ulogu državnih
službenika u privatizaciji, možda govori i navod iz jednog razgovora s
pouzdanikom USKOK-a Joškom Kuzmanićem. Bilo je to 15. svibnja 2007.
godine u kafiću Anera u Zagrebu.
Jack-pot na lotu čini se smiješnim
Prvi
put prikazane tajne snimke u slučaju 'Maestro'
USKOK:
Matanović od klijenata tražio osam milijuna eura mita
Tajne
snimke
“U cijelom svijetu provizija je redovan institut. Mislim, vani je
institut provizije potpuno legalan i onda je to sve legalno. Odnosno,
kad posao napravi, on je zaštićen preko ugovora. Ima legalnost
sustava”, kaže Matanović.
U razgovoru se dogovara gdje bi, osim 250 tisuća eura avansa u
gotovini, bio isplaćen ostatak goleme provizije, ukupno 1,7 milijuna
eura za sređivanje prava građenja naselja luksuznih apartmana na terenu
Ciglana Nin, na mjestu gdje nema detaljnog urbanističkog plana, a
zeleno svjetlo za gradnju ne daje ni ministrica Marina
Matulović-Dropulić.
Matanović je, prema optužnici, unaprijed dobio 100 tisuća eura, pa mu
se “posao” na račun države isplati i ako na kraju ruski investitori
ostanu kratkih rukava i od naselja u Ninu ne bude ništa. No, ako stvar
bude realizirana, Matanović traži još 1,5 milijuna eura, pa zato valja
otvoriti račun u inozemstvu. Pa Matanović kaže kako račun valja
otvoriti u nekoj austrijskoj banci i “na svoj račun prenijeti taj jedan
procent”. Međutim, zabrinjava ga kako će taj novac unijeti u zemlju.
“Jer, građanin Hrvatske u zemlju može unijeti najviše, čini mi se, 6000
eura, za osobne potrebe. Sad treba vidit... Jer, meni će od tog novca
normalno puno trebat, ne puno, nego sve ću u životu ovdje radit. Plaćat
sobe, apartmane ili kurve. Kad bude to trebat, kako prenijet, ne znam,
200, 300 tisuća...”, pita sebe i pouzdanika Matanović.
Kasnije u razgovoru, zabrinut je za slučaj da ruski investitori
zaborave na njegovu ulogu nakon što stvar prođe.
“Gledaj, ja ću sad ić na povjerenje, a ako se odluka donese, onda ću
ići na aktiviranje...”, kaže Matanović, pa kasnije objašnjava:
“A ne, kad se odluka donese, vi možete napraviti posao bez mene. Ako
ste neodgovorni prema meni, možete se zaj...”, kaže Matanović, tražeći
očito osiguranje i za lavovski dio dogovorene provizije.
Zanimljivo je i ono što dugogodišnji državni službenik govori o
ministru Damiru Polančecu, tada predsjedniku Nadzornog odbora Fonda za
privatizaciju. Pouzdanik Kuzmanić pita Matanovića: “Što kaže Poli?”
Matanović odgovara:
“ Ma šta kaže, u k... je i on. Pola toga on i ne razumi. Šta će
razumit, k... Govorim mu da je bija dobar na Otvorenome s Jurčićem i
onim. On meni kaže, znaš kako su se držali njih dvoje, kao bebice.”
‘Razbahatili se vlasnici, hoće 200-300 eura po kvadratu’
Jedan od problema u vezi s gradnjom na mjestu Ciglana u Ninu bili su i nekadašnji vlasnici zemljišta koji su tražili natrag svoju djedovinu. U naturi to nisu mogli dobiti, odlučeno je, pa je u pitanju bila cijena naknade. U jednom razgovoru Robert Peša, jedan od optuženih potpredsjednika Fonda za privatizaciju, kaže da su se vlasnici “pobahatili, neki misle da moraju dobit 200-300 eura po kvadratu.” Riječ je o zemlji uz more, koja na tržištu ima najvišu cijenu. No, prema zakonu, mogu dobiti samo kunu i osamdeset. Malo kasnije Matanović kaže: “Kad se njima ponudi neka pristojna cijena, svi će potpisati.”
Spremni za ‘papirić’ od 350 tisuća eura
Prošlog tjedna USKOK-ov pouzdanik Mihail Mošnogorski povukao je svoj iskaz iz istrage. U istrazi je, naime, rekao da mu je Igor Petlevski u razgovoru o investiciji rekao da “sve košta”, a kad ga je Mošnogorski upitao što to znači, na papirić je napisao “350.000 eura” i dodao mu ga. Mošnogorski sad kaže da je prije mislio da je Petlevski od njega nešto tražio, ali da sada više nije siguran. Prvi razgovor između Petlevskog i Mošnogorskog nije snimljen, a na sljedećem sastanku Mošnogorski spominje papirić. “I mi smo spremni papirić što ste pisali prošli put, sve spremni mi.” Na to Petlevski kaže: “Operativno smo mi to pripremili. Mi smo spremni operativno. Kad kažu ‘zeleno svjetlo’ mi za tri dana to damo u novine.”
