"Doživjeli smo najtežu sudbinu koja može pogoditi bilo kojeg roditelja, naše je dijete prekršilo ljudske i Božje zakone... Oprost od Vas nemamo snage moliti, ni za naše dijete ni za sebe, ali Vas još jednom molimo da od nesretnih i očajnih roditelja Vi i Vaša obitelj prihvatite izraze sućuti u Vašoj boli za Vašim suprugom", pisali su te 1998. godine roditelji 16-godišnjakinje Petre i njezine godinu i pol mlađe sestrične Tee Dobrili Burušić, žaleći što su njezina nevjenčanog supruga Zlatka Popovića ubila njihova djeca. Ipak, pismo isprike iz tko zna kojih razloga do udovice zagrebačkog taksista nikada nije stiglo.
Sad, jesu li riječi tiskane na komadu bijelog papira uopće bile iskrene ili ne, možda se najbolje da iščitati iz lanjske odluke zagrebačkog suda gdje je nakon desetljeća sudovanja na početak vraćen postupak za naknadu štete. Dobrila Burušić tražila je 90 tisuća kuna nakon ubojstva muškarca s kojim je deset godina dijelila dobro i zlo. Ali, Petrini i Teini roditelji žalili su se na presudu koja je išla u prilog udovici, kazavši kako nisu bili odgovorni za postupke svojih tad maloljetnih kćeri koje su Popoviću presudile hicem u zatiljak iz revolvera Smith&Wesson, kalibra Magnum 357, koji su ukrale Teinoj majci.
Laži i prijevare
Još jedno vraćanje na početak, za obitelj 42-godišnjeg Zlatka Popovića značilo je ponovno vraćanje na subotu, posljednji dan mjeseca siječnja 1998. godine...
Petra je željela biti liječnica kojoj bi otac nakon završetka fakulteta otvorio ordinaciju. Ali, nije išlo. Nakon neuspješne godine u srednjoj medicinskoj, prebacila se u trgovačku školu i govorila, bez neke jasne vizije, da će biti komercijalist i raditi u tatinoj tvrtki. Petrini roditelji bili su rastavljeni, imala je brata, a majka je u novoj vezi rodila. Potkraj osmog razreda preselila se k ocu.
Odrastala je s Teom, svojom sestričnom. Toliko su toga jedna o drugoj znale! Već su zajedno i odlazile od kuće, voljele su markirati, popustile su u školi, a zajedničko im je bilo to što su se i jedna i druga pokušale ubiti, što su uživale droge – speed, hašiš, heroin, ma sve do čega su uspjele doći... Ali, roditelji nisu bili sretni kad su zajedno, shvatili su da jedna na drugu loše djeluju.
Dan prije ubojstva Petra je opet zbrisala iz očeva stana i otišla k Tei, srednjoškolki iz zagrebačke Gornjogradske gimnazije. Tu su noć provele tumarajući gradom i dogovarajući se kako doći do novca za još i još droge. "Nekoga ubiti i opljačkati", sinulo im je. Vratile su se u Tein dom i zaspale. Da je Petra i te subote u njihovoj kući, Teini roditelji nisu imali pojma jer kad bi netko od ukućana krenuo prema sobi mlađe kćeri, Petra bi se skrila u ormar. Prije no što su krenule u noć, Tea je iz kuće ukrala zlatninu i majčin revolver. Nije joj to bilo prvi put da ukrade – još u sedmom razredu počela je roditeljima uzimati najprije malo, a zatim sve više i više novca.
U osmom je počela jako lagati, a mjesec prije ubojstva s velikom količinom novca pobjegla je od kuće.
Te kobne večeri do Immportane centra djevojke su stigle autobusom. Tu su namjeravale "utopiti" ukradenu zlatninu. Dio plijena otišao je lako. No, 550 kuna, koliko su djevojke dobile za nakit, istopilo se vrlo brzo. Kupile su hlače, majicu, cigarete, nešto za jelo i – novca više nije bilo. U Petrinim rukama ostala je samo papirnata vrećica s novim krpicama. Tea je čvrsto držala Petrinu torbicu s revolverom. Obje su bile pune tableta.
Revolverom u glavu
Tramvajem su se uputile prema Kvaternikovu trgu, a kako tamo nisu pronašle prijatelje od kojih bi mogle nabaviti još novca, pješice su krenule prema kafiću na Borongaju. Tu su razradile plan: ubit će nekog taksista i od njegova se novca dobro nadrogirati. Nakon zadnjeg provoda, plan je bio da se ubiju jer život im se ionako činio besmislen. Iz telefonske govornice na križanju Maksimirske i Bukovačke nazvale su taksi službu. Kad su doznale gdje je najbliže stajalište, zaputile su se prema njemu. Zlatko Popović, parkiran sa svojim bijelim mercedesom 200D bio je prvi na redu na stajalištu u Bukovačkoj. Tu noć kanio je odvoziti još jednu, najviše dvije vožnje. Tea je sjela iza njega, Petra pokraj nje. Tražile su da ih odveze u Kašinu jer su u tamošnjem disku namjeravale nabaviti drogu. Kad su došle do cilja, promijenile su plan i od Popovića zatražile da ih odveze u drugi disko, u Sesvete. Smislile su da će tu u mraku pucati u njega. Ali, dogodilo se da se taksi zaustavio na osvijetljenom i plan je pod hitno trebalo mijenjati.
Popović je zatražio 300 kuna za vožnju, a cure su kazale da ih odveze do pizzerije gdje radi njihov bratić od kojeg će uzeti novac za vožnju. Kad su došli do Ulice Otona Ivekovića, Tea mu je prislonila revolver na zatiljak. Držala ga je čvrsto s obje ruke i opalila... Metak je prošao kroz vozačevu glavu i probio vjetrobransko staklo. Mercedes se zaustavio na električnom stupu ispred zgrade na broju 19. Djevojke su panično izletjele iz vozila, a betonskom stazom koja vodi do obližnje škole te se noći čuo samo zvuk njihovih potpetica. Revolver su bacile u grmlje kod broja 16, a Petri se putem poderala vrećica pa dok je skupljala novu odjeću, jedna je žena u mraku vidjela siluetu djevojke visoke oko 165 centimetara... Pobjegle su prijateljima u Zaprešić, pričale da je nepoznati muškarac ubio taksista koji ih je vozio, zatim kazale da su to učinile one... U međuvremenu Teini su roditelji prijavili krađu revolvera. Policiji nije trebalo dugo da utvrdi da je riječ o istom oružju kojim je ubijen Popović. Pet dana nakon zločina ubojice su bile pronađene.
– Ja sam si napravila reiki, to znači da sam se suočila sa stvari, da sam prošla kroz događaj još jedanput, da sam se ispričala gospodinu Zlatku i njegovoj ženi. Događaj se nije trebao dogoditi, ali ja ga nisam mogla spriječiti. Prvo zato što je to bila sudbina, a drugo zato što je Tea dobila izgon iz obitelji i nekako se nekome morala osvetiti... – pričala je tijekom postupka Petra.
Prvotno dane iskaze djevojke su mijenjale, međusobno se optužujući za ubojstvo koje je zgrozilo Hrvatsku. Na kraju suđenja objema je izrečena tek odgojna mjera i s prvim danima punoljetnosti puštene su na slobodu. Petri je danas 29 godina, navodno se udala i ima svoju obitelj. Tea ima 27 godina, kažu da živi negdje u okolici Zagreba, bliže Sloveniji. Dobrila Burušić čeka kraj sudskog spora, ne bi li konačno stavila točku na kraj nasilno prekinute rečenice svog života.
Ma nisu one normalne... Normalna osoba bi se vec ubila, jer ne bi mogla toliko zivjeti sa tim teretom. Zamislite, svaki dan idete spavati, a ne mozete zaspati, jer mislite o tom cinu. E, pa one tih briga nemaju. Niti su odradile kaznu, niti se osjecaju nesto posebno lose. I sto je najgore, te ubice bez truna morala su i dalje medju nama i nasom djecom.