– Sve, ali sve, od ideje do realizacije u ACI-ju bio je Veljko Barbieri. Neki kažu: Imao je dobre suradnike. Istina, ali i mi smo njegovo djelo, on nas je izabrao. Bio je izrazito poslovan, kreativan, menadžer u najboljem smislu te riječi. Suradnicima je ulijevao sigurnost, a uvijek je mislio razvojno, kako napraviti korak više, korak dalje – kaže Šime Šestan, prijatelj i bliski suradnik tvorca ACI-ja Veljka Barbierija, koji je u subotu preminuo u 84. godini.
Duboko, obiteljski prožeto prijateljstvo trajalo je od \'64., a tijesna poslovna suradnja od \'82. kada je Izvršno vijeće RH dalo zeleno svjetlo pionirskom pothvatu osnivanja i dandanas na Mediteranu jedinstvenog nautičkog sustava.
Istina o Markoviću
– Istina jest, to je imalo veze s Antom Markovićem. Ali bez ikakvih negativnih konotacija. Njihovo prijateljstvo datiralo je iz vremena kad su obojica radila u \'Končaru\'. Obojica su, pritom, bili nautičari, vizionari i vrata su se jednostavno za taj projekt široko rastvorila kad je Marković postao predsjednik Izvršnog vijeća RH. Odluka je donesena \'82., a ACI je osnovan 1. srpnja \'83. Veljko je napravio najbliži tim od šest ljudi i samo u godinu dana izgradili smo čak 16 marina. Zanimljivo je da smo kredit za gradnju Ini vratili u jednoj godini poslovanja. Nešto kasnije napravili smo još dvije, a potom su u ACI ušle još tri postojeće marine – prisjeća se Šestan najsjajnijih ACI-jevih dana.
Redale su se godine poslovnih i financijskih uspjeha, marine su povezane u lokalnu zajednicu čije su turističke firme sudjelovale u obogaćivanju i širenju njihovih sadržaja, a i u samom ACI-ju intenzivno se provodila Barbierijeva ideja da sva dobit mora – u razvoj.
Pometen u devedesetima
– Ma, ACI je osamdesetih bio bum na Mediteranu. Veljko je to maestralno vodio, pozitivno smo poslovali i u prvim godinama rata... – kaže Šestan, koji je svoga šefa u ACI-ju nadživio.
Naš sugovornik je, naime, u ACI-ju ostao do mirovine, \'95., a klima u kojoj su mnogi socijalistički direktori bili nepoćudni Veljka Barbierija pomela je početkom devedesetih. Prijatelji kažu da to Barbierijev život nije obilježilo gorčinom. O tome kako se osjećao i kroz što je prolazio ponešto govori naslov njegove knjige memoarskih zapisa \"Protiv vjetra\", no Barbieri je energiju i dalje trošio na nove projekte. Već \'94. u Opatiji je kupio hotel koji temeljito renovira u visokokategornik imena \"Mozart\". Hotel je bio mali, luksuzni, obiteljski, a ideja je bila da duž obale zaživi cijeli lanac sličnih boutique hotela. Za taj je projekt, navodno, založio i obiteljsku imovinu, međutim poslovanje su potresale financijske i vlasničke peripetije s početka devedesetih tako da je udio prodao, a ideja o lancu nije zaživjela. No, i to je bio pionirski pothvat. U našem se turizmu o trendu obiteljskih boutique hotela godinama kasnije počelo tek govoriti... Dakako, jednim je okom Barbieri uvijek bio na ACI-ju. I nije, kažu prijatelji, bio zlurad gledajući loše uprave i mršave rezultate.
– Ne, on je bio širok čovjek. Viđali smo se na kavi u opatijskom kafiću Amadeus, zanimale su ga mnoge stvari, bio je intelektualac pun ideja, poznavao je cijeli svijet i satima ste ga mogli slušati i uživati. A ACI-ju je i dalje želio samo dobro – kaže negdašnji gradonačelnik Opatije Ranko Vlatković.
Do kraja je vjerovao u ACI kao lidera na Mediteranu, a viziju je imao i za trenutak u kojem Vlada razmišlja o privatizaciji. U jednom od posljednjih javnih istupa Barbieri je poručio: \"Privatizirajte ACI, dajte Turcima da u njega ulažu još više, hitno sagradite još 20 marina, ali ih nemojte prodavati. I svakako postavite menadžera kakav sam bio ja, koji neće dopustiti da ga politika ometa.\"
>> Umro Veljko Barbieri, poznati turistički menadžer i osnivač ACI-ja
