Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Ma kakve žice i ograde, pa kada biti čovjek ako ne onda kad ljudi bježe iz svog doma

Postoje ljudi koji će reći da neće primiti čovjeka jer je crn, jer je musliman ili štogod, pa istodobno otići na godišnji odmor, sjesti pod palmu i uživati u tom istom moru gdje plutaju stotine mrtvih ljudi. Koliko ti treba biti srce? Ja u to more više nikad ne bih zagazio
31. kolovoza 2015. u 14:45 86 komentara 4626 prikaza
izbjeglice
Foto: Reuters/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Pratiti, služiti, zagovarati prava i potrebe izbjeglica, migranata i tražitelja azila... misija je Isusovačke službe za izbjeglice za koju živi i njezin član Šimo Marinović, bogoslov iz hrvatske provincije Družbe Isusove. Ovaj 26-godišnji Zagrepčanin ovih se dana nakratko vratio iz Rima, gdje zadnje dvije godine svjedoči izbjegličkom valu koji se preko Sredozemnog mora prelijeva u Italiju.

:: Kako su izgledali vaši prvi susreti s izbjeglicama?

Volontirati sam počeo 2011. radeći s azilantima u Kutini i zagrebačkim Dugavama, a tijekom toga vremena počeo sam gledati i Krista kao stranca u punoj svojoj ljepoti. Odlukom mog provincijala, 2013. otišao sam u “Centro Astalli”, rimsko središte Isusovačke službe za izbjeglice. Stigao sam bez znanja ijedne riječi talijanskog pa sam prva dva mjeseca svako jutro pohađao tečaj, dok sam popodne pokušavao shvatiti kako funkcionira centar. U prvo vrijeme radio sam u menzi, odnosno u podrumu naše zajednice koji smo prenamijenili u pučku kuhinju za izbjeglice. Bila su to teška dva mjeseca jer sam bio bez ikoga svoga, ali ubrzo sve se promijenilo. Kroz menzu su prošle tisuće ljudi, mahom iz Afrike, koji su nakon prelaska Mediterana i dolaska u Rim živjeli na ulici. Ja sam sa subraćom bio zadužen za njihov prijem, objed, higijenu, odjeću. Sporazumijevali smo se na sve načine, rukama i nogama.

::Zasigurno je bezbroj potresnih prizora koji su vam se urezali u pamćenje.

Nikad neću zaboraviti obitelj s petero djece, ono što se kaže, od uha do uha. Sjećam se te djece koja su veselo trčkarala ne shvaćajući koliku bol i patnju osjećaju njihovi roditelji u trenutku kada žele zatražiti azil. Zakasnili su podnijeti zahtjev, ne znajući da naš odvjetnik u jednome danu može primiti samo deset ljudi. Odmah sam otišao kod ravnatelja i rekao mu da moramo nešto napraviti i da ti ljudi moraju imati krov nad glavom, ali odmah jer ne bih volio da ijedno dijete provede noć na ulici. Neki od njih bili su premali da bi se jednog dana toga sjećali, ali ja to ipak ne bih dopustio. Inzistirao sam sve dok ravnatelj nije odobrio da ih ja vodim, pa sam otišao odvjetniku i rekao: ovi su vam prvi, pa sam otišao liječniku i rekao: ovi su vam prvi. Tu večer prespavali su u Help centru u Terminiju, što nije velika stvar, ali su dali i otiske prstiju u migracijskom uredu i policiji i već sutradan smješteni su u jednu od naših kuća. Tri mjeseca kasnije, majku te djece vidio sam na koncertu u čast papi Franji u našoj crkvi i tada mi se radosno smijala.

Odmalena s PTSP-om

:: Jeste li sretali izbjeglice koji nepoznatom zemljom tumaraju sami?

Sreo sam mnogo Kurda, pa i tog 22-godišnjaka, koji mi je rekao da cijeli život u Iraku nikad nije imao mira. Uvijek je bilo pucnjave i sve te borbe ostavile su na njemu veliki ožiljak pa je postao osjetljiv, napet i u stalnom borbenom stavu. Tom mladiću su ubili oca zbog neke sitnice, pa prijetili i njemu jer je Kurd, a u Iraku mu nitko nije mogao jamčiti policijsku zaštitu pa je morao bježati. Tako je dospio u Rim, bez ikoga i ičega, ali u toj stalnoj napetosti. To je zapravo PTSP od malih nogu.

:: Kakav osjećaj u vama izazivaju bodljikave žice i suzavac kojim neke europske zemlje dočekuju izbjeglice?

Vrlo je teško kad gledam te situacije jer osjećam tu našu sebičnost. Nevjerojatno je koliko čovjek može biti zao prema drugome. Ograditi čovjeka i dati mu manje značenje zato što si ti Englez, Mađar ili Nijemac, “uzvišeni” čovjek koji se usudi drugome zapriječiti put? Gdje si ti onda čovjek ako nisi u odnosu prema drugom čovjeku? Moglo se čuti ovih dana zašto bogate muslimanske zemlje ne pomažu njihove izbjeglice. Mnogi, naime, ne znaju da 86 posto izbjeglica zbrinjavaju zemlje u razvoju, zemlje Trećeg svijeta, a samo 14 posto njih bježi prema zapadnim zemljama. A onaj tko ide pješice balkanskom rutom i prijeđe četiri-pet tisuća kilometara... ne ide bez razloga. Čovjek danas ne prijeđe ni petsto metara bez nekog razloga. A tek oni koji grabe prema Italiji! Osoba koja prijeđe pustinju uz toliko muke i dođe do mora pa nastavi preko mora po cijenu života, ta osoba ima dobar razlog za to. Postoje ljudi koji će reći da neće primiti tog čovjeka jer je crn, jer je musliman ili štogod, pa istodobno otići na godišnji odmor, sjesti pod palmu i uživati u tom istom moru gdje plutaju stotine mrtvih ljudi. Koliko ti treba biti srce? Ja u to more više ne bih nikada zagazio, ali to je naša realnost na koju smo poprilično oglušili.

Zahvalnost se ne mjeri

::Koliko je vašoj životnoj misiji da se posvetite izbjeglicama pomoglo što ste i sami kao dijete izbjegli iz ratom zahvaćene BiH?

Iz Novog Šehera u okolici Žepča moja je obitelj otišla 1992. i tako sam sa samo tri godine stigao u Zagreb. Bio sam premalen i nesvjestan statusa izbjeglice, ali zbog svega što su moji roditelji proživjeli osjećam silnu sentimentalnost prema tim ljudima. Znam da je to teška kalvarija, moji su u Hrvatsku došli samo s vrećicama. Mi smo velika obitelj koja je, zahvaljujući djedu koji je desetljećima radio u Njemačkoj, dosta brzo kupila kuću blizu Sesveta u kojoj je živjelo nas čak 27-ero.

:: Što za vas znači pomoći drugome?

Osjećaj je poseban jer svaki put kada vidim da se poštuje dostojanstvo drugoga, da je dostojanstvo čovjeka obranjeno jer nije ponižen, raste i moje dostojanstvo kao čovjeka. Rastem kao čovjek jer sam ispunjen, imam mir i znam da sam dobro postupio.

:: Kako bi se Hrvatska trebala ponijeti prema izbjeglicama?

Kao prema čovjeku. Ako mi u našoj zemlji obranimo dostojanstvo čovjeka, vjerujmo da će i drugi obraniti naše dostojanstvo. Mi smo ne tako davno imali tešku situaciju, naši su ljudi odlazili pa i danas odlaze, poput moga brata koji upravo ide u Njemačku. Siguran sam da će svakome Nijemcu koji će ga saslušati ili barem pozdraviti uvijek biti zahvalan. Ta zahvalnost ne treba biti mjerena novcem, ta zahvalnost je ljudska. Prelijepa je stvar i što je Hrvatska poslala svoj brod “Andrija Mohorovičić” na Sredozemno more, pa da i mi konačno iskoristimo “oružje” da bismo činili dobro.

>> Izbjegličke rute i dalje mimo Hrvatske

NA MORU
Imamo fotografiju: Evo kako je predsjednik Milanović izgledao u mladosti
CVH
CVH
Naučite kako samostalno obaviti pregled motocikla i dođite na besplatnu provjeru tehničke ispravnosti
  • Avatar MENSA
    MENSA:

    Od ovog teksta imam jak poriv na povraćanje zbog gađenja! Da se zaista radi o izbjeglicama od ratnih strahota ili o emigrantima koji idu "trbuhom za kruhom" onda bi, po elementarnoj logici, ta najezda bila usmjerena prema bogatim arapskim državama ... prikaži još! koje su im pod nosom, a ne čak prema drugom kontinenrtu. Ovdje se radi o pomno smišljenoj i perfidno provedenoj "invaziji" muslimana na samo srce zapadne civilizacije i kršćanstva sa jasnim ciljem....da se ovakvom biološkom i demografskom "ofenzivom" Europu u roku od 5-10 godina jednostavno i materijalno i "duhovno" osvoji! Ne vidjeti to, znak je nedostatka i elementarne inteligencije ili "nojevog sindroma" u pojedinih ljudi, a ako se "ovo" u najkraćem roku ne zaustavi, u vrlo bliskoj budućnosti (sukladno Huntingtonovim predviđanjima) imati ćemo u Europi takav sukob civilizacija prema kojemu će i ratne strahote iz WWII izgledati kao prava...."kamilica"!

  • CROLINDA:

    Ruski list Komsomolskaja pravda objavio je reportažu novinarke Darije Aslamove koja je razgovarala s izbjeglicama u Srbiji i Mađarskoj. Maxportal prenosi njene utiske iz Beograda i Kanjiže --------------- Migrant koji se predstavio kao Doktor Ahmed kaže : “Nemam primedbi na ... prikaži još! Srbe. Zasada. Ali Grčka, Mađarska, Slovačka i Hrvatska su članice NATO-a. Točno je da one nisu bombardirale moju zemlju, ali zar one ne uplaćuju novac u vojni proračun NATO pakta? Zar ne šalju svoje vojnike u Afganistan i Irak? One neće moći izbjeći kaznu. NATO je krvlju okupao čitav Bliski istok i sada će slaba Evropa, koja se prepustila američkoj Sotoni, biti uništena. Naše žene će roditi mnogo djece i lice Europe potpuno izmijeniti. Ja se tome ne radujem. Ja poštujem veliku europsku kulturu i ne želim da UMJESTO crkava ovde stoje minareti. Ali tako će biti. To je osveta. Inšalah!”, govori Ahmed.

  • ForeignLegion1987:

    medju tim izbjeglicama ima najmanje 40% onih koji su prijetnja cijeloj europi,,,jer su potencijalni teroristi koji su se ubacilll,,,ovaj gos sto je pisao ovaj clanak,,,kad bude vidio ,,,podmetanje bombi ,,,samoubica ,,,stradavanja potpuno nevinih,,onda ce promijeniti misljenja,,,pola od tih izbjeglica je ... prikaži još! vec sad naoruzano,,,bar nozevima,,,malo malo izbodu nekoga,,,nazalost tako je,,,