Postoji nešto duboko uvredljivo za zdrav razum u načinu na koji domaći političari tretiraju javnost kada ih se uhvati s prstima u pekmezu. Ta mješavina arogancije, hinjene naivnosti i birokratskog rječnika kojim se pokušava zamaskirati najočitiji klijentelizam postala je zaštitni znak naše političke elite. No kada se ta ista matrica preseli u Bruxelles i Strasbourg, gdje su plaće desetak tisuća eura, a dnevnice takve da o njima prosječan hrvatski građanin ne može ni sanjati, stvar prelazi iz domene lokalne farse u domenu čistog bezobrazluka. Slučaj europarlamentarke Romane Jerković Kraljić školski je primjer tog političkog sljepila.