Ne zna se kome je bilo neugodnije: susjedima koji su svjedočili sceni,
prodavačici koja je simpatičnog penzića iz susjedstva zaustavila sa
sumnjom da nije sve platio, ili njemu samome. Crven kao rak, zatečen u
krađi u kvartovskom dućanu, iz džepova je vadio bananko čokoladice i
sitne bombone.
Ovo je nečuveno!
Nekoliko dana kasnije u istoj trgovini ponovo neugodna scena. Nakon što
je dotjerana mlađa gospođa sve izvadila iz košarice, prodavačica traži
da joj pokaže i sadržaj moderne poveće ženske torbe. Gospođa je odbija
skinuti s ramena. Tonovi se podižu, protestiraju i drugi kupci: “Što je
to? Zar smo osumnjičeni čim smo ušli u dućan?” Prodavačica nastavlja
inzistirati, ali uzalud. Uzrujana i zajapurena gospođa napušta dućan:
“Ovo je nečuveno!”
U prodavaonici samo pedesetak metara dalje, u kojoj povremeno gostuju
ozbiljni, naizgled besposleni muškarci – očito kao zaštita od
dugoprstića – s polica su iznenada nestale skuplje paštete, one po šest
i devet kuna. Na ponudu su samo one po dvije-tri kune. Skuplje se,
doznaje kupac, mogu dobiti na blagajni. Kao uostalom i žileti, vrednije
baterije...
– Krade se, mnogo, nikad ovako! – tumači blagajnica začuđenom kupcu.
Da je doista tako, potvrđuju u trgovačkim kućama i službeno. Već
godinama mnogi na policama drže samo ambalažu skupljih kozmetičkih
preparata (sam proizvod se dobije na blagajni), parfeme pod ključem,
aparate iza staklenih stijenki i sl. Kleptomanskih krađa i krađa
vrednijih stvari radi preprodaje podjednako je već godinama, no u
posljednje vrijeme, kažu, raste broj pokušaja tzv. običnih, redovitih
kupaca.
– I to su uglavnom stariji ljudi, nerijetko umirovljenici. Dok mlađi
pokušavaju ukrasti vrednije – fotoaparate, depilatore, brijaće aparate
i sl. – stariji češće zadnjih godinu dana posežu za sitnicama poput
baterija, žileta i sličnim što može stati u džep – kaže glasnogovornica
lanca Mercator Iva Jurković.
Ono što potom uslijedi pravim kradljivcima nije sramota. Oni se
najčešće glasno protive molbi da dođu u pokrajnju prostoriju, svađaju
se i vrebaju priliku da umaknu. Ovi drugi, pravi amateri u odnosu na
iskusne kradljivce, posramljeno prate trgovca ili zaštitara do sobe u
kojoj im se prikaže snimka nadzorne kamere na kojoj se sve lijepo vidi.
Prisvojene sitnice, često ne vrednije od nekoliko desetaka kuna,
najčešće bez riječi vrate.
I ružno i tužno
– Nastojimo da sve prođe bez skandala. Uhvaćenog zamolimo da isprazni
džepove i obično je to kraj. U pravilu ne zovemo policiju – veli I.
Jurković iz Mercatora.
U Konzumu kažu da su na meti kradljivaca najčešće alkoholna pića,
kozmetika te proizvodi koji stanu u džep.
– Krađe realiziraju ljudi različitih dobnih skupina i profila, nema
pravila – kratko odgovaraju iz Konzuma.
Prodavači vele da su navikli na štošta. Svjedočili su i ružnim i tužnim
i smiješnim krađama, no povremeno svejedno ostanu bez riječi. Teško je
i opisati nevjericu s kojom su prodavači u jednoj osječkoj trgovini,
prije otprilike dva tjedna, ustanovili da je nevjerojatna sumnja
utemeljena: časna sestra uistinu nešto krade. Uz suze i potvrdu s
nadzorne kamere priznala je: nije odoljela – kozmetičkom ogledalcu.
Torba na uvid samo uz policiju
U Društvu Potrošač potvrđuju da su krađe svakodnevica, kako u trgovinama, tako i u njihovu poslu. Često im se javljaju ljudi koji se tuže da ih trgovci maltretiraju svojim sumnjama, pregledima ručnih torbi i slično. Poručuju da kupac bez nazočnosti policajca nema nikakvu obvezu pokazati sadržaj svoje torbe ili džepova.