Mnogi liječnici zaziru od javne objave podataka o svojoj suradnji s farmaceutskim kompanijama. O tome zašto, što je dopušteno i tko liječnicima financira edukaciju razgovarali smo s dr. Vikicom Krolo, predsjednicom Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Liječnici načelno podržavaju transparentnost podataka o plaćanjima farmaceutskih kompanija, ali istodobno ih tek mali dio pristaje da se objave podaci o njihovim primicima. Zašto?
Dosta liječnika boji se jer javnost nije dovoljno upoznata o čemu je riječ. I sami donedavno nisu znali što se može primiti od farmaceutske industrije kao dar ili pomoć pri edukaciji, a što ne. Upravo zbog nedorečenih pravila ponašanja između farmaceutske industrije i liječnika proizašla je afera Farmal, a nikako zbog korumpiranosti liječnika obiteljske medicine, koje su pacijenti ocijenili kao najuspješniji i najmanje korumpirani dio zdravstva. Mislim da se dio liječnika dvoumi potpisati ovu privolu o javnom objavljivanju podataka iz straha od krive prosudbe javnosti. Nadam se da će vrijeme pokazati da su bili u krivu, da će javnost pozdraviti transparentno objavljivanje ovih podataka.
Čak 97% pacijenata slaže se s time da njihovi liječnici moraju sudjelovati na stručnim skupovima kako bi bili upućeni u najnovija dostignuća u medicini. U kojoj si mjeri oni to mogu priuštiti iz vlastitog džepa?
Nakon diplomiranja i stručnog ispita, liječnici su obvezni dalje se educirati i stjecati nova znanja i vještine. Medicina ubrzano napreduje i znanje koje steknete na fakultetu brzo zastarijeva. Nakon što vas država školuje, nitko se ne brine o tome kako će liječnici dalje učiti. Sve ostaje na savjesti liječnika. Primanja liječnika nisu dostatna za to, u tome nam jedino pomaže farmaceutska industrija. Oni liječnici koji više idu na predavanja ili putuju na kongrese više su zainteresirani i bolji liječnici. Treba znati da odlazak na kongres u Hrvatskoj, a da ne govorimo u inozemstvo, stoji između 3000 i 7000 kuna minimalno (kotizacija, putni troškovi, smještaj).
Koji su oblici suradnje liječnika s farmaceutskom kompanijom dopušteni?
Ono što svakako nije sporno jest da farmaceutska industrija smije financirati edukaciju liječnika. Također plaća i predavanja. Ne vidimo razloga zbog kojih liječnik ne bi bio za to plaćen ako farma-kompanija smatra da je dovoljno educiran i kompetentan da kolegama prenese relevantne činjenice proizašle iz rezultata istraživanja pojedinog lijeka, što ne znači da preferira isključivo taj lijek. Bilo bi ipak bolje da edukaciju financira Ministarstvo zdravstva ili HZZO, a da bi se ukinula svaka sumnja u moguću korupciju.
Kakva ste osobno iskustva imali po tom pitanju?
Posjećivala sam, a i sudjelovala u predavanjima u njihovoj organizaciji te su mi bili plaćeni kongresi obiteljske medicine u Hrvatskoj. Nikada od mene farmaceutski predstavnici nisu tražili nikakve “protuusluge”. Osobno sam potpisala privolu da se moji podaci o suradnji javno prikažu. Mislim da moji pacijenti imaju pravo znati koja sam nova znanja i vještine stekla.
Čini se da je više obiteljskih liječnika nego bolničkih pristalo na objavu?
Čini se da je svaki drugi dao privolu jer mi nemamo što skrivati od javnosti. Liječnici se boje da im se ne zamjeri sprega s farma-industrijom u negativnom kontekstu.
Smatram da su oni koji pristaju na objavu svojih podataka pošteni i hrabri ljudi, koji se nemaju čega sramiti, kao i nitko tko pošteno radi svoj posao.
Vrlo jednostavno rijesiti. Farmaceuti uplacuju u posebni fond za edukaciju a drzava natjerava lijecnike na minimalno 2 edukacije godisnje. Ovo kod nas je cisto mito.