Samo trenutak bio je dovoljan da se u pakleni toranj pretvori Vjesnikov neboder, posljednjih pola stoljeća jedan od najprepoznatljivijih simbola Zagreba i kucajuće srce hrvatskog novinarstva, u svome zlatnom dobu, moćno medijsko središte koje je svakodnevno proizvodilo neke od najutjecajnijih tiskanih izdanja u regiji.
Njegova prepoznatljiva fasada od reflektirajućeg stakla u smeđim i narančastim tonovima, koje je odbijalo toplinu, a propuštalo svjetlost, u prošlosti mu je priskrbila nadimak Čokoladni toranj, dok je njegova konstrukcija omogućila tada revolucionaran koncept otvorenih uredskih prostora po katovima, savršeno prilagođenih hektičnom ritmu novinskih redakcija, pa i 5000 ljudi koji su u njemu pronašli svoj dom. Za generacije novinara Vjesnik nije bio samo uredski prostor u doba kada su njegovi hodnici vrvjeli poput košnice, kada je kompleks funkcionirao kao mali grad, sa svojom bankom, poštom, ambulantom, restoranom, kafićem i neprocjenjivo vrijednom arhivom u utrobi nebodera.
Legendarni urednici iz Vjesnikova nebodera: Kako smo stvarali milijunske naklade
Večernji list svojom je nakladom prestigao beogradske Večernje novosti i Politiku, Laso je imao nakladu od 90.000, Alan Ford od 75.000, a Erotika više od pola milijuna primjeraka
Komentara 2
Bolje rečeno kako su manipulirali narodom
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Od navedenog čitao sam samo Alana Forda.