Nelson Abreu, istraživač s Međunarodne akademije za svjesnost, nedavno
se osjetio pozvan reagirati na znanstveno istraživanje koje je dobilo
dosta publiciteta u medijima. Ta vijest o istraživanju izvantjelesnog
iskustva objavljena je i u nekoliko hrvatskih dnevnih novina.
Uglavnom zbog toga jer je riječ o istraživanju vrlo egzotične i
neobjašnjene pojave – izvantjelesnog iskustva. Iskustva kojem je skoro
nemoguće ući u trag znanstvenim protokolima ili današnjim znanstvenim
instrumentima, ali mnogi ga ljudi opisuju, pa ga je nemoguće i potpuno
odbaciti.
Izvantjelesno iskustvo (u starom nazivu poznatije kao “astralno
putovanje”) jest putovanje sviješću ili “astralnim tijelom” po nekom
eteričnom području duha ili, prema drugim interpretacijama, putovanje
višim frekvencijama svijeta gdje materija prestaje biti onakva kakvom
je znamo iz svakidašnjeg iskustva. Izvantjelesno iskustvo je više
istraživano u vidu jedne druge pojave koju se naziva “iskustvo blisko
smrti”, a riječ je o ljudima koji opisuju situacije u kojima su vidjeli
sebe izvan tijela kako leže na bolničkom stolu nakon što su bili
klinički mrtvi.
Spomenuta vijest govorila je o tome da su znanstvenici s University
Collegea u Londonu i švicarskog Federalnog instituta za tehnologiju
proveli studiju za koju vjeruju da podupire neurološko tumačenje
izvantjelesnog iskustva (OBE-a – od Out of Body Experience). Prema tome
tumačenju, OBE je uzrokovan prekidom veze između moždanih krugova koji
procesiraju vizualnu i taktilnu osjetilnu informaciju.
Opis eksperimenta
U jednom pokusu istraživači su zamolili dobrovoljce da stanu ispred
kamere dok su nosili naočale s videozaslonom koje su prikazivale snimku
s kamere smještene nekoliko stopa iza njih, koja je snimala dobrovoljce
straga. Kad su dobrovoljci bili poglađeni pisaljkom po leđima, nekima
od njih činilo se kako osjećaju da je osjet uzrokovala pisaljka videa i
osjećali su da je položaj videoslike bio nekoliko stopa ispred. U
drugom pokusu dobrovoljce su vodili nekoliko koraka unatrag s
isključenim naočalama. Zatim ih se zamolilo da se vrate na prvotni
položaj. Mnogi dobrovoljci završili su nadomak prividnom položaju slike
njihova tijela koja je prethodno bila “pred njima”.
Abreu kaže da su u onome što je možda bilo dobronamjerno nastojanje da
se istraži OBE istraživači previdjeli osnovnu činjenicu: oni nisu
proučavali ni jedno izvantjelesno iskustvo. Prema njemu, izvještaj o
proučavanjima povezanima uz izvantjelesno iskustvo nije uzeo u obzir
pitanje jesu li laboratorijske postave za virtualnu realnost voditelja
istraživanja dr. Blankea i njegovih kolega točno reproducirale
izvantjelesno iskustvo. Također, reklamirali su to kao prvo u
laboratoriju izazvano izvantjelesno iskustvo. To nije točno, jer se OBE
preselio u laboratorij još 1966. godine na Sveučilištu California-Davis
s pokusima dr. Charlesa Tarta.
Elementi OBE-a
Na temelju proučavanja prikaza i istraživanja tog izmijenjenog stanja
svijesti tijekom jednog desetljeća, pri čemu ga je i sam iskusio, Abreu
je zaključio da ta fascinantna studija ipak nije uključivala OBE.
Časopisi Science i Science News (AAAS) opisali su da “u ovotjednom
izdanju časopisa Science dvije ekipe kognitivnih neuroznanstvenika
neovisno izvještavaju o metodama za izazivanje elemenata izvantjelesnog
iskustva kod zdravih dobrovoljaca”. Ključna riječ za Abreau je:
“elementi”. Iskustva o kojima izvještavaju dobrovoljci imaju tri
elementa nekih izvantjelesnih iskustava, ali ona, zapravo, nisu bila
izvantjelesna iskustva – stanja svijesti i neurofiziologije različita
od normalnog budnog stanja.
Izvantjelesno iskustvo karakterizira instinktivni osjećaj
utjelovljenosti u finije tijelo, neovisno o samom fizičkom tijelu,
često s egzotičnim “energetskim” dojmovima te dojmom “uzleta” i
“ponovnog ulaska u tijelo”. No, u pokusu s virtualnom stvarnošću
dobrovoljci nisu osjećali da više nisu prisutni u svom tijelu niti su
izvijestili o drugim karakteristikama OBE-a (koje su mnogo brojnije
nego one tri koje su odabrali istraživači).
U OBE-u, osoba se ne osvrće uvijek na fizičko tijelo s udaljenosti od
nekoliko stopa (iako se to može dogoditi u nekim slučajevima). Ni
izvantjelesna iskustva uvijek podrazumijevaju vizualne fenomene, s
obzirom na to da postoje OBE-iskustva bez viđenja te da i slijepi ljudi
mogu imati OBE. Većina OBE-a također se javlja uglavnom kada su oči
zatvorene i kada je tijelo u vegetativnom stanju s moždanim valnim
obrascima koji se razlikuju čak i od onih koji se pojavljuju kod
lucidnog sanjanja – a pogotovo od onih kod normalnog budnog stanja
dobrovoljaca.
POGLED S RUBA ZNANOSTI
