Nije tajna da je jugoslavenski komunistički diktator Josip Broz Tito volio engleski dvor i njegov dekadentni sjaj i raskoš. No nije to jedina sličnost između glamurozne kraljevske obitelji i komunističkog revolucionara s ovih naših balkanskih gudura. Kada je riječ o medijima i publicistici, ovoga smo se ljeta mogli uvjeriti da je Tito za hrvatske (a može se reći i balkanske) medije ono što su princ William i njegova Kate za britanske.
Ako još uvijek postoje neki \"odjeli\" koji prate hrvatski tisak, onda su se njihovi analitičari vjerojatno i sami iznenadili koliko su naslovnica okupirali Tito i njegova sada teško bolesna udovica Jovanka.
Ovih će dana hrvatska publika dobiti novu knjigu o Titu koja svojom warholovskom naslovnicom sugerira da će se Titom baviti kao nekim celebrityjem. Drugim riječima, Titov životni put i stil opisuju se kao da je riječ o sladunjavoj priča o Severini ili, recimo, o najmlađem britanskom prijestolonasljedniku Georgeu.
Neobjavljena građa
Poznati hrvatski novinar Denis Kuljiš i riječki povjesničar s talijanskom adresom William Klinger autori su knjige \"Tito: Neispričane priče\". Knjiga, prema riječima autora, donosi dosad neobjavljenu građu prikupljenu za filmsko-dokumentarnu seriju koja je trebala prikazati Titov put od siromašnog seoskog dječaka iz Zagorja do maršala Jugoslavije. Uz Titovo prisjećanje, donose se i neka razmišljanja poznatih Titovih drugova (Edvarda Kardelja, Vladimira Bakarića, Vladimira Velebita i drugih) koji govore o svom suborcu, zapovjedniku i političkom vođi. Knjiga u svakom poglavlju sadrži autentičnu ispovijest Tita ili nekog od njegovih kamerada, a onda autori daju svoje analize i opažanja. Iako glamurozni pristup Titu može sugerirati da su autori zadivljeni Titom, koautor knjige Denis Kuljiš kaže da to nije točno.
Pištolj na ormariću
– Nikada nisam bio fasciniran njime. Prema Titu sam imao jednu čudnu distancu, doživljavao sam ga kao okamenjenog diktatora, kao šefa jedne glupe jugoslavenske države – kaže Kuljiš i odmah, da ne bi bilo zabune, dodaje da Titov režim nije bilo zločinački, barem ne od njegova razilaženja sa Staljinom. Ipak, priznaje da je Tito, dok je bio staljinist, bio veći Staljin od Staljina. Upravo je to vrijeme Bleiburga i žestokih obračuna s protivnicima režima.
Autori u knjizi brane tezu da Tito po unutarnjoj formaciji nije bio komunist u smislu da je bio neki zanesenjak komunističke ideologije. Kuljiš kaže da je Tito idejno bio polupismen (idejni šloser!?, op. a.), a po prirodi više direktor, potpuno cijepljen od bilo kakve ideologije koja bi ga sputavala.
– On je jugoslavenski CEO, glavni državni poslovođa, direktor potpuno lišen ideoloških dvojbi. Njegove su odluke beskompromisne, ali zdravorazumske, jer ih ne ograničava doktrinarna savjest – tvrde autori u zadnjem poglavlju. Kuljiš je uvjeren da je Tito, iako u Jugoslaviji nikada nisu održani slobodni izbori, imao legitimitet. Čak iznosi i poprilično smjelu tezu da bi i danas pobijedio na izborima u Jugoslaviji jer je mnogima bio dobar, a samo nekima loš.
– Nismo govorili o prirodi Titova režima u Jugoslaviji. Jedino smo htjeli pokazati mehaniku i njegov dugotrajni ostanak na vlasti – zaključuje Kuljiš.
I upravo će takav pristup izazvati najveće kontroverze i rasprave, ali i žestoke osude. Knjiga opisuje \"glamurozni\" Titov životni put, ali ne daje ocjenu njege vladavine koja je za mnoge bila brutalna i tragična.
Tita se djelomično može promatrati kao celebrityja pa se onda i o njemu može pisati kao o Severini ili balkanskom Jamesu Bondu koji je imao pištolj na noćnom ormariću i dok je umirao u ljubljanskoj bolnici. Ali Tito nije samo to. On je, za razliku od Severine, bio diktator s moćnom vojskom i tajnom policijom koja je proganjala i ubijala svoje neistomišljenike. I zato se svako ozbiljno štivo o Titovoj vladavini mora odrediti i o karakteru režima koji je on ustoličio i sa svojim suradnicima tako brutalno provodio.
>>Vedrana Rudan: Tito je danas veći nego ikad
