Najbolje je mliko od koze! Kozje mlijeko najsličnije je majčinu, probavlja se u roku od 40 minuta, diže imunitet, korisno je protiv kašlja, anemije, bronhitisa i upala, a neki čak tvrde da djeluje i antikancerogeno – kaže Ana Marušić iz Solina, jedina koja je ove godine u cijeloj Hrvatskoj položila majstorski ispit za mljekaricu, stekla zvanje majstora mljekara i primila priznanje Hrvatske obrtničke komore.
Nije se lako odreći plaće
A da bi postala majstorica mljekarica, Ana se morala poprilično pomučiti. Naime, na edukaciju je putovala u 480 kilometara udaljeni Bjelovar, gdje je i polagala praktični dio ispita. Naime, ne postoji nijedna bliža mljekara u kojoj je mogla stjecati znanja za polaganje ispita za majstora mljekara bez kojeg nije mogla registrirati proizvodnju kozjeg sira.
– Bila je to godina odricanja, ne samo za mene već i za mog supruga Miru i dvojicu sinova, studente Marka i Matu. Vratila sam se u školske klupe, putovala sam u Bjelovar, ali položila sam i sada smo konačno zadovoljili sve uvjete da od mlijeka svojih koza pravimo sir – zadovoljna je Ana koja je dala otkaz na sigurnom poslu kako bi na Kozjaku uzgajala koze, pravila jogurt, sirutku i kozji sir te svoje proizvode prodavala na “pazariću” na splitskom Sućidru, naravno uz pomoć svih članova obitelji. Ana Marušić inače je po zanimanju građevinska tehničarka, godinama je radila u jednoj građevinskoj firmi, a nakon otkaza prije 12 godina zaposlila se u Dječjem vrtiću u Trogiru.
Sve to vrijeme na obiteljskom gospodarstvu na Kozjaku, iznad Kaštela, uzgajali su prvo autohtone hrvatske pse: tornjake i hrvatske ovčare, a potom su nabavili ovce i koze.
– Dala sam otkaz na poslu jer je to bio logičan slijed događaja. Počeli smo raditi ozbiljno, uložili smo mnogo truda i ljubavi i netko od nas se trebao u potpunosti posvetiti OPG-u. Nije bilo lako odreći se sigurne plaće. Nema praznika, godišnjeg, bolovanja, ali ljubav prema životinjama, prema prirodi, zadovoljstvo što ljudima mogu ponuditi čiste, ekološke, zdrave proizvode su prevagnuli. Sada nemam radno vrijeme, ustajem u pet ujutro, hranim i muzem koze, pravim razne proizvode od kozjeg mlijeka i sretna sam i zadovoljna! – kaže Ana Marušić koja se ni u jednom trenutku nije pokajala što se odrekla sigurnosti stalnog posla. Uživa sa svojim kozama na Kozjaku, koji je i ime dobio po kozama, i kaže da imaju najljepši pogled na svijetu: na Kaštelanski zaljev, Split i Čiovo. Radni dan joj počinje s izlaskom sunca kada koze treba nahraniti, pomusti i pustiti ih van. Treba pripremiti sijeno, očistiti, a navečer koze vratiti u obore.
– Počeli smo prvo s kozjim mlijekom, ali želja za usavršavanjem i učenjem tjerala me dalje. Dnevno od svojih koza dobijem 60-ak litara mlijeka. Neke imaju kozliće pa ga oni posisaju prije nego što ja dođem. U svakom slučaju dio mlijeka prodam, a od većeg dijela pravim sir, jogurt, sirutku... Nema stajanja, posla ima po cijeli dan. Imamo 40 koza, nešto ovaca, kokoši, maslinik, pravimo kvalitetno maslinovo ulje – kaže Ana koja nema problema s plasmanom svojih proizvoda. Meso prodaju na kućnom pragu, svu količinu koju imaju, a ostale proizvode, osim na pazaru u Splitu, vikendom nude i na štandu u City Centeru One. Potražnja je dobra.
Ne znaju što su jela iz dostave
– Sirutka je puna proteina, pročišćava jetru i služi za detoksikaciju, ima ljudi koji je redovito kupuju. Dobro ide i mladi kozji sir “Lola”, jogurt koji je ljeti idealan jer osvježava, a također i mlijeko. Pozitivno sam iznenađena interesom mladih ljudi s obzirom na to da kozje mlijeko, kao i mliječni proizvodi, imaju specifičan okus koji netko voli, a netko baš ne voli. No činjenica je da je iznimno zdravo. Nije uzalud koza jedina životinja koja ne može dobiti rak. Neće koza svašta jesti. Ona bira sijeno koje će pojesti, jede žito koje sami meljemo te zelenu travu sada kada ide na ispašu – kaže Ana Marušić.
Pitamo je voli li njezina obitelj kozje mlijeko? – Svi volimo, ali volimo i meso. Naša djeca ne znaju što su to brza hrana i jela iz dostave – tvrdi Ana koja uzgaja i kokoši pa prodaje i domaća jaja, kao i svoje maslinovo ulje, voće i povrće. Sve prirodno i ekološko, ističe. Posebno je veseli izrada sapuna na bazi kozjeg mlijeka kojima dodaje mediteranske ljekovite biljke poput nevena i lavande. – Željela sam probati nešto novo, a reakcije ljudi su vrlo pozitivne, tko god je kupio sapun, dolazi po drugi – kaže neumorna Ana. Za prodajnim pultom mnogi uz nju često zateknu i nekog od dvojice sinova:
– Suprug radi i u firmi, sinovi studiraju, ali na OPG-u svi rade. Čim obave svoje obveze, hvataju se posla. Svi smo uključeni i svi se još uvijek puno toga odričemo jer ulažemo u opremu i edukaciju. Ovaj je posao velika ljubav svakoga od nas, sinove nikada nisam morala nagovarati da pomažu, a muž, čim dođe s posla, ide na Kozjak – kaže nam Ana. Pitamo je što radi kad ne radi, ima li hobi? Ona odgovara da je hobi pretvorila u profesiju. Može li bolje?!
Kruv naš i današnji , puno muke , puno odricanja ali slatko zadovoljstvo ,, tradicija nasljeđena od čaće i majke.