Kodeks pomirenja: možemo li biti antifašisti kad se negira fašizam, a antikomunisti kad se niječu komunistički zločini?

2000 godina i dalje antifasisti, antikomunisti. Pa kaj u toj drzavi nemate drugih problema ili cekate da vam dodju antidebili?

Ironično je da komunizma nema već 27 godina, ali ustašluk se i dalje drži. Zbog njega dobivamo kazne kad naša katolička nogometna reprezentacija igra, zbog njega se Židovi bune protiv režima na vlasti koji nacizam naziva ''svim totalitarizmima'', a poneke proustaške strančice postrojavaju svoje vojske ili brane Hrvatima dolazak do određenih spomenika.

Komunisticki zlocini - sto je to? Bleiburg? Ne, tamo su vrsene masovne odmazde i osvete nad vojnicima porazene vojske koja je prethodno cinila stravicne i masovne zlocine nad stanovnistvom. Nije bilo sudjenja, bilo je dosta samovolje pa se moze eventualno pricati o ratnim zlocinima odmazde, i nista vise. Nikakav zlocin komunizma kao ideologije, nego zlocin kao dio rata. Da, rat je tada sluzbeno zavrsio prije par tjedana, ali to ne mijenja bit. I Oluja je zavrsila 7. kolovoza 1995-te, pa je ratno stanje u Hrvatskoj potrajalo do pocetka 1996-te. Dakle otpada argument toboznjeg prestanka rata i pocetak djelovanja uredjenog rezima, kako god ga zvali. Krizni put? To definitivno nije niti ratni zlocin, nego legitimna akcija sprovodjenja zarobljenika do zarobljenickih logora. To se desavalo svugdje po Europi sa porazenim nacistima, svugdje je tretman tih vojnika bio i okrutan i nemilosrdan, masovno se umiralo zbog iznemoglosti, bolesti, neuhranjenosti itd. Objektivno, u toliko opustosenoj Europi i nije bilo mogucnosti za bolje. Tako je samo na Zapadu pomrlo gotovo milijun njemackih vojnika, a 1947-me ih je jos oko 4 milijuna bilo u zarobljenistvu na prisilnom radu kao dijelu reparacije spram zemalja koje je Njemacka opustosila. Dakle, sprovodjenje zarobljenika u dio zemlje oslobodjen godinu dana ranije u kojem ih se zbog toga tamo moglo i prihvatiti, je bila logicka neminovnost. Bilo bi glupo misliti da bi netko pustio samo tako 50-ak tisuca zarobljenika da slobodno se secu zemljom, porusenoj i spaljenoj zemlji prepunoj odbacenog oruzja i nepokopanih ljudi. Da li je bilo samovoljnih egzekucija. Vjerojatno jeste, kao sto je bilo i pokusaja bijega. O svakom tom slucaju se moze pricati samo u okviru konteksta samog tog dogadjaja i nista vise. U krajnjoj liniji, zlocin pojedinog strazara i opet, u okviru rata, a ne kao zlocin rezima, zlocin komunizma. Komunizam nije bio cvijece, prvih par godina do sukoba sa Staljinom je bio i brutalan, ali njegovi zlocini nisu ovi koji mu se podmecu, ovi masovni ili pojedinacni zlocini iz rata. Zlocin komunizma je bio usmjeren na pojedince koji su mu se opirali u poratnim godinama opirali ili su neopravdano potpali pod sumnju i represivno djelovanje rezima. No, i sami su komunisti u svezi toga pocetkom 50-ih priznali svoje zablude i zapravo se time na njima svojstven nacin ispricali zato. Stoga ovo mamuzanje mrvog konja tzv komunisticki zlocini definitivno sluze u samo jednu svrhu - relativizaciju fasistickih i ustaskih zlocina, i povijesni revizionizam kao bazicnoj pretpostavci novog hrvatskog totalitarizma - nacionalizma.