Još se uvijek možemo spasiti nestabilnosti koju bi Hrvatskoj donijelo ponavljanje parlamentarnih izbora. Koje bi nas uvelo u novu, nepoznatu i potencijalno opasnu situaciju, u svojevrsni limb gdje bi se odmah zbila ustavna kriza i zakonodavno-pravni rat između snaga Zorana Milanovića i snaga Kolinde Grabar-Kitarović. Milanović, prema najavama, ne bi ni priznao formiranje prijelazne vlade stručnjaka koju bi formirala predsjednica do novih izbora, nego bi se zabetonirao u Banskim dvorima i ponavljao da može ovako vladati još četiri godine. Na takvo "izvanustavno" ponašanje Milanovića morao bi onda odgovoriti i HDZ, pa nije teško zamisliti razne oblike zbivanja naroda pred vladom, o čemu, jednako, već ima najava. Zastupnici Mosta, izgledno je, u takvoj shizofrenoj situaciji samo bi ponavljali "nismo mi krivi". No, čemu riskirati sve ove opasnosti?
Do saborske većine od 76 ruku, a to je uvjet da Hrvatska ne uđe u turbulencije, put uopće nije tako kompliciran. U ponedjeljak će Most, očekuje se, predložiti ime stručnjaka koji bi bio "njihov" mandatar. Dugo se već po kuloarima vrte imena potencijalnih mandatara, a ima i jedno žensko ime. Navodno to ne bi bio mostovac, nego nestranački ekspert. Most bi trebao, misle li uistinu dobro Hrvatskoj, prvo ponuditi raspravu o imenu mandatara. Neka se Milanović i Karamarko prvo izjasne prihvaćaju li ne biti premijeri. Jer, krenu li mostovci prvo s pitanjem osnivanja trojne vlade, pregovori će propasti. Potrebno je dakle inicirati prvo raspravu o mandataru. Po tome će se sve vidjeti. Analize kažu da je za Milanovića prihvatljivo samo rješenje u kojemu je on premijer. Iste analize već tjednima govore da je onda u prednosti Karamarko, jer on, navodno, može podnijeti veću žrtvu i ne mora biti mandatar.
Kad bi te pretpostavke bile točne, onda bi se već mogao proglasiti povijesni dogovor Most-HDZ, jer će se SDP u ponedjeljak sam diskvalificirati. No, ta su očekivanja pokvarena ovih dana, kad je Karamarko izjavio da će on biti mandatar (a Reiner predsjednik Sabora). Zauzme li takav stav i na pregovorima u ponedjeljak, bit će diskvalificiran HDZ. A Milanoviću je potom lako odraditi taktiku koju i ne skriva – pridobiti otpale mostovce. U tom raspletu gubi HDZ, ali i Petrov, lider Mosta, koji će moći samo oslabljen sjesti s HDZ-om u saborsku oporbu. Neće moći više igrati ni na ponavljanje izbora. Da Milanović ima takvih planova (a i "karata" u špilu u obliku još pokojeg "ljudski" slabog mostovca) vidjelo se po brzopletoj izjavi Vesne Pusić, koja je otkrila da će se nova vlada formirati negdje oko Božića. Milanovićeva je igra samouvjerena i jasna, svi kuže da igra na ljudsku slabost dijela mostovaca koji su već opipali svoje stolice u Saboru, pa će se i pitati zašto bi to sve riskirali novim izborima? Krucijalno je ovdje pitanje međutim zašto Karamarko napokon ne učini tu "žrtvu" i ne odrekne se premijerske pozicije, slijedom logike da mu je to najsigurniji korak kojim može nadigrati i matirati Milanovića?
Ako je dobitna formula tako jednostavna, zašto joj ne pribjegne? Sad, ili smatra da je formula netočna, ili ne vidi da jest točna, ili mu interesne grupe unutar HDZ-a ne daju da tako postupi. Jer svoje ambicije mogu realizirati isključivo ako Karamarko ima premijersku moć. Bude li ovo zadnje točno, onda Karamarko i nije u različitoj poziciji od vlašću umreženog Milanovića koji isto ne smije ispustiti funkciju premijera. Logika dakle kaže – bez osobne žrtve svog šefa Karamarkov HDZ teško može uspjeti.
Naslov je oksimoron. Logička misao nespretnog novinara je: HDZ može pobjediti ali Karamarko ne.