Karamarko: Ne istražujem komunističke zločine zbog izbora

A tko će odgovarati za ubojstvo: Milan Levar, Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Josip Reihl Kir, obitelj Zec... razmisli Karamarko

karamarko-kamočedo DD.

. Naj se srdit, mikica.

vidi vidi i na abendblatu imaju komesara

Tuđman Ubijao Na Bleiburgu TUĐMAN: \"GLUMI POMIRENJE, DA ZNAŠ KAKO TO ZAVODI NEUPUĆENE\" Je li moja dužnost slaviti zavađače puka i odobravati njihovim lažnim obećanjima, slaviti ih u koru zavedenih…? (Marijan Rogić Vranski) Danas sam ponovo zvao dr. Marijana Rogićaana Rogića da provjerim neke podatke vezane za Franju Tuđmana (Ja bih mu vrlo rado stavio u naslov i titulu doktora i akademika kad bih imao ikakvu ozbiljniju informaciju o tome gdje je on završio srednju školu, fakultet, i svoj navodni doktorat. Kako je on to sve izgleda sredio preko partijskih veza, a ne redovnim ili vanrednim studijem odlučio sam ne davati mu nikakve titule dok su detalji oko toga još uvijek neispitani i pod plaštom velike partijske tajne.). Profesor Rogić se javio i kad je čuo o čemu želim razgovartai, onako se ležerno nasmijao, dajući mi do znanja dirkektno i indirektno i samouvjereno, kako to mogu učiniti samo oni koji su radi svojih uvjerenja bili spremni odraditi što god je trebalo i na Golom otoku i usput, unatoč svom prkosu svojemu preživjeti i taj partizanski teror, da će mi on rado u tome pomoći i reći mi sve onako kako je bilo i što je on otkrio u svojoj istrazi o Tudjmanovom sudjelovanju u partizanskom pokolju našeg naroda na Bleiburgu. Velim ja njemu ovako: Ovo što ste Vi objavili u Hrvatskom pravašu 1995. godine, tko stoji iza toga, nije valjda neka pravaška partija. Ne, Andjelko, veli on meni, ni jedna pravška partija ne stoji iza toga jer se ni jedna od njih ne usudjuje govoriti o našim hrvatskim temama ukoliko bi to na bilo koji način moglo dovesti u pitanje pretpostavke ove Socijalističke Republike Hrvatske. Baš tako? Baš tako, sinko. Znači Vi niste član niti jedne od tih pravaških partija ili stranaka. Vi ste to napisali samo zato što ste došli do tih informacija. Da, tako je, veli meni profesor Rogić. (Za sve one koji nisu znali važno je napomenuti da je dr. Rogić doktorirao u Njemačkoj na temu Nezavisne Države Hrvatske i da nitko do sada iz Hrvatske nije pokazao interesa za objavljivanje tog doktorskog rada koji je ispunio sve znanstvene kriterije jednog poznatog njemačkog univerziteta.) Ali idemo dalje. Vi ste, velim ja njemu, objavili inofrmaciju i fotografiju Franje Tudjmana zajedno sa partizanom Josipom Spirancem? Gdje ste našli tu informaciju? Ovako, našli smo dva izvora za ovu informaciju. Prvi je knjiga Koste Nadja koja se zove “Pobeda”. Tamo je Nadj lijepo naveo imena partizana koji su došli u Sloveniju u pomoć Trećoj Armiji Koste Nadja koja je u to vrijeme vršila likvidaciju Hrvata u Sloveniji. Drugi izvor je knjiga Mirka Beloševića koja se zove “Borbeni put drugog zagorskog partizanskog odreda”. Knjigu je izdalo Udruženje saveza boraca NOR-a, Zlatar Bistrica. Dobro, to se vidi sa zadnje stranice. Tu nije bilo nikave igre ni sa fotografijom ni sa tekstom iz te knjige? Naravno, da nije. Ovi iz HDZ-a, nakon što je to objavljeno, nisu znali sta će drugo reći pa su tek tako naveli kako je to netko montirao. Nitko to nije mogao montirati niti za takve optužbe ima ikakve osnove. Mi smo 1995. godine jednostavno preslikali to što smo našli u tim knjigama a svatko može provjeriti iz tih knjiga da mi nismo ništa drugo napisali niti objavili nego doslovno ono što smo o Tudjmanu našli u tim knjigama. Kad su te knjige pisane nitko nije mogao ni sanjati šta će se dogoditi nakon 1991. godine. Naveli smo svoje izvore uključujući i autore knjiga, imena knjiga, izdavače i stranice u tim knjigama gdje su te informacije bile objavljene. Te se infromacije vjerojatno mogu potvrditi i iz drugih partizanskih izvora ali očito je da to nije baš bila tema kojom se moglo udvarati Franji Tudjmanu i njegovom HDZ-u pa se značajan broj hrvatskih današnjih povijesničara nije želio baviti tom temom. U nekim bibliotekama u Hrvatskoj te se knjige nemogu naći iako se nalaze u katalozima tih biblioteka. Vi, dakle, stojite iza toga, kao urednik Hrvatskog pravaša? Da, stojim iza toga i ne znam zbog čega ne bih stajao. Dakle evo teksta koji je objavljen u svibnju 1995. godine u glasilu koje se zove “Hrvatski Pravaš” a koje nema nikakvih pupčanih vrpci niti sa jednom partijom oli ti strankom sa tim ili sličnim imenom:

Što je diktatura proletarijata?

I ne citiraj ono što nisam ja rekao.

I OVI SU SE --TITU--ZAKLINJALI ........... U zatvoreničkom logoru u Nišu tijekom rata u Hrvatskoj, JNA je držala između 700 i 1200 hrvatskih civila i vojnika, a ne 400, kao što je objavljeno u srbijanskim medijima, tvrdi Zadranin Milan Paladada (56) koji je četiri godine proveo robijajući u srbijanskim logorima. Najprije dvije godine u kaznionici u Nišu, a zatim dvije godine u Sremskoj Mitrovici, iz koje je krajem 1993., čak godinu dana nakon što je ta zloglasna kaznionica “službeno” prestala djelovati, uspio spektakularno pobjeći! Palada nam se obratio nakon što je Balkanska regionalna istraživačka mreža (BRIN) objavila da je nekadašnja JNA u Nišu držala zatočeno 400 hrvatskih civila i vojnika te da je najmanje jedna osoba pritom preminula. Špalir batina - Jedne noći sredinom studenoga 1991. u niški su zatvor počeli stizati autobusi sa zarobljenim Hrvatima iz istočne Slavonije i Vukovara. Bilo je deset do petnaest autobusa. Gledao sam ih s prozora, bilo je žena, djece, tek tu i tamo pokoji mlađi muškarac. Na izlazu iz autobusa dočekao ih je uobičajeni “špalir” psovki, udaraca i batina. Svaki dan su prolazili saslušanja i mučenja, prisjeća se Milan iako se, kaže, ne voli vraćati u taj “film”. - Nakon što su žene i djecu odvojili od muškaraca, jedan čuvar je stao pokraj vrste u kojoj su bile žene, okrenuo se prema zatvorenicima na prozorima i povikao: “Evo vam hrvatskog mesa da se ‘ispraznite’.” Ne znam koliko je zarobljenika likvidirano i gdje su ih vodili, ali se po zatvoru govorilo da su završavali na poligonu niških specijalaca, kazuje Milan. Ubrzo je iz Niša prebačen u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici gdje je opet svjedočio dolasku zarobljenih Hrvata nakon pada Vukovara. I sam je prolazio užasne torture i mučenja, no to je, kaže, bilo ništa prema onome što su prolazile zarobljenice, a među njima vukovarska heroina Manda Marić i liječnica Vesna Bosanac. Silovane žene - Često smo puta slušali čuvare i zatvorenike Srbe koje bi čuvari noću puštali da upadaju u te sobe i siluju, iživljavaju se. Bilo je tužno gledati sve te žene, djevojke, neke možda još samo djevojčice, kako u dronjcima stoje na prozorima. Nikakvu odjeću nisu dobivale, govori Milan. Dok je mogao, dodaje, pomagao je doktorici Bosanac čija je soba bila u zgradi iznad njegove. Ona bi noću spuštala konop do njegova prozora, a on bi joj tako slao cigarete, žigice, komprese od gaze koje bi ukrao u ambulanti, lijekove, pa i hranu kad bi se došlo do nje. Ipak, najteže se sjeća razdoblja kada je bio raspoređen na poslove čišćenja prostorija u kojima su bili saslušavani hrvatski zarobljenici. Zašto su baš njega izabrali za taj posao, ni danas mu nije jasno. - Nakon saslušavanja, najprije sam s poda sobe morao oprati krv. Krvi je uvijek bilo. Ponekad bismo u lokvama krvi nalazili komade kostiju lubanje, dijelova mozga. Jednom sam usred sobe za saslušanje naišao na četvrtinu ljudske glave, s kosom, i gotovo cijeli mozak. Užas, zgrozio sam se. Jednog je dana tako bio poslan da čisti ambulantu. Zidovi ambulante bili su često obloženi smotuljcima od deka. Iako je naslućivao što bi moglo biti unutra, jednog je dana iskoristio trenutak dok je čuvar bio na hodniku i odmotao jednu deku. Iz nje je ispao ljudski leš. - Izbrojio sam ukupno 40 leševa, kazuje Milan Palada, kojemu hrvatske vlasti nisu nikad priznale status civilne žrtve Domovinskog rata.

zapadani i istočni mostar,hahahahahaha.I to bez Rusa.Koja sramota.

. Jadranko je pljuger.

karamarko sroljo si bio i ostao traktoristo

PARTIZANI su cak i DJECU UBIJALI--strasno--uzas::::

tomo72 Živio i ti meni hercegovnjarski dezerteru.

. veliki-mulac Majmune degenerični, daj odjebhi.

A kaj nisi nešto poduzeo kad si došo za ministra......ajde ne seri.....isti ste svi...

Bumo videli....kad projdu izbori !?

I te kako si u sluzbi duana vlaisavljaevica unuke,radis po dirktivi onih koji su opljackali lijepu nasu,a nisi svjestan da ces doci poslije svega i sam na udar ,kad se promjeni vlast.Hapsi bjeloglavog supa,bila je sanaderova pratilja ,potpisivala svasta i svega,imala koristi od politike,finansirala se iz crnih fondova,masa argumenata za hapsenje a ti pricas price.Partizani su antifasisti i to je zavrseno.

Onim interesnim skupinama koji su do sada opstruirali istrage komunistickih zlocina, sada je izgovor i opet opstrurati istrage predizborna godina, zasto SDP- ne progovori i podrzi istragu, dobio bi puno novih glasaca, zasto se SPD i HNS ne ograde od komunistickih zlodjela? oni sute i podpiruju kampanju protiv HDZ-a.

Kak je gospon APOLITIČAN-dok ne prođu izbori , pa mora se dokazati pred Jacom jer ga je Smranader postavil!

PARTIZANI I OVI SU NOSILI --ZVIJEZDU CRVENU ZVIJEZDU PETOKRAKU .............U zatvoreničkom logoru u Nišu tijekom rata u Hrvatskoj, JNA je držala između 700 i 1200 hrvatskih civila i vojnika, a ne 400, kao što je objavljeno u srbijanskim medijima, tvrdi Zadranin Milan Palada (56) koji je četiri godine proveo robijajući u srbijanskim logorima. Najprije dvije godine u kaznionici u Nišu, a zatim dvije godine u Sremskoj Mitrovici, iz koje je krajem 1993., čak godinu dana nakon što je ta zloglasna kaznionica “službeno” prestala djelovati, uspio spektakularno pobjeći! Palada nam se obratio nakon što je Balkanska regionalna istraživačka mreža (BRIN) objavila da je nekadašnja JNA u Nišu držala zatočeno 400 hrvatskih civila i vojnika te da je najmanje jedna osoba pritom preminula. Špalir batina - Jedne noći sredinom studenoga 1991. u niški su zatvor počeli stizati autobusi sa zarobljenim Hrvatima iz istočne Slavonije i Vukovara. Bilo je deset do petnaest autobusa. Gledao sam ih s prozora, bilo je žena, djece, tek tu i tamo pokoji mlađi muškarac. Na izlazu iz autobusa dočekao ih je uobičajeni “špalir” psovki, udaraca i batina. Svaki dan su prolazili saslušanja i mučenja, prisjeća se Milan iako se, kaže, ne voli vraćati u taj “film”. - Nakon što su žene i djecu odvojili od muškaraca, jedan čuvar je stao pokraj vrste u kojoj su bile žene, okrenuo se prema zatvorenicima na prozorima i povikao: “Evo vam hrvatskog mesa da se ‘ispraznite’.” Ne znam koliko je zarobljenika likvidirano i gdje su ih vodili, ali se po zatvoru govorilo da su završavali na poligonu niških specijalaca, kazuje Milan. Ubrzo je iz Niša prebačen u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici gdje je opet svjedočio dolasku zarobljenih Hrvata nakon pada Vukovara. I sam je prolazio užasne torture i mučenja, no to je, kaže, bilo ništa prema onome što su prolazile zarobljenice, a među njima vukovarska heroina Manda Marić i liječnica Vesna Bosanac. Silovane žene - Često smo puta slušali čuvare i zatvorenike Srbe koje bi čuvari noću puštali da upadaju u te sobe i siluju, iživljavaju se. Bilo je tužno gledati sve te žene, djevojke, neke možda još samo djevojčice, kako u dronjcima stoje na prozorima. Nikakvu odjeću nisu dobivale, govori Milan. Dok je mogao, dodaje, pomagao je doktorici Bosanac čija je soba bila u zgradi iznad njegove. Ona bi noću spuštala konop do njegova prozora, a on bi joj tako slao cigarete, žigice, komprese od gaze koje bi ukrao u ambulanti, lijekove, pa i hranu kad bi se došlo do nje. Ipak, najteže se sjeća razdoblja kada je bio raspoređen na poslove čišćenja prostorija u kojima su bili saslušavani hrvatski zarobljenici. Zašto su baš njega izabrali za taj posao, ni danas mu nije jasno. - Nakon saslušavanja, najprije sam s poda sobe morao oprati krv. Krvi je uvijek bilo. Ponekad bismo u lokvama krvi nalazili komade kostiju lubanje, dijelova mozga. Jednom sam usred sobe za saslušanje naišao na četvrtinu ljudske glave, s kosom, i gotovo cijeli mozak. Užas, zgrozio sam se. Jednog je dana tako bio poslan da čisti ambulantu. Zidovi ambulante bili su često obloženi smotuljcima od deka. Iako je naslućivao što bi moglo biti unutra, jednog je dana iskoristio trenutak dok je čuvar bio na hodniku i odmotao jednu deku. Iz nje je ispao ljudski leš. - Izbrojio sam ukupno 40 leševa, kazuje Milan Palada, kojemu hrvatske vlasti nisu nikad priznale status civilne žrtve Domovinskog rata.