Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zatražila je da se strogo prate kontakti osoba zaraženih virusom majmunskih boginja nakon što je zabilježeno sve više slučajeva u Europi i Sjevernoj Americi. Velika Britanija prva je 6. svibnja prijavila slučaj kod osobe koja je bila u Nigeriji, a u srijedu su objavili da je ukupno devet identificiranih slučajeva.
Slijedile su prijave slučajeva iz drugih zemalja u Europi pa je tako osam zaraženih prijavljeno u Španjolskoj, dok ih je 20-ak u Portugalu. Slučajevi su prijavljeni i u Švedskoj i Italiji. Virus je prijavila i Kanada u dva slučaja, a istražuje se i 17 drugih prijava. Sumnjiv slučaj majmunskih boginja zabilježen je i u Australiji.
Majmunske boginje slične su ljudskim boginjama od kojih su blaže. Prvi put zabilježene su u Kongu 1970-ih godina, a u proteklom desetljeću porastao je broj slučajeva zaraze u zapadnoj Africi. Simptomi uključuju groznicu, glavobolje i svrbež koji započinje na licu, a zatim se širi na ostatak tijela. Poznata je i velika epidemija velikih boginja u Jugoslaviji 1972. godine. Donosimo vam kakva je tada bila situacija u Hrvatskoj i što se sve pisalo o epidemiji.
Velike boginje u Jugoslaviji
– Impresioniram sam poduzetim mjerama za suzbijanje velikih boginja, izjavio je nakon šestodnevnog boravka na Kosovu i obilasku ugroženih područja u Socijalističkoj Republici Srbiji, dr. Reinhar Lindner, stručnjak Svjetske zdravstvene organizacije za velike boginje. Bolest je lokalizirana i pod kontrolom je naših zdravstvenih radnika. Mjere sigurnosti koje su odmah poslije otkrivanja bolesti poduzete – masovno cijepljenje stanovništva u cijeloj zemlji – jamče da će naša zemlja do kraja travnja biti izbrisana s popisa zaraženih. Već sredinom ovog proljeća Jugoslavija će biti najsigurnija europska zemlja – ovako je Večernji list pisao u travnju 1972. godine o velikim boginjama koje su poharale Jugoslaviju.
U tekstu se navodi kako su velike boginje stigle u Jugoslaviju s Bliskog istoka te da je 'taj 'izlet' opake bolesti na evropsko tlo zabilježen poslije Drugog svjetskog rata desetak puta'. U tekstu se piše i o prvim pokušajima da se cijepljenjem suzbiju boginje i zaštite ljudi, no ta cjepiva nisu imala nikakvog učinka.
– Uspješno cjepivo koje suzbija i sprječava širenje velikih boginja pronašao je tek godine 1796. engleski liječnik Eduard Jenner – piše u tekstu i dodaje se kako je to cjepivo kasnije usavršavano.
– Velike boginje teška su i opasna bolest koja na čovjeku, ako ih preživi, ostavlja teške i vidljive posljedice na licu. Konačna pobjeda te bolesti bit će izborena tek onda kad budu zauvijek uništena žarišta u područjima gdje je udomaćena. Taj je zadatak preuzela svjetska služba za suzbijanje velikih boginja – zaključuje se u tekstu.
U izdanju od 27. ožujka 1972. godine prof. dr. Josip Fališevac napisao je tekst o velikim boginjama koje je opisao kao jednu 'od najzaraznijih i najopasnijih bolesti čovjeka' koja je 'bila poznata od davnine u Aziji i Egiptu' te se s tih područja širila po svijetu. Dodaje kako virus obično ulazi u organizam kroz sluznicu dišnih puteva. Kao glavne mjere za suzbijanje navodi izolaciju bolesnika, cijepljenje i karantenu kod 16 dana svih osoba koje su bile u kontaktu s bolesnikom.
Epidemija je bila zaustavljena u roku od dva mjeseca, a u samo nekoliko tjedana cijepljeno je 18 milijuna ljudi. Morali su ga primiti svi, osim onih kod kojih bi to izazvalo kontraindikacije, a cjepivo u tom trenutku, ono koje se kod izdavanja “žutog kartona” plaćalo 20 dinara, ne košta više ništa. Za državu ga je proizvodio zagrebački Imunološki zavod, koji je uspio napraviti i do 700 tisuća doza za jedan vikend, a kasnije počinje i s proizvodnjom gamaglobulina.
Mogući i teški slučajevi
U Nigeriji je, po WHO-u, od 2017. prijavljeno 558 sumnjivih slučajeva majmunskih boginja. Potvrđeno ih je 241, a osmero ljudi je umrlo. Virus majmunskih boginja strukturom je sličan virusu velikih boginja i uzrokuje sličnu, ali puno blažu bolest. No mogući su i teški slučajevi.
Simptomi bolesti su groznica, glavobolja, bolovi u mišićima, natečeni limfni čvorovi i osjećaj umora. Slijedi ih karakterističan osip, koji na koži stvara mjehuriće i kraste. Vrijeme od izlaganja virusu do pojave simptoma je oko 10 dana, a simptomi obično traju dva do četiri tjedna. Bolest se prenosi kapljičnim putem, bliskim tjelesnim kontaktom i kontaminiranim predmetima. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 1980. velike boginje iskorijenjenima zahvaljujući masovnom cijepljenju.
Je li bilo 'lockdowna' za vrijeme epidemije velikih boginja?! Je li bilo histerije kao za vrijeme ove plandemije?! Je li svijet bio zaustavljen i paraliziran od straha?! Nevjerojatno kako je svijest nasih gospodara porasla do te mjere da nas zele "cijepiti" i po nekoliko puta zato sto nam malo curi iz nosa, a protiv velikih boginja... samo jednom, ali s pravim cjepivom! I protiv prave bolesti!