Moja supruga i ja svakoga lipnja vodimo istu raspravu. Krajem mjeseca postanem nervozan zbog neizvjesnosti ljetovanja, a mojoj supruzi Amerikanki smeta moja "potreba" za ljetovanjem. "Na ljetovanje idu školarci, a ne zaposleni odrasli ljudi", kaže. Imamo vrlo slične svjetonazore, ali moju predodžbu idealnog ljetovanja jednostavno ne razumije.
Iako me vrijeđa njezina insinuacija da sam djetinjast, djelomično je u pravu. Prije selidbe u Hrvatsku dolazio sam ovamo na ljetovanje svake godine. Obično bih proveo dva tjedna na jedrenju s prijateljima. Bivše djevojke ponekad su pitale zašto svaki put baš Hrvatska, a ja bih uvijek odgovarao: "Da odmorim dušu". Moj je posao bio iznimno stresan: kad sam imao 32 godine, pojavili su se problemi s visokim tlakom, a poslovna putovanja bila su moja svakodnevica. Bio sam član uprave tvrtke koja se istovremeno nalazila na rubu izvrsnosti i na rubu propasti. Moja dva tjedna jedrenja po prekrasnom Jadranskom moru uz dobro društvo i kvalitetno vino podizala su moj duh unatoč standardno višim cijenama za "strance". U SAD bih se vratio umoran, ali osvježen i spreman ponovno pokoriti svijet.
Bombardier: Četiri tjedna
Hrvatska je bila odmor za moju dušu jer nisam živio ovdje. Nostalgija i nesputana zabava ustupile su mjesto spoznajama o iracionalnosti koja vlada u Hrvatskoj te o destruktivnom utjecaju hrvatske stvarnosti na većinu stanovnika Hrvatske. Sada živim ovdje i neprestano se borim kako bih spriječio da Hrvatska uguši moju dušu.
Međutim, ljetovanje u Hrvatskoj i dalje mi je privlačno. Kao dijete iz bivše Jugoslavije imao sam mjesec dana ljetovanja. To je bilo normalno. Poput ostale djece volio sam taj čarobni mjesec kada nisam znao koliko je sati, miris borovine u zraku i igru s djecom koja nisu govorila jezike koje smo mi razumjeli.
Čak i nakon što se moja obitelj preselila u Kanadu, dostavljao sam novine, kosio travnjake i radio razne poslove kako bih uštedio novac za ljetovanja na "najboljem moru na svijetu". Tradicija se održala i kada sam dobio prvi veliki posao za kanadski gigant Bombardier. Kao i većina zaposlenih na mojoj razini, imao sam pravo na četiri tjedna godišnjeg odmora. U Sjevernoj Americi tako dug godišnji odmor vrlo je rijetka pojava. Nitko nije koristio sva četiri tjedna godišnjeg odmora odjednom – ni sam nisam uspio dobiti odobrenje za korištenje više od tri tjedna u komadu. Bez obzira na to, uvijek sam se vraćao u Hrvatsku odmoriti dušu.
Ironično je što je jedan Europljanin prvi prekinuo moj niz ljetovanja. Kada su me iz Bombardiera pozvali u jednu američku tvrtku, Amerikanci su bez puno razmišljanja pristali na povišicu od 74%, ali nipošto nisu pristajali na četiri tjedna godišnjeg odmora koje sam imao u Kanadi. Naposljetku sam zadržao svoja četiri tjedna godišnjeg odmora, ali pregovori su potrajali nekoliko tjedana.
Zaustavio me Nijemac
Dok sam u Münchenu pomagao ponovno postaviti na noge tvrtku koju smo nedavno kupili, moj tadašnji šef Nijemac obavijestio me da unatoč pozitivnom ishodu mojih pregovora o godišnjem odmoru ne može odobriti moje ljetovanje. Navodno je "zaboravio" da su svi drugi članovi tima već rezervirali taj termin za godišnji odmor. Nisam mogao vjerovati – sve moje godine ljetovanja, sav "trening" za godišnji odmor, mukotrpni pregovori s novim poslodavcem – i onda me zaustavio njemački šef koji je zaboravio da i Nijemci idu na godišnji odmor! To mi se ni najmanje nije svidjelo, ali morao sam prihvatiti situaciju. Tako sam godinu dana proveo bez godišnjeg odmora, ali sam odlučio da me iduće godine ništa neće spriječiti da uživam u godišnjem odmoru na kakav sam naviknuo.
Iduće proljeće proveo sam u Teksasu. Moj šef Nijemac dobio je otkaz i ja sam preuzeo njegov posao potpredsjednika. Moj novi šef bio je Amerikanac. Bio je izniman, zahtjevan, ali pošten čovjek koji mi je postao najveći mentor. Izvrsno smo se slagali sve dok nisam zatražio svoj godišnji odmor. Moj šef bio je izvan sebe. Bio je podrijetlom iz Irske i naslijedio je irski temperament. Pocrvenio je u licu dok je vikao: "Ti želiš tri tjedna godišnjeg odmora? Tri tjedna?! Ja imam 56 godina i nikada nisam tražio više od tjedan dana odjednom, a ti se drzneš tražiti tri tjedna?"
Odgovorio sam u svom karakterističnom stilu: "Možda bi za tebe bilo bolje da si uzimao više od jednog tjedna godišnjeg odmora u ovih 30 godina." Moj je šef bio čvrst i uspješan čovjek kojemu nitko nije proturječio. Šokirao ga je moj iskren odgovor. Umjesto da nastavi raspravu, suzdržao se i rekao da ćemo razgovarati idući dan. Strepio sam zbog toga razgovora, ali sam odlučio da ću ustrajati – uostalom, bio sam u pravu.
Vodi me sa sobom
Šef mi je idućeg dana bijesno prišao, a zatim se nasmiješio i rekao: "Možeš dobiti svoja tri tjedna godišnjeg odmora pod jednim uvjetom: moraš me povesti sa sobom iduće godine." Bio sam šokiran – to nije bio čovjek koji lako odustaje. Iduće godine proveli smo zajedno tri tjedna u Hrvatskoj. Dio vremena proveli smo na telefonu i za laptopima, što je normalno kada radite na toj razini u multimilijarderskoj kompaniji. Ipak, bilo nam je izvrsno i moj se šef zaljubio u Hrvatsku. Zvao ju je „Božja zemlja".
Nakon što sam proživio "iskustvo ljetovanja" u Hrvatskoj, Kanadi, SAD-u i Njemačkoj, gledajući na ljetovanje i iz perspektive zaposlenika i iz perspektive menadžera, smatram da si američke tvrtke i zaposlenici čine medvjeđu uslugu svođenjem trajanja godišnjih odmora na minimum. Dobar dio vrijednosti zaposlenika proizlazi iz njegove kreativnosti. Kad su ljudi umorni, nisu sposobni kreativno i originalno razmišljati te njihova produktivnost opada. Pravi godišnji odmor (dakle, odmor dulji od tjedan dana) omogućuje nam punjenje baterija i povratak na posao s novom zalihom energije.
S druge strane, problem je u tome što je za mnoge Hrvate godišnji odmor cjelogodišnji način života. Ekonomija može opstati i rasti uz godišnje odmore od šest tjedana samo ako je sve drugo organizirano i dobro izvedeno. Ekonomija neće napredovati ako duge godišnje odmore pridodamo situaciji gdje se ionako malo radi u srpnju i kolovozu te prosincu i siječnju, gdje je državna administracija duplo veća nego što je potrebno i gdje caruju osrednjost, nepotizam i stranačke veze.
Predlažem da zadržimo ljetovanja, ali da se riješimo svega ostaloga što nas koči.
>> Što kada u autu nemate dovoljno mjesta za stvari? Evo rješenja!
>> 6 najgorih tipova turista na koje sigurno ne želite naići
Nije njima problem dati tri tjedna ali to jednostavno nije uobicajeno, jer svi drugi vise vole dva dana tu, tri dana tamo, cetiri dana ovdje i tako potrose ta tri tjedna (ili vise).... time si razbiju godinu i lakse se razbiju godinu i lakse se radi. Kod nas je obicaj nastao od navike odlaska "na more" kad su djeca slobodna i lijepo je vrijeme. Tamo u Sjevernoj Americi nitko ne razmislja o nekom odlasku "na more" kao pod obavezno.... Neki ostanu doma, neki idu na Karibe ili Floridu, neki u brda, neki familiji, neki po svijetu, neki na "cruise" , pa na skijanje itd.... O tempora, O mores....