Kada je koncem prošle godine izglasan, Zakon o pravima hrvatskih branitelja u dijelu je javnosti dočekan na nož.
U zemlji koja je svojim umirovljenicima oduzela pravo na dostojanstvenu starost, a mladima budućnost koju sada traže izvan hrvatskih granica, braniteljima su, kako se činilo, proširena ionako pregolema prava teška milijarde kuna. Ova je populacija do te mjere u startu razapeta kao privilegirana da je malo tko uzeo u obzir kako je za realnu procjenu dosega ovog zakona ipak potrebno vrijeme.
A kada je riječ o zakonskom propisu koji 23 godine nakon rata omogućuje braniteljima da ostvare status ratnih vojnih invalida, a čemu se u samo pet mjeseci proveselilo njih 8490, već je sada bjelodano kako će ovo pravo ostvariti tek rijetki, možda jednoga dana, ali taj dan nije danas, a neće biti ni sutra. Za to se pobrinula državna birokracija koja im je, zahvaljujući hrpetini instanci koju moraju proći, nametnula silno kompliciranu proceduru u nadi da će mnogi odustati putem, što je posve izvjesni scenarij. “Zbog uočenih poteškoća u koordinaciji državnih tijela”, kako tumače u resornom ministarstvu, ni jedan jedini branitelj još nije izišao pred povjerenstvo. One koji, jednog dana, uspiju otrčati taj birokratski maraton, na cilju čeka tek simboličan iznos invalidnine.
Naknada za 20 posto utvrđenog invaliditeta iznosi tek 114 kuna, a za 40 posto, a takvih je najveći broj, iznosi samo 229 kuna. No, percepcija je sve, kako reče posrnula Martina Dalić, a percepcija o ovim ljudima, usprkos realnom učinku zakona, zahvaljujući politici postaje porazna. Toj nepoštenoj slici žderača državnog proračuna pridonijela je i još jedna stavka zakona, ona koja donosi naknade za 82 tisuća nezaposlenih branitelja, što je ministar Medved pompozno najavio, pritom prešućujući sumanuta ograničenja poput onog da je ostvariti neće oni koji išta posjeduju, pa i prastaru auto-olupinu.
Ako ne ranije, sveopća hajka na branitelje krenut će 1. siječnja kada, opet prema novom Zakonu, na dnevni red dolaze materijalna i druga prava pripadnika HVO-a, premda se već sada dade naslutiti kako će vlada učiniti sve da glavninu financijskog tereta međudržavnim sporazumima prebaci na BiH, a zbrine tek šačicu najtežih invalida. No, percepcija je, podsjetimo, sve. Pola godine kasnije, sve je jasnija slika koja bjelodano pokazuje do koje je mjere HDZ-ova vlada (opet) preveslala svoje najkrhkije biračko tijelo, ono braniteljsko, podvaljujući im zakon koji je u suštini tek mrtvo slovo na papiru. Četiri godine mandata ove vlade sasvim je dovoljno dugo za obmanu da su braniteljima pružili sve, a opet dovoljno kratko da teret stvarne realizacije ovog zakona, ako do toga ikada dođe, padne na leđa iduće vlade, ma tko god je sastavljao. Pritom, politika će uporno hraniti nezasluženi animozitet prema braniteljima, a oni će, izgubljeni u šumi propisa i prividu boljitka koji su donijeli “naši”, o tome šutjeti, ušutkani istom onom zabludom otprije dva desetljeća kada su ih masovno umirovili i još ih pritom, ratne pobjednike, uvjerili kako im čine uslugu.
Dobar tekst i istinit!