'Studentski grad na nišanu snajperista', 'Puško mitraljezima se iz ZOO vrta pucalo na Maksimirsku', 'Jedna tenkovska granata iz borongajske kasarne bila je namijenjena vodotornju na Bukovcu, no srećom nije ga pogodila', 'Iz kruga vukomerečke vojarne jučer su izašli tenkovi uputili se ka Dugom Selu', 'Minobacačima iz borongajske vojarne po DTR-u', 'Raketama gađan televizijski toranj na Sljemenu'... To su samo neki od uznemirujućih naslova objavljenih na stranicama Večernjaka 18. rujna ratne 1991. godine. Upravo je na taj dan, točno, u podne trebalo početi primirje, no umjesto toga Zagrepčani su, po tko zna koji put, iz skloništa i podruma ponovo osluškivali žestoku pucnjavu koja je odjekivala gradom. Od 9 ujutro, pa do 14 i 20 sati zračne su se uzbune oglasile čak tri puta, gruvali su minobacači, a hice snajperista, koji su tih dana bili i najveća opasnost za građane, nije bilo moguće niti prebrojati. Nasumce su pucali po ljudima koji su bježali u skloništa, po slučajnim prolaznicima te pripadnicima MUP-a i ZNG-a.
No, osim hitaca iz skrivenih snajperskih gnijezda, Zagreb je tih tjedana bio i na udaru stalne paljbe iz vojarni, dok su zrakoplovi JNA konstantno nadlijetali grad. Zračni su napadi tog 18. rujna prijepodne gotovo paralizirali cijeli grad. No, jedna od najozbiljnijih prijetnji dolazila je tih dana iz najveće zagrebačke vojarne "Maršal Tito". U krugu te vojarne bilo je mnogo tenkovskog i raketno-topničkog naoružanja koje je tog rujna bilo stavljeno u borbeni položaji, tenkovski su motori paljeni, pa gašeni, a bila su izvučena i dva višecijevna bacača, čije su cijevi bile zlokobno usmjerene prema Travnom i prema gradu. Upravo je iz Maršalke tih mjeseci armija, zbog navodne ugroženosti, nebrojeno puta otvorila puščanu, ali i topovsku paljbu po Zagrebu. Pucalo se po zgradama u Travnom, čiji su stanari danima spavali u skloništima. Uništavala se imovina, stradale su brojne stambene zgrade, palili su se stanovi, a među onima koji su tada najgore prošli bio je stan u Aleji Viktora Bubnja u Novom Zagrebu, koji je u napadu pripadnika JNA iz vojarne Maršal Tito bio gotovo potpuno uništen, što je svojim objektivom ovjekovječio Siniša Hančić, a potresne fotografije koje su ispričale više od tisuću riječi i danas se čuvaju u našoj arhivi. Snažniji udar iz Maršalke uspješno su ipak spriječile hrvatske snage blokadom vojarne koja je počela 14. rujna 1991.
Nakon nešto više od dva mjeseca, tijekom kojih su trajali mučni i dugi pregovori, 26. studenoga te godine pripadnici JNA počeli su napuštati najveću zagrebačku vojarnu “Maršal Tito”, a posljednji je vojnik bivše jugovojske zatvorio je njena vrata 20. prosinca ratne 1991.
Otvori KEKS Pay
kao jugoslavenska kao narodna razbiše državu ubiše narod s zvijezdom petokrakom s zvijezdom crvenom!