Jezikoslovci pisali Milanoviću: Ne mijenjajte šport u sport
Nemojte mijenjati riječ šport u sport u nazivu Ministarstva, niti Ministarstvo zdravstva nazivati Ministarstvo zdravlja!
Komentari 277
Majstore nebuloza! 04.01.2012. u 23:30h Hroboatos je napisao/la: ________________ Skoro da mi je sad mrsko da ih sve pobrajam. Ali hajde, kad se mora nije teško. I posle priznanja da je reč sport direktno iz srpskog ušla u tzv. hrvatskiski jezik i da je nemačka verzija došla kasnije, i kod minornog dela stanovništva, svejedno tvrdiš da je bolje šport nego sport ali odbijaš da je to zbog toga što sport govore Srbi! Nemam odbrane od ovoga, priznajem! Dalje, Dinko Zlatarić je, vidim, Hrvat. Isto kao i ovaj bezimeni potučeni Erdeljanin. I to je sve što domoljubna povijest može da smisli da bi prisvojila srpski štokavski jezik? Preslabo, priznaćeš. Srbi ne odbijaju svoj jezik, oni njime govore, i pevaju pesme. Ako neko jeste nešto odbio to je srpska elita, u egzilu. Srbi su u to vreme već uveliko ispevali i pretkosovski, i kosovski, i postkosovski ciklus. Na kojem jeziku? Hrvatskom?
04.01.2012. u 23:49h Hroboatos je napisao/la: Za kraj-u hrvatskom nema puno germanizama, u književnom jeziku manje od 200 _______________ A koliko ima bohemizama? Koliko ih je Šulek uturio i zagrebačku verziju srpskog jezika?
Tema je komunistička politizacija hrvatskoga, a ne srpski kompleksi i mitomanije. Hrvatski štokavski književni jezik ima neprekinutu povijest od 1300-ih do dana današnjega, dok srpski počinje s Obradovićen i Karadžićem (i krađom pjesama, u kojima se Fata pretvarala u Katu, Hasanaginica u \"srpsku\" pjesmu, a \"teški megdan\" u \"kosovski megdan\"). U rječniku u koejm 1852. Karadžiić ima 52.000 riječi, uglavnom seoskih ili trivijalnih (konj, spavati,..) , dok Šulek u trima rječnicima preko 200.000. I taj isti Karadžić iz hrvatske pismenosti uvodi -ije-, uvodi /h/, uvoditj mjesto ć, uvodi brdo riječi i gramatičkih oblika. A sad kidajte, gubitnici.
Znaš šta, Hroboatos. Ja na tom nivou s tobom neću razgovarati. To ostavi za svoje fakine. Ti tvrdiš bez ikakvog dokaza da Hrvati koriste štokavski jezik od 13. veka, a onda u istoj rečenici kompletnu epsku srpsku književnost na tom štokavskom jeziku proglašavaš falsifikatom? Jesi li ti normalan?
Srpske narodne pjesme nastaju u 17. i 18. stoljeću, a hrvatske su bilježene od 15. Hrvatska umjetnička književnosz na narodnom jeziku opstoji od 1300-ih, a srpska od 18. stoljeća (Gavril Venclović). Hrvati kad pišu umjetnička djela u Dubrovniku, Splitu, Korčuli, Hvaru, Zadru, Zagrebu, Fojnici, Šibeniku, ..nemaju veze ni s čim srpskim po tematici, a kamoli jeziku- istočnoj, \"moravskoj\" štokavštini, bližoj po naglasku i gramatici torlačkom i bugarskom. Hrvatska zapadna štokavština, isprepletena s južnom čakavštinom, dala je djela od 1500. do 1800. umjetnička, gramatička, rječnička (Mikaljin rječnik iz 1649. ima 930 stranica- devetsto trideset), s preko 26.000 leksema. Stvarno- s Kosovom i tom mitomanijom koja sada završava pod vozilima NATO-a , mi nemamo ništa.
koji je demagog taj Jovanović i koju demagigiju valja ta nekompetentna i neodgovorna budala , koja se je privatila posla za koji je sasvim nesposobna . Samim time što je samovoljno i bez ikakvih konzultacija promijenio naziv ministarstva i umjestoo športa nazvao ga je ministarstvom sporta , pokazao je da je ti isključivo političko pitanje i kakvu će on to politiku po tom pitanju zastupati. On će sa jezikoslovcima tipa Goldštajn blokirati i opstruirati svaki pokušaj da se hrvatski jezik normira i standarizira i vrati hrvatskim korjenima , sve na tragu velikosrpske politike i njihovog novog memoranduma po koje nas negiraju kao narod i kao glavni argumen smatraju da nemamo svoga jezika već se služimo srpskim
Meni ne preostaje ništa drugo nego da ponovo uzviknem - bravo majstore nonsensa! Dakle, Srbi pevaju svoje pesme iz pretkosovskog ciklusa, a naročito one iz kosovskog, 3-4 veka nakon samih događaja? Jel to ti tvrdiš? I navedi mi koje su pesme, hrvatske, iz 14. veka, zabeležena na štokavskom jeziku. I daj mi, molim te, objasni, po čemu se književnost Dubrovnika svrstava u hrvatsku književnost? Osim retrokativno - po jednoj logici po kojoj bi, retroaktivno, i Dioklecijan bio Hrvat! Jel Dubrovnik pripada hrvatskoj kultutu po jeziku ili po temama? Ili po oboma?
U određivanju etničke pripadnosti, u prošlim vremenima, na Balkanu, moramo se držati tri odrenice - jezik, vera i kolektivno pamćenje. kako je još s početka 13. veka Rastko Nemanjić osnovao Srpsku Pravoslavnu Crkvu, identifikacija etničke pripadnosti u prošlim vremenima veoma je olakšana jer je svaki Pravoslavni, koji govori srpski, nesumnjivo Srbin. Naravno, ostaje otvoreno pitanje šta su katolici. Tu imamo još jezik i kolektivno pamćenje. I katolici govore istim jezikom pa bi po analogiji i oni morali biti Srbi i s toga je toliko truda uloženo sa hrvatske strane da se taj jezik ukrade! Bez toga bilo bi sve lakše i Hrvati bi mogli reći: \"Da, mi smo sticajem istorijskih okolnosti izgubili svoj jezik i prihvatili smo srpski. Pa šta?\" I time bi rešili sve svoje jezičke probleme.
Da, ali tad im pada u vodu sva falsifikovana istorija i morali bi o svojoj etnogenezi (etnogenezi modernih Hrvati) reći istinu, a toga se boje jer misle da im nije u interesu da narod shvati da su Hrvati amalgam nacija nastala u 19. Veku. Ja ne mislim tako, da se razumemo, i amalgamiranje raznih etničkih grupa u jednu naciju takođe je jedan od načina da se stvori nova nacija. Ali ko mene pita? Hrvati misle da moraju biti najstarija nacija na svetu i da takva slika vredi više od mira i istine. I onda nam ostaje još kolektivno sećanje! Kosovski mit prisutan je u kolektivnom sećanju katolika štokavaca. Na primer, imate u tekstovima Matije Reljkovića jednu pojavu koju on strogo kritikuje a radi se o tome da mlade cure, Šokice, nedeljom posle mise, uhvate se ispred crkve u kolo i pevaju skaradne pesme kao što je „U našega Marka golema sviraljka...“ Reljković se pita kamo moral a ja samo primećujem da je ovo kolektivno pamćenje koje referiše na kosovski mit. Pravoslavni štokavci su, dakle, van svake sumnje Srbi, a šta su onda katolički štokavci koji govore istim jezikom i imaju isto kolektivno pamćenje?
Hajde, bijedo, otpili 1. Časti \'zbrana Niko i hvalo velika, hrvatskoga diko i slavo jezika, spjevaoče izvrsni, uresna kriposti, ....Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti, svake Bog nadili obilno milosti, gospodom uresi, zakonmi i pravdom, razlicim uzvisi imanjem i blagom,m, svuda ga jes puna slava, svud on slove, hrvatskih kruna gradov se svih zove, Ivan Vidali, Korčula: \"Poslanica Nikoli Nalješkoviću\", 1564. 2. »Elektra tragedija. Ljubmir pripovijes pastirska. I ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene....Zato bivši tijem naslađenjem ganut, jes njekoliko godišta, i za obogatit također ovi naš jezik kojomgodi stvari ka je dostojna da se čti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pjesnivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedši ju na izvrsnos, koliko mi od onije nezrelijeh ljeta biješe dopušteno, ..vijećniku prvomu komu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru Sofoklovu...« Dominko Zlatarić, Posveta prijevoda Tassove »Aminte«, Sofoklove »Elektre« i dijela Ovidijevih »Metamorfoza« Jurju Zrinskom, Venecija, 1597
Napredak je ovo, priznajem. Ovaj put u argumentaciju da je Dubrovnik oduvek hrvatski grad i da se tamo govori hrvatskim, nisi potkrepio NATO agresijom na Srbiju. Samo ima tui problema. Mislim sa tvojom argumentacijom, To ti znaš i sam ii ovo ne govorim zbog tebe nego drugih koji ovo čitaju. Ali da se ne razvodnjavamo - ja bih pre da isteramo na čistac čiji je štokavski jezik kojim se pevaju narodne pesme. One recimo koje je Petar Hektrorović zapisao od riči do riči, onako \"na sarbski način\", pa da ne bude da su Srbi svoje pesme spevali po uzoru na hrvatski jezik Dubrovnika tek u 18. veku! (kad te ovako čitam setim se Dučića i njegove opaske o hrvatskom junaštvu)
Evo postovi ovog thercula jako dobro pokazuju zašto mi Hrvati moramo, na svaki način odvojiti svoj hrvatski jezik od srpskoga jezika.To nije nikakvo stručno, ligvističko pitanje već isključivo političko pitanje i kao takvo mora se tretirati , dokle god ugod u Srbiji prevladavaju ti ludi veliko Srbi , koji imaju pretenzije na našu teritoriju i negiraju nas Hrvate kao narod, a za to im je jedan od glavnih dokaza zajednički jezik, jezik koji je nasilno stvoren unatrag 100 godina Kako je taj zajednički jezik uvijek stvaran nasilno, političkim odlukama ,od kuen hedervarijevig dekreta pa nadalje , tako ga treba i političkom odlukom razdvojiti. To sigurno ne će učiniti ova anacionalna , da ne kažem antihrvatska vlast , već će to uraditi neka buduća prava hrvatska vlast.
05.01.2012. u 17:32h misho32 je napisao/la: Evo postovi ovog thercula jako dobro pokazuju zašto mi Hrvati moramo, na svaki način odvojiti svoj hrvatski jezik od srpskoga jezika. _______________ Skoro si pogodio! Postovi ovog thekurcule ne pokazuju zašto Hrvati moraju odvojitii svoj jezik od srpskog nego dokazuju zašto Hrvati to rade. Kao što sam dokazao oni to rade zbog toga što se boje da, ako se vidi da koriste srpski jezik, da će to biti inicijalna kapisla da se sazna i da je najveći deo hrvatske amalgam nacije regrutovan od Srba katolika. Što se mene tiče ja ne mislim da ovakvo saznanje mora imati katastrofalne posledice po nacionalni ponos. Naprotiv! međutim neki Hrvati koji su u poziciji da kroje šta je istorijska istina za Hrvate misli drugačije. Eto zato, prmoćurni misho, Hrvati stalno pokušavaju da ukradu Srbima jezik, i neće ni po živu glavu da priznaju da se koriste srpskim jezikom, ali nije da to moraju.
A ovo što kažeš: \"... koji imaju pretenzije na našu teritoriju i negiraju nas Hrvate kao narod, ...\" Govorim u svoje ime i uveravam te da nemam nikakvih pretenzija na hrvatsku teritoriju, pogotovo ne negiram Hrvate kao narod (kao dada se to može!) nego jedino ukazujem da jezik koji je Hrvatima zvanični je zapravo, uslovno nazvano, zagrebačka verzija srpskog jezika. Razlozi zašto su Hrvati pre neka 2 veka \"izbacili svoj jezik kao mrtvo truplo kroz prozor\", kako reče krleža, složeni su a deo odgovora na to pitanje leži u činjenici da je moderna hrvatska nacija jedna amalgam nacija u kojoj je stopljeno sve što je katoličko na Balkanu i zbog vere je otpalo od srpstva. najveći deo ovih katolika govori srpskim jer su bili Srbi katoličke vere i to je bio jedan jak razlog da Hrvati i prihvate srpski kao svoj zvanični jezik.
Tko još uopće kaže \"šport\"?
Ovaj gospodin ili gospođa \'thekurcula\' izgleda smatra, da jezik i vjera određuju nacionalnu pripadnost, u čemu se prilično vara. To su zastarjele romantične ideje iz prve polovice devetnaestog stoljeća. Tipičan primjer je Italija, pokret \'Risorgimento\' i pjesnik Alessandro Manzoni (1785-1873). Kada bi vjera i jezik bili mjerodavni, Španjolci bi mogli tvrditi, da su mnogi stanovnici južne i srednje Amerike Španjolci, jer govore španjolski i katolici su. Englezi bi imali razloga, da stanovnike u SAD smatraju Englezima, jer govore engleski. Nijemci bi mogli Austrijance smatrati Nijemcima, jer govore njemački. Jezici su nastajali i širili se mnogo ranije i u drugim granicama nego nacionalne države u današnjem smislu. Zato i nisu pouzdani pokazatelj nečije acionalnosti. Današnja imena naroda nemaju isto značenje kao u prošlim stoljećima. Zato stare pisce treba razumjeti u kontekstu njihovog vremena, a ne našega.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Za kraj-u hrvatskom nema puno germanizama, u književnom jeziku manje od 200 (Babić je došao do oko 180). Zbog svega je dobro da u hrvatskom supostoje i šport i sport, zbog specifičnosti (ali ne Europa i Evropa, a kamoli obezbjeđenja, snabdjevanja, ..). Drugo- hrvatski je tvorben jezik po naravi, i mi radije kujemo i tvorimo svoje riječi, a katkad posuđujemo ili mijenjamo iz drugih slavenskih i drugih jezika. zato i imamo tvornice, a ne fabrike, dušik, a ne nitrogen, ....da ne spominjemo blatobrane, ročnike, zaslone, toplomjere, veleposlanike, sučelja,sladolede, ... Tko to ne razumije, ne razumije što je hrvatski jezik. Može ga raspoznavati na razini priopćajnosti, kao naučeni svahili.