Sparno je srpanjsko poslijepodne. Na šetalištu na Aveniji Gojka Šuška u zagrebačkoj Dubravi nema nikoga. Ivan Kovačić (33) do šetnice se dovezao automobilom. Još nije jasno je li do mjesta na kojem će se okončati njegov život došao slučajno ili zato što se s nekim dogovorio. Ili je bila riječ o klasičnoj "sačekuši". Bilo kako bilo, u 17.20 sati netko je pucao u njega. Počinitelj je ispalio više hitaca i pobjegao. Automobilom kojim se prethodno dovezao do mjesta ubojstva. A sa sobom je ponio i oružje iz kojeg je počeo pucati čim se približio Kovačiću. Ispalio je u njega više hitaca, ubivši ga na mjestu, nakon čega se vratio do automobila te se odvezao.
Iako je zagrebačka policija nakon ubojstva tek šturo izvijestila o događaju, ne navevši ni identitet žrtve ni identitet mogućeg počinitelja, brzo se doznalo da tragaju za Antonijem Antićem (38), koji je na koncu 8. srpnja i uhićen u vikendici na području Kašine zbog sumnje da je ubio čovjeka s kojim je do prije nekoliko godina bio u prijateljskom odnosu. Navodno su čak bili i kumovi. No onda je zbog nečeg zaiskrilo između, kažu neki, ponajboljih prijatelja. Po jednoj verziji motiv likvidacije osobne je prirode, a po drugoj poslovne. Neslužbene priče kažu da je među njima je došlo do nesuglasica, a rasplamsavanju sukoba, navodno, nije pomoglo ni paranoično ponašanje Antića koje je pogoršavala i navodna učestala konzumacija droga. Što je u tim pričama istina, a što ne, morat će, kao i uvijek, razlučiti policija. Koja pri slaganju kockica kriminalističkog mozaika neće moći zanemariti ni činjenicu iz kakvog miljea i žrtva i osumnjičeni počinitelj dolaze. A dolaze iz obitelji koje, usudili bismo se reći, imaju pedigre među ljudima koji se kreću s druge strane zakona, a pojedini njihovi članovi često su spominjani u novinskim crnim kronikama.
U kontekstu raznih kaznenih djela, ni "junaci" ove likvidacije nisu bili nepoznati policiji i pravosuđu. Kovačić je uvjetno osuđivan zbog droge dok je Antić prijavljen zbog pokušaja ubojstva, jer je 2023. trčao za tadašnjom suprugom pucajući u nju. Nije ju pogodio, no prijavljen je zbog pokušaja ubojstva i nasilja u obitelji. Kako je ta epizoda završila, nije poznato, odnosno ne zna se je li slučaj došao i do suda te ako jest, je li suđenje okončano i kako. No prema logici stvari, da je osuđen na neku zatvorsku kaznu, ne bi bio na slobodi i ne bi sada bio sumnjičen za likvidaciju Kovačića. I to poprilično brutalnu – ispaljivanjem više hitaca, u pol bijela dana, na šetnici, ne hajeći pri tome za moguće kolateralne žrtve.
No tko zna, možda razlog što Antić nije završio iza rešetaka treba tražiti u obitelji kojoj pripada. Pojedini članovi njegove obitelji, u raznim policijskim akcijama višestruko su privođeni zbog sumnji da se bave nelegalnim poslovima. Kao i zbog sumnje da su viđeniji pripadnici onog što policija i tužiteljstvo, nedokazano, smatraju kriminalnim miljeom. Jedan član Antićeve obitelji na stranicama crnih kronika često je gostovao zbog sumnji i optužbi za iznude i premlaćivanja, ali i kao žrtva podmetnute eksplozije iz koje je pukom srećom izvukao živu glavu. Počinitelj ovog potonjeg, kako to obično biva, nije nađen, a optužbe protiv člana Antićeve obitelji za iznudu i premlaćivanja završile su oslobađajućim presudama. Akter tih događaja se, s godinama, sa stranica crnih kronika preselio na stranice lifestyle magazina, koji su detaljno bilježili njegove ljubavne "uspjehe". Opisujući ga pritom prvo kao kontroverznog, a zatim samo kao – poduzetnika, što je društvena metamorfoza koju su prošli svi "junaci" crnih kronika koji su preživjeli krvave ratove koji su na zagrebačkom asfaltu bjesnjeli 90-ih i početkom 2000-tih.
Ti su ratovi, ako se pitaju policija i tužiteljstvo, započeli događajem koji je obiteljski povezan s ubijenim Kovačićem. Jer njegov otac bio je Damir Kovačić Šerif koji je likvidiran na kućnom pragu u veljači 1993. Njegov sin, koji će svoj život skončati na zagrebačkom asfaltu 32 godine posije, tada je imao samo godinu dana. Tko je ubio Šerifa, za kojeg se smatralo da je blizak dečkima s Knežije, nikada nije utvrđeno. Službeno. No podzemlje oduvijek ima svoj način naplate krvavih dugova, pa je 1997. likvidiran čovjek za kojeg je policija sumnjala da je bio Šerifov ubojica, no nije to mogla dokazati. Za razliku od policije, podzemlje se nije zamaralo prikupljanjem dokaza kada je četiri godine nakon Šerifove likvidacije, taj čin i njegov navodni ubojica platio životom. Ubijen je kao Šerif: izrešetan je hicima iz vatrenog oružja blizu stana u kojem je živio, a ubojica je pobjegao i nikada nije nađen. U to vrijeme smatralo se da je ta likvidacija osveta za Šerifovu smrt i bila je samo jedno u nizu ubojstva u ratu dvaju suprotstavljenih klanova na čijem su čelu, prema policiji i tužiteljstvu, bili s jedne strane Zlatko Bagarić, a s druge Vjeko Sliško.
Bagarić je bio galantni i markantni kockar uglađenih manira, koji je volio život na visokoj nozi. Bio je čovjek blizak hrvatskoj političkoj i sportskoj eliti, koji je živio na rubu zakona, balansirajući između reputacije hodajuće mafijaške legende, čovjeka koji je slavu stekao u bitkama na frankfurtskim ulicama i wannabe poduzetnika. Bio je i rado viđen gost u blizini dr. Franje Tuđmana i tehnomenadžerske elite HDZ-a, dobar prijatelj nogometaša Davora Šukera te kum Ljube Magaša Zemunca, još jedne mrtve gangsterske legende i čovjeka kojeg su smatrali vođom jugoslavenske mafije u Njemačkoj. Kada se Bagarić početkom 90-ih vratio u Hrvatsku, dobro se uklopio u klimu koja je tada prevladavala.
U tom ratnom i poratnom vremenu, kada su se u Hrvatsku vratili emigranti svih vela, teško je bilo razlučiti tko je ratni profiter, a tko heroj. Još je teže bilo zaključiti tko je sitna riba, a tko zaslužni kriminalac kojem se država treba odužiti za ono što je tijekom Domovinskog rata za nju napravio (šverc oružja i deviza, doprema pomoći svih vrsta te otkup hrvatskih ratnih zarobljenika od suprotstavljenih strana u ratovima koji su bjesnjeli teritorijem bivše države). Mnogi od onih koji su tada došli u Lijepu Našu vidjeli su svoju priliku koju je trebalo ugrabiti. Bagarić je bio jedan od takvih, a u to vrijeme već je stasao i novi, mlađi i ambiciozniji pretendent na tron "kralja podzemlja". Ime mu je bilo Vjeko Sliško i, kako će se pokazati znatno poslije, vjerojatno je imao zaleđe u jednom dijelu tadašnjeg političko-policijsko-obavještajnog aparata, koji u njega, pripadnike njegove sljedbe i njihove poslove nije dirao.
Sraz dvojice karakterno sličnih ljudi, kao što su bili Bagarić i Sliško, i nije mogao završiti drukčije no što je završio – krvavim obračunima za poslove i teritorij u kojima su glave sporadično padale s obje strane. Taj je rat odnio i živote njih dvojice jer je Bagarić ubijen 1998., a Sliško 2001. Ono što je paradoksalno, kada se u obzir uzme da počinitelji većine likvidacija počinjenih u višegodišnjem ratu klanova nisu otkriveni, jest da su ubojice Bagarića i Sliška poznati. Bagarić je ubijen nakon što je cijelu noć u njihovu lokalu zlostavljao braću Rodić. U nekom trenutku Rodići su uspjeli pozvati policiju, a dolazak policije jedan je od većih misterija tog događaja jer kada je 13 temeljnih policajaca 15. srpnja 1998. malo poslije 7 sati došlo do lokala NK Dubrava, nije razoružalo sve sudionike incidenta. Dok su policajci vodili Bagarića do vozila, došlo je do pucnjave u kojoj je on ubijen, i to hicima iz svog pištolja. Za Bagarićevo ubojstvo optužena su bila trojica braće Rodić – Lazar, Zoran i Vinko. Lazar Rodić osuđen je 2003. na tri godine zatvora zbog Bagarićeva ubojstva. Njegova braća su oslobođena iako je i Vinko Rodić pucao u Bagarića, ali kad je već bio mrtav. U kriminalnom žargonu to se smatra "ovjeravanjem", a kroničari novinskih crnih kronika pitat će se godinama poslije je li ga taj čin stajao života. Naime, Vinko Rodić izrešetan je hicima 18. veljače 2008. u svom kafiću znakovita imena Bugzy, dok je s društvom igrao biljar. Ubojica je, naravno – nepoznat.
Sliško je likvidiran 22. ožujka 2001., usred bijela dana u središtu Zagreba, kada ga je s pet hitaca ubio belgijski legionar James Cappiau. Samo koju sekundu poslije Cappiau je skončao svoj život od hitaca koje je u njega ispalio Sliškov tjelohranitelj. Sliško je s teškim ozljedama glave prevezen u bolnicu gdje je od posljedica ranjavanja izdahnuo koji dan poslije. Zbog sudjelovanja u Sliškovoj likvidaciji osuđene su dvije osobe, s tim da je Marko Nikolić u bijegu od 2001., a prema nekim informacijama, dok mu lice godinama krasi listu najtraženijih bjegunaca MUP-a, mirno živi u – Kolumbiji.
Bagarićeva i Sliškova smrt dovele su do tektonskih poremećaja na kriminalnoj sceni, jer na vidiku nije bilo novog "kralja podzemlja", a u vrijeme Sliškove likvidacije trajalo je i suđenje Bagarićevoj sljedbi, dečkima s Knežije. Njih 15-ak bilo je uhićeno i pritvoreno nakon što je neuspjeli atentat na Sliška u studenom 1999. završio smrću nevinog građanina Zorana Dominija, kojeg su usmrtile krhotine "zolje" ispaljene na Sliškov džip. Država, uj predvečerje izgledne promijene političke vlasti, na to nije mogla ostati gluha ni slijepa, pa su dečki s Knežije uhićeni i pospremljeni u Remetinec, u kojem im se zbog sigurnosnih razloga poslije i sudilo pod optužbom da su zločinačka organizacija u sklopu koje je počinjeno nekoliko likvidacija, više iznuda, ali i koja je trgovala drogom. Pravosudno je ta priča okončana predvidljivo: optužbe za pripadnost zločinačkoj organizaciji nisu dokazane, kao ni povezanost optuženika s pojedinim likvidacijama. Nije utvrđeno ni tko je kriv za smrt Zorana Dominija, a jedine optužbe koje su dokazane bile su one zbog droge, za što su pojedini članovi tzv. zločinačke organizacije i osuđeni.
Dvadesetak godina od spektakularnog uhićenja i još spektakularnijeg suđenja, neki od dečkiju s Knežije, kojima se sudilo početkom 2000-tih više nisu među živima, bilo da su umrli zbog bolesti ili su likvidirani, neki su po izlasku iz zatvora postali sportski menadžeri, dok su drugi stvorili poslovno carstvo i pri tome postali osobe čije su javni istupi, po stavu DORH-a, toliko vjerodostojni da se na temelju njih pokreću istrage protiv više osoba koje se sumnjiče za – korupciju. Ovo potonje pokazuje bolesnu društvenu inverziju prema kojoj su nekadašnji "junaci" novinskih crnih kronika postali ugledni građani koje za mišljenje pitaju i glavni državni odvjetnik i mediji. No istodobno, ta društvena inverzija upućuje i na promjene na kriminalnoj sceni, i to znatne, koje su za posljedicu imale prestanak krvavih obračuna po zagrebačkom asfaltu. Nekad stalna pojava, oni su postali rijetki i sporadični s uglavnom poznatim počiniteljima i motivima koji prije leže u osobnim razmiricama nego nekom novom ratu za teritorij, a nastupila je i postupna legalizacija poslova kojima su se počeli baviti oni koje se nekada u policijskim Plavim knjigama smatralo – nositeljima organiziranog kriminala. Takvu društvenu inverziju omogućilo je nečinjenje i tolerancija onih koji upravljaju sigurnosno-obavještajnim aparatom, koji se posvetio borbi protiv raznih navodnih ugroza nacionalne sigurnosti i terorizma, dok su organizirani kriminal i korupcija postali manje bitni. Istina, SOA u godišnjim izvješćima redovito upozorava na opasnost koja prijeti od stranih mafijaških organizacija, pogotovo onih iz Srbije i Crne Gore te njihovu infiltraciju u legalne tijekove novca. Upozoravaju oni i da korupcija koja ide ruku pod ruku s organiziranim kriminalom razara sve pore društva, no dojam je da SOA-u i njihova izvješća nitko ne doživljava. Jer da ih doživljava, onda bi se MUP valjda zapitao kako je moguće da bivši pripadnik slovačke mafijaške bande, odgovorne za više likvidacija, pod drugim imenom normalno živi u Hrvatskoj. U kojoj ima apartmane koje uredno iznajmljuje? I to nikome nije bilo čudno, sve dok spomenuti Slovak nije bio uhićen zbog sumnje da je na vožnju brodom po zadarskom akvatoriju povezao svog poslovnog partnera, kojeg je potom – ubio!? Pravi identitet Slovaka osumnjičenog za ubojstvo i njegovu kriminalnu prošlost, novinari su, za razliku od policije, doznali dok si rekao keks. No dok se javnost zgraža nad činjenicom da je Hrvatska postala zemlja prikladna za udomljavanje kriminalaca raznih vrsta, MUP o tome šuti. Kao što šute, odnosno ne pojašnjavaju, ni kako su tri srbijanska državljanina, povezana s tamošnjim kriminalnim skupinama, dospjela nedavno do Zagreba kako bi se međusobno obračunali zbog navodnog duga vezano za drogu. Pri tome su dvojica iz Srbije poslana u Zagreb, kako bi oteli trećeg, koji je u Zagrebu mirno živio, i to nakon što je navodno pobjegao iz srbijanskog zatvora!?
Priča kao što su ove dvije ima još, a javnost dozna samo za neke. MUP o njima šturo izvijesti, a oni malobrojni preostali novinari crnih kronika ih raskopaju. No te priče upozoravaju na jednu poraznu ali poznatu činjenicu: organizirani kriminal je uvijek bio korak, dva, tri... ispred organa reda, a u današnjem vremenu, zahvaljujući modernim tehnologijama, broj tih koraka znatno je veći. Kriminalne organizacije su se društvenim promjenama puno bolje prilagodile, pronašle su rupe u zakonima, detektirale dijelove društva i država koji su slabi te su te slabosti iskoristile i kako bi se infiltrirale i kako bi profitirale. Europol i Interpol upozoravaju da se u današnje kriminalne organizacije vode kao korporacije, da se u krijumčarenju droge, ljudi, oružja... kao paravani koriste legalne tvrtke, da su kriminalne organizacije stvorile prave podzemne bankarske sustave u kojima se peru milijarde i milijarde eura zarađenih na kriminalnim aktivnostima, ali i da se taj novac onda ulaže u legalne poslove. Osim što se ulaže u legalne poslove, taj se novac koristi i za korumpiranje političara, policajaca, sudaca, tužitelja, carinika.... Koliki su razmjeri takve korupcije, koja razara i države i društva, jer su stvoreni paralelni društveni sustavi, najbolje se vidjelo nakon što je Europol razbio SKY, platformu za kriptiranu komunikaciju. Posljedica toga bila su uhićenja desetaka tisuća kriminalaca, ali i terorista diljem svijeta, te zapljene tona droge, tisuća komada oružja, brojnih vrijednih nekretnina, stotina milijuna eura po bankovnim računima.... No i ta priča ima svoju tamnu stranu, jer je dojam, barem u Hrvatskoj, da je dekriptiranje šifriranih aplikacija i naknadna identifikacija njihovih korisnika, dovela do toga da se istražitelji samo time bave.
Pa se kao na pokretnoj traci uhićuju, sumnjiče i optužuju osobe koje su identificirane zahvaljujući SKY-u, i to za djela koja su počinjena prije pet ili i više godina. Tako je nedavno uhićeno nekoliko osoba zbog sumnje da su od djelatnika Zagreb parkinga tražile da im 2020. i 2021. provjerava tablice vozila. Radili su to jer su sumnjali da ih policija prati, a djelatnik Zagreb parkinga koji im je radio tu "uslugu" rođak je osobe koja je u međuvremenu likvidirana u BIH. Kada se tome pridoda da je u toj priči osumnjičen i čovjek koji je neko vrijeme u bijegu jer ga se tereti da je bio dio zločinačke organizacije koja je iz Južne Amerike prokrijumčarila 2,3 tone kokaina, dobije se koloplet ljudi i događaja dostatnih za snimanje blockbustera. I spomenuta zločinačka skupina razotkrivena je zahvaljujući podacima sa SKY-a, a USKOK smatra da ju je vodio Nenad Petrak, do travnja 2023. osoba za koju su svi koji su ga poznavali smatrali da je – poduzetnik. A onda je taj poduzetnik bio akter jednog revolveraškog obračuna u Splitu, nakon kojeg je pobjegao sve do Istanbula gdje je u studenom 2023. uhićen u akciji Kartel 2 i javnosti potom "predstavljen" kao jedan od šefova Balkanskog kartela. Odnosno zločinačke organizacije koju Europol smatra jednom od najjačih kriminalnih organizacija na svijetu kojoj ne može stati u kraj, iako su proteklih godina u nekoliko navrata priopćili da je – razbijena. No ispada da nije, jer je Balkanski kartel vrlo žilav i prilagodljiv, a kako ima korporacijski ustroj, jednog uhićenog ili likvidiranog bossa bez prevelike priče ili nepotrebnih krvavih obračuna odmah zamijeni drugi. Kako funkcionira današnji organizirani kriminal, Europol, a za njim i nacionalne policije, doznali su upravo zahvaljujući podacima koje su prikupili dekriptiranjem SKY-a. Samo, dok se organi reda godinama bave obavještajnom analizom milijuna prikupljenih podataka koji sublimiraju nečije kriminalne poslove zadnjih desetak godina, kriminalci su već prešli na nove kriptirane načine komunikacije koje tek treba razotkriti. U toj igri mačke i miša, organizirani kriminal uvijek ostaje korak, dva, tri ispred svojih progonitelja, pri čemu zbog novca koji zarađuje i njegove naknadne legalizacije postaje sve moćniji. Novac može kupiti sve, pa i političko-policijsko-sudsku zaštitu, što je općepoznata istina koju čuvari reda, čini se, ili ne shvaćaju ili ne žele shvatiti. I zato se povijest često ponavlja; bilo kao tragedija bilo kao farsa. Nadajmo se samo da ona likvidacija opisana na početku teksta neće dovesti i do ponavljanja krvave spirale nasilja na zagrebačkim ulicama te novih obračuna čiji je cilj i prekid davno uspostavljenog primirja na kriminalnoj sceni i pohod na odavno ispražnjeni tron "kralja podzemlja".
FOTO Ovo je osumnjičeni za ubojstvo u Zagrebu: Skrivao je lice kada su ga doveli na policiju
Otvori KEKS Pay
Dubrava je zona preklapanja Knežije i Janjeva. Uzgred - vrlo dobar, i hrabar članak u portalskim okolnostima.