Gotovo istovremene suše u Kini i Meksiku, katastrofalni požari u Portugalu i kod naše Podgore, kobne poplave u Njemačkoj i Americi... I često izgubljeni deseci i deseci života. Mnogi će reći da to priroda divlja, no vrijedi se zapitati koliko smo mi, ljudi, sami odgovorni za te prirodne katastrofe. Jedan od zabrinjavajućih i upozoravajućih odgovora ponudio je ovih dana najpoznatiji svjetski astrofizičar Stephen Hawking kazavši da bi ljudi morali napustiti Zemlju za 200, najkasnije za 500 godina.
Nerazumna rješenja
– Ljudi su prerasli Zemlju, oteli joj resurse i uništili je klimatskim promjenama, istražili su praktično sve što se istražiti moglo. Naši materijalni resursi iscrpljeni su, darovali smo svojem planetu razoran poklon koji se zove klimatske promjene. Rast temperature, smanjivanje ledenih površina na polovima, deforestacija i istrebljenje životinjskih vrsta. Sve nas to čini neznalicama koje ne misle previše. Ne umanjujem važnost borbe protiv klimatskih promjena i globalnog zatopljenja – izjavio je Hawking.
– Svakako dijelim Hawkingovu zabrinutost, ali ne i njegova rješenja jer ona nisu razumna za idućih nekoliko stotina godina zato što se na tome premalo radi i istražuje. Naime, ljudi za nekoliko stotina godina nisu u stanju otići na neki drugi planet jer nemamo u blizini, u našem Sunčevu sistemu, neki prikladan planet, niti su nama najbliže zvijezde prikladne za život – kazao nam je naš ugledni atmosferski fizičar sa zagrebačkog PMF-a Branko Grisogono dodajući da naš planet nije do kraja uništena, ali sve ovo što se događa jest i te kako ozbiljno.
– Treba smanjiti uništavanje zelenih površina, posebno, šuma. Donedavno se nije znalo koliko plinova staklenika ispuštamo prilikom paljenja šuma, a sada se otprilike zna, i to je veća količina nego se mislilo. Barem 15-20 posto više, a to je puno. To dovodi do pojačanog efekta plinova staklenika, atmosfera zadržava više topline nego što smo mislili. Imamo tu i efekte prevelikog betoniranja i asfaltiranja, pretjerane poljoprivredne proizvodnje. Proizvodimo previše mesa po glavi stanovnika. Tu je i topljenje ledenjaka, promjene u cirkulaciji oceana, daljnje topljenje Arktika, topljenje pojedinih dijelova Antarktika, a o Antarktiku premalo znamo. Više od 90 posto ledenjaka na zemaljskoj kugli se topi. To dovodi do podizanja razine mora, širenja mora i oceana zbog zagrijavanja. Nisu to sve velike posljedice djelovanja čovjeka jer postoji prirodna interna varijabilnost klime koja također dovodi do ekstremnih pojava, no to je manji dio. Za puno veći dio odgovorni su ljudi – bez okolišanja govori Grisogono i nastavlja kada bismo sad odmah poduzeli sve potrebne i nužne mjere postigli bismo da na kraju ovog stoljeća imamo globalno zatopljenje od dva do dva i pol Celzijeva stupnja, što bi bila posljedica termalne tromosti oceana i mora. No, ističe, već je i to zabrinjavajuće, ali je barem ipak bolje nego porast od četiri do pet stupnjeva, o čemu također postoje neke razumne projekcije.
Ipak, naš znanstvenik upozorava na još nešto. To što sad svi u realnom vremenu, zapravo odmah, možemo doznati gdje su se u svijetu pojavile strašne poplave, suše ili požari, posljedica je dviju stvari.
– Jedan dio tih informacija posljedica su povećane internetizacije, globalizacije i dostupnosti informacija, a djelomice i globalne politike zastrašivanja. Mi stvarno vidimo i znamo da dolazi do ekstremnog zagrijavanja te da se više meteoroloških ekstrema događa u prirodi, to je činjenica, i baš zato, bez ikakva zastrašivanja, trebalo bi povećati ulaganja u naprednije tehnologije, napuštati industrije bazirane na ugljenu i plinovima staklenika. Znači, bolje povezati znanost, tehnologiju, obrazovanje i humanost. Treba nam više bioetike, više onoga što nas poučavaju ljudi poput Tončija Matulića koji predaje bioetiku, Olge Carević, Dražena Vikića Topića. To su naši ljudi koji traže da se bolje povežu humanost, autentičnost, tehnologija i znanost, a ne da nam je interes čisti profit, hladna zarada, pragmatizam i sebičnost – nudeći rješenje vizionarski kaže Branko Grisgono koji nas upozorava na još nešto što nas čeka u budućnosti.
Turizam u unutrašnjosti
– Temperatura mora u našem Jadranu raste brže od prosjeka i u mnogim našim turističkim mjestima one su sad 26 stupnjeva ili čak i više, pa je moguće da za 10-20 godina tijekom srpnja i kolovoza više neće biti osvježavajuće ugodno na našoj obali. Rijeke, planine i odlazak u zaleđe mogli bi postati prihvatljivija ljetna mjesta za odmor, dok bi korištenje i uživanje u ljepotama Jadrana postalo rezervirano za proljeće i jesen. Doći će do ovakvih turističkih promjena i naši turistički djelatnici morat će promijeniti svoju ponudu i aktivnosti – savjetovao je na kraju znanstvenik.
Treba uvesti goleme kazne za svakog tko ne ispušta dovoljno CO2,time si produžujemo sezonu za par mjeseci a svi znamo da od turizma živimo i jedino nam je to perspektivna grana privrede.