Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 155
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
MAX! DONOSI:

Ja, trener: Tajne profesije

aco petrović
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
1/3
06.12.2013.
u 20:18

Jurčić: Puno sam koraka ispred svojih kolega, ali kod nas sam neshvaćen..., donosi Max!

Kineziologinja Dajana Jašić ponudila je domaćoj sportskoj publicistici zanimljivo štivo, donosi Max!

“Biti trener” ambiciozna je analiza svega što bi trener trebao biti i što bi trebao znati, o čemu svojim iskustvima svjedoče najveća domaća trenerska imena poput Ante Kostelića, Ratka Rudića, Mirka Novosela, Miroslava Blaževića, Tomislava Ivića, Petra Skansija...

U tom nizu najtrofejnijih Dajani nedostaje jedino još Lino Červar, olimpijski pobjednik i svjetski prvak koji bi se dao svesti pod epitet čarobnjak. Autorica je svakog od trenera nastojala opisati riječju, pa je Aleksandar Petrović strastvenik, Ratko Rudić pobjednik, Ćiro Blažević genij, Bogdan Tanjević filozof, Zoran Vulić zaljubljenik, tekvondaški trener Toni Tomas futurist, a Petar Skansi intelektualac. Bez obzira na to što nema potkrepljujuće obrazovanje, Skansi doista umije eruditski promišljati svoju bivšu profesiju:

– Biti trener u vrijeme mojih početaka bilo je lakše jer danas trener prolazi kroz rigoroznije provjere. Uspon danas ide puno sporije, a dogodi se i da netko preskoči puno stuba, poput Igora Štimca, što može prouzročiti i nevolje – naslutio je Skansi.

A bivši nogometni izbornik kazao je autorici da nije imao uzora niti kao igrač niti kao trener. Uz takav ego kakav je Igorov to je očito bilo nemoguće, pa iz njega izranjaju i uvjerenja koja obezvrjeđuju ono zanatsko:

“Vrhunski lider” odletio...

– Više vrijedi moje igračko iskustvo nego da sam deset godina bio trener. Biti diplomirani trener može biti svatko, ali biti vrhunski lider ne može.

A taj “vrhunski lider” u međuvremenu je smijenjen s mjesta nogometnog izbornika. Dijelom možda i zbog toga jer mu je nedostajalo malo više onoga što je Rudić činio: preuzimanja odgovornosti za poraz i zaštite igrača pred javnošću. Rudić je zagovornik teorije da trener mora biti upućen u živote svojih igrača, a o tome je puno računa vodio i Novosel koji je u diskoteci Saloon imao čovjeka koji mu je dojavljivao tko je od cibosa do kada ostao i što je i koliko pio. Ante Kostelić je u privatni život svojih pulena najbolje upućen jer je cijeli trenerski vijek u skijanju trenirao kćer i sina. Gips će za sebe reći da je neznalica i da je toliko toga ispred njega neistraženo, ali i da vjeruje u moć trenerske manipulacije:

– Ne možete vjerovati kako intenzivnim pristupom od nekog naoko lošeg materijala možete napraviti čudo od čovjeka. To područje psihologije u kojem se razmatra pozitivna manipulacija ljudima posebno me zanima.

“Strastvenik” Aco Petrović nije krio svoje strastvene izlete na tanak led pa tako i “nesporazume” sa sedmom silom.

– Kada mi je jedan gojazni novinar spočitnuo slabu kondicijsku pripremljenost mojih igrača, odgovorio sam mu da prvo poradi na svom izgledu.

Aco je zaključio kako je jak ego poželjan u trenerskom poslu ali i da mu je utišati agresivnu stranu karaktera pomogao čovjek prodorne snage mišljenja Bogdan Tanjević:

– Htio sam biti novinar, pa sam studirao književnost, no ona mi je danas samo hobi. Moje govorničke sposobnosti dobro su mi došle u odnosu s igračima. Priča i samo priča, okosnica je moje metode motivacije igrača. Sve je to, zapravo, improvizacija velikih razmjera.

I Boša je ustvrdio da je trenerima nekad bilo puno lakše.

– Treneri su bili mali bogovi, a igrači robovi jer je tada dobiti ispisnicu bila nemoguća misija. Trener je tada uživao veliko poštovanje igrača, a danas je igrač više usmjeren na agenta nego na trenera, a i roditelji nameću svoju volju jer vide brzu zaradu. Inače, ja sam uvijek bio oštriji prema boljim igračima jer oni više i zarađuju.

Vulić: Trener je treneru vuk

Nikola Vujčić ustvrdio je da je košarka izgubila učitelje, one profinjene majstore zanata koji učinkovito rade s klincima od 14 do 18 godina. A Zoran Vulić tvrdi da se najljepše u svojoj karijeri osjećao baš kada je u Hajduku radio s tim uzrastom:

– I treneri su krivi za to što ih se tako često mijenja jer su jedan drugome vukovi, ima puno podmetanja i zavisti.

Kruno Jurčić, nakon tri pokušaja u Dinamu, u knjizi tvrdi:

– Sve više vjerujem u to da sam puno koraka ispred svojih kolega zato što pratim svjetska zbivanja i promjene u nogometu. Nažalost, u ovim našim uvjetima ne mogu realizirati zamišljene ideje pa često ostanem neshvaćen...

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije