Prognali su Đikića, sad mogu u utrku za 50 milijuna eura

! Ovaj gosp. Đikić je svoj život posvetio istraživanju tumora i stegao glas svjetskog znanstvenika! Što mu je trebalo, da se upliće u politiku i i da se bori protiv plagijatorstva, a zapravo je zapeo samo za jednog čovjeka Barišića! Okolo ima mnogo drugih dokazanih plagijatora i opče je mišljenje, da je većina doktorata i magisterija barem djelomice, plagijat, ali Đikića to ne interesira i svim silama uporno poput psa, koji slijedi ranjenu životinju zahtijeva njegovu ostavku! Jedan drugi znanstvenik iz Splita, Radman za Đikića je rekao, da je njemu znanost važna utoliko, koliko sebe ppromovira s pomoću uspjeha na tom području! Kažu, da je Đikić veliki znanstvenik svjetskog glasa i da već dugo istražuje tumore! Sad mene zanima jedna stvar! I Luka Hodak, poznati kuhar čaja od Bunike može nešto istraživati cijeli život ali jedno je važno! Kakav je rezultat tog istraživanja!? Imamo li sad konačno lijek protiv tumora ili raka!? Na žalost nemamo! Uzalud sva istraživanje, kad nemamo konačnog rezultata, kao krune tog istraživanja! Može Đikić objavljivati znanstvene članke u poznatim znanstvenim časopisima i pisati učene knjige, ali to neće spasiti ni jedan ljudski život! To je dokaz, da on to sve radi, kako bi sebe promovirao i kako bi postao poznat i slavan! Za mene je znanstvenik onaj, koji iza sebe ljudskom rodu ostavi nešto korisno i konkretno a ne samo puste teorije, od kojih nemamo nikakve koristi i koje će jednog dana biti pobijene, od drugih takvih znanstvenika!

Čitam komentare i jednostavno ne mogu vjerovati da je razmišljanje po principu SKJ još uvijek živo u Hrvatskoj.Ako napadnete jednog napali ste cijeli SKJ.90% komentara ovdje spominje Đikića kao negativca je nevjerovatno.Čovjek ni jednom rječju nije dirao nikoga u Vladi RH osim aktualnog ministra obrazovanja i naveo nekoliko stranica dokaza da je dotični plagirao svoj rad.Ništa više,ništa manje,i sad je političar,ljevičar,guzičar i nadasve napadač na cijelu Vladu tj.HDZ. Ista reakcija kao i za vrijeme Jugoslavije,prozovi jednog člana SKJ,napao si cijelu partiju i državu. Nije moguće da Hrvatska nema i jednog znanstvenika bez ikakvih mrlja koji je mogao zamjeniti Barišića.Mi ni za milion godina nećemo naučiti što je poštenje i moral,jer nemamo morala koliko crnog ispod nokta.A Vi gospodine Barišiću,kad je vaša doktorski rad samo skup tiskarskih pogrešaka,onda povucite naputak kojim se svako prepisivanje dijelova priča ili pjesmica za domaću zadaču (za druge razrede osnovnih škola )bez navođenja pisca smatra krađom autorovog djela i kao takvo se ne može priznati kao napravljena domaća zadaća,već ocjena 1 ili minus uz napomenu "nema domaće zadaće"

Prognali - to je preblaga riječ za sramotni napad premijera na jednog od najboljih hrvatskih znanstvenika u svijetu i to sve u državi u kojoj se bez ikakvih problema toleriraju neofašizam, ksenofobija, homofobija, kriminal i korupcija te akademska osrednjost ii plagiranje ministra obrazovanja. No na Balkanu ništa novo, slični ljudi otjerali su s naših prostora i velikane kao što su Tesla, Prelog, Ružička, Bošković i brojne druge, točno zbog toga Hrvatska je tu gdje jest danas a jedna Švicarska u samom vrhu.

Biti će nam svima puno bolje kada će naši političari imati barem 0,0001 promila morala i osobnog dostojanstva.

Svi mi znamo da je lakše vladati ljudima sa manjim intelektom. Nažalost takvi ostaju u HR a mozgovi nam odoše van. Amerike nikad nebi bilo da nisu pokupovali pamet po cijelom svijetu.

A ha... korupcija i lopovluk idu dalje sve super na balkanski način.Pa kako ni jedan političar još nije rekao dosta mi je tog mulja, prevara, krađe i sl. pa otišao u inozemstvo da pošteno zaradi svoj kruh. A vi dragi moji Hrvati samo njih birajte i dalje.....jednog dana če ta banda ostati sama a nadam se i birački listići prazni

Zemlja u kojoj se lopovi uzajamno podrzavaju nema perspektive.Oni se podrzavaju oni su izmislili nase i vase a ja idijot mislio da smo svi Hrvati .Oni su iznadproporcionalno u drzavnim sluzbama,njima je lijepo ne bjeze iz lijepe njihove,nasi branitelji se ubijaju ,njihovi iznajmljuju apartmane a porez ne placaju.Oni ce dotjerati do toga da cemo ratovati izmedju sebe.Ma ne to se nesmije znati to vrijedja ostale.Vrdoljak neki dan kaze to su oni sto zele naglo naprijed ali to onda mora ici na neciju stetu.Pametni Letica vec upozorava ali ja se izlanio ajde brisi me sad.Ne vrijedi brisati Hrvati sve znaju i vec su opet dobrano u cuvenoj HR sutnji.

Gospodin prof. Đikić je otišao, ali uvjeren sam da će se vratiti. Čitavo ovo društvo je isprepleteno interesima. Prof. Đikić nije bio član nikakve stranke, a jako dobro je shvatio u kakvom društvu živi. Ovo je društvo u kojem ljudi koji misle svojom glavom i imaju znanje, a ne daju se "uvezati" u nikakve "politike" su na žalost osuđeni i marginalizirani jer su kao takvi "opasni" za "čopore". Prof. Đikić, na sreću, može raditi gdje poželi, kao i jako mnogo mladih ljudi i stručnjaka, koji napuštaju zemlju. Jednog dana, nadam se, "umrežiti" će se i ljudi poput prof. Đikića i konačno donijeti mir i boljitak građanima ove zemlje, a i okruženju.

Piše Goran Vojković i potpuno je u pravu. ....ZNAŠ li ti, magistre Plenkoviću, tko je Ivan Đikić, koji odlazi iz Hrvatske radi tebe, a ti mu šeretski odgovaraš kao je ovo slobodna zemlja? Ivan Đikić je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu u rekordnom roku od četiri i pol godine, s prosjekom 5,0. Uz takve rezultate mogao je nakon diplome svašta – no znaš li što je učinio? Od 1991. do 1992. godine volontirao je u bolnicama u Zagrebu, te paralelno radio u sanitetskom stožeru RH. Kao rezultat tog rada, objavio je dva znanstvena rada o civilnim žrtvama u ratu, a njegov prvi znanstveni rad, objavljen u prestižnom svjetskom znanstvenom časopisu Nature, bavio se upravo strahotama rata u Hrvatskoj i BiH. Od 1997. godine dr. Đikić voditelj je laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Švedskoj. Godine 2002. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, Njemačka. Radovi su mu citirani preko 20,000 puta. Na svečanosti u Erlangenu je 29. rujna 2010. promoviran u redovnog člana Deutsche Akademie der Naturforscher Leopoldina. Njemačka istraživačka zaklada (Deutsche Forschungsgemeinschaft) 6. prosinca 2012. dodijelila je Ivanu Đikiću najprestižniju njemačku znanstvenu nagradu "Gottfried Wilhelm Leibniz" za 2013. godinu. Znate li koliko je potrebno rada, truda i predanosti za takav uspjeh, i to čovjeku koji dolazi iz male države, koji dolazi sa svjetski nepoznatog sveučilišta i koji ima sve one poteškoće koje imaju i drugi imigranti prve generacije – od naglaska koji odaje stranca do potrebe za vrhunskim svladavanjem stranih jezika kako mogao obavljati svoj posao? Ne znate, magistre Plenkoviću? Naravno da ne znate, pa prvi dio života ste bili pripadnik one nadklase, dijete crvene buržoazije, a potom lijepo njegovani izdanak hrvatske diplomacije kojemu nikada ništa nije nedostajalo u životu. Osim, čini se, stvarnog priznanja, pa ste se okružili drugorazrednim i trećerazrednim likovima. Sjećate se kada nije primljen u HAZU? Sjećate se, magistre Plenkoviću, kada, ima tome šest-sedam godina, Ivan Đikić nije primljen ni za dopisnog člana HAZU? Znate li gdje je bio problem? Znanstvenik Janoš Terzić s Medicinskog fakulteta u Splitu je nakon Đikićeva neizbora za Slobodnu Dalmaciju prikupio podatke o izvrsnosti i citiranosti svih 18 članova Razreda za medicinske znanosti HAZU koji su trebali nominirati Đikića. Kaže tako Terzić: "Nečija se znanstvena postignuća, po mojoj procjeni, najbolje ogledaju u citiranosti njegovih radova. (…) Kada sam sumirao citate svih 18 akademika medicinskog razreda, dobio sam 4869 citata. Taj dan Ivan Đikić je imao 6782 citata, tj. Đikić je oko 30 posto uspješniji od cijelog medicinskog razreda Akademije". Na kraju je zaključio: "Mislim da je to osnovni razlog glasanja "protiv", tj. zavist na mlađeg i neusporedivo uspješnijeg kolegu". Magistre Plenkoviću, događaji oko vašeg nebitnog ministra znanosti nisu bitno drugačiji od onoga što se događalo s Đikićem i HAZU prije nekoliko godina. Vidite, magistre Plenkoviću, zavist i sitni interni interesi su glavni problem hrvatske znanosti. Kada se pojavi netko sjajan i kilometrima iznad baruštine u koju je upala hrvatska znanost – onda je taj opasnost za one druge. Premrežene. Umrežene. "Ruka ruci". "Ne talasaj." Svi ti pridjevi koji ne bi smjeli imati mjesta u znanosti – u našoj su prisutni svakodnevno. Znate li što vi radite, magistre Plenkoviću? Umjesto da na primjeru Đikića i njegovih briljantnih misli i tekstova odlučite početi uvoditi red – vi podržavate ušljivu, smrdljivu močvaru radi kojeg hrvatskih sveučilišta više nema na nikakvim ljestvicama uspješnosti. Podržavate stanje koje jest, radi svojih sitnih interesa, svojih nazovi prijatelja i trećerazrednih tipova kojima ste se okružili. Đikić je sve što nije hrvatska znanost Đikićev rad pokazuje tuđi nerad. Đikićevo dječje poštenje pa i naivnost pokazuje tuđe nepoštenje i proračunatost. Đikićevi uspjesi pokazuju tuđe neuspjehe i tuđe frustracije. I umjesto da podržite to svjetlo, te rijetke i dragocjene ljude poput Đikića koji grade budućnost ne ove zemlje, nego cijelog čovječanstva – vi se ograđujete, branite svoje trabante, svoje uvlakače i svoje ulizivače. Znate, ima neke univerzalne pravde na ovome svijetu, magistre Plenkoviću. Za sto godina Đikić će imati desetke tisuća citata u časopisima, biti će zapamćen kao čovjek koji je mnogima otvorio nova vrata istraživanja i čovjek koji je pridonio čovječanstvu. Vi ćete biti zapamćeni samo u nebitnom leksikonu hrvatske političke povijesti i zbirci glupih hrvatskih političkih vođa. Ima još jedna razlika između vas dvojice, magistre Plenkoviću. Dok ste vi gledali cijeli život samo sebe i crtice u svojoj karijeri, Ivan Đikić je gledao kako pomoći čovječanstvu. U doba rata volontirao je po bolnicama, poslije je prvim radom u čuvenom časopisu objavio svoja iskustva kako bi pomogao drugim liječnicima. Umjesto da gradi kakvu lukrativnu karijeru plastičnog kirurga ili sličnu, a to je s takvim ocjenama sigurno mogao – uhvatio se istraživanja tumora, sjajne, briljantne, no nikada dobro plaćene znanstvene karijere. Takvog čovjeka ste vi ste ga potjerali iz Hrvatske, magistre Plenkoviću. Ivan Đikić je pristojan čovjek i praktičan vjernik, pa će vam oprostiti, no mi drugi vam za ovo što ste tjeranjem Đikića, posredno ili neposredno napravili Hrvatskoj – nećemo nikada.

Jadna je i bit će bijedna zemlja u kojoj se događa ovo što se događa. ... Bježte svijetu ili ... (ma ne smijem napisati - brisat će).

Pametne protirati, srednji sloj opljačkati uz pomoć banki i korumpiranog sudstva a zatucanoj sirotinji dati malo (stan, mirovina, uhljebiti) tako da brane režim koji nas ostale razara!! To je oduvijek bila politika u Hrvatskoj!!

Prema minornom anemičaru, ako je korupcija, kriminal, a tu spada i plagiranje, minorno, Vlada bi trebala donijeti uredbu, ili pravilnik, da se sitni kriminal oslobađa krivnje, a time i minorno plagiranje (npr. jedna ili dvije rečenice u fusnoti), kao štoto je to učinjeno u Rumunjskoj. A znamo i kako je takav pokušaj ozakonjenja sitnog kriminala (do 44.000 EUR-a) završio u Rumunjskoj.

Kakvo znanje! To treba protjerati iz Hrvatske, jer znanje bi mogli neki koristiti za poštena i legalna djela, a to ovdje ne smijemo dozvoliti. Moramo braniti istinske tekovine hrvatskog drušva: laž i prijevaru...i naravno, dodvoravanje.

Cijenjeni gosp. Letica. Odlican clanak o Prof. Djikicu. Velika je steta za takvog svijetski poznatog znanstvenika da se ga danasnja vlast u Hrvatskoj tako bahato rijesila. Znam jako dobro osjecaj Prof. Djikica, jer moj sin je isto znastvenik, i naa zalost ne zivi u Hrvatskoj, vec u Australiji. Ne znam samo od kuda su javnosti poznati neki negativni aspekti o Prof. Djikicu. Jos jedna primjedga na komentare ljudi koji salju svoja misljenja. Prvo, trebali bi biti domoljubi, a drugo, nek konacno pisu na hrvatskom jeziku.

znači, hr znanstvenici su podržali Barišića jer će on njih onda podržati kunama, ovaj slučaj ministra prepisivača je zaista degutantan