Ivo Sanader borit će se do kraja protiv izručenja Hrvatskoj

www.dragovoljac.com Znate li što u stvari potpisujete kada dajete potpis za REKOM? PDF Ispis E-mail Subota, 07 Svibanj 2011 19:23 Postavi članak na svoj profil Kampanja za REKOM, obilno financirana novcem Geroga Sorosa i njemu sličnih, već danima puni \'hrvatske\'ke\' medije. Ovakva, nezapamćena reklama, moguća je jedino u slučaju kada se strani kapital koristi protiv naše države i nas samih. Pokušajte organizirati nešto plemenito, humanitarno ili pravedno. U najboljem slučaju, vaš će se rad eventualno pronaći negdje na dnu zadnje stranice nekog medija i to samo ako imate sreće. Najbolji su primjer branitelji koji već treći tjedan štrajkaju gladju na Trgu Bana Jelačića. Zanimaju li oni ikoga? Ma kakvi. Što se tiče Vlade, predsjednika i \'hrvatskih\' medija, ti ljudi mogu jednostavno umrijeti od gladi, a kako se čini, što prije to bolje za njih. Pokušajte sada zamisliti istu situaciju, gdje u centru glavnog grada bilo koje druge zemlje ratni veterani štrajkaju gladju. Tako nešto napunilo bi televiziju i tiskane medije, povelo bi se pitanje zašto je do toga došlo i učinilo bi se sve kako bi se tim ljudima spasio život. U Hrvatskoj, ratni veterani ne zanimaju nikoga, a sve pod izgovorom kako je rat prošlost i moramo se okrenuti budućnosti. Kakva pokvarena i proračunata laž! Jer, s druge strane imamo REKOM, koji se bavi upravo onim za što se tvrdi da se mora zaboraviti, Domovinskim ratom. I u slučaju REKOM-a, ne vrijedi to pravilo, dapače, upravo suprotno. I kako je jedan od pobornika REKOM-a, ex precednik Mesić jednom rekao za Kosoricu, REKOM bi nam doista mogao početi iskakati iz paštete kada ju otvorimo. Zašto je tome tako? EU nas hoće u paketu sa Srbijom. U konačnici, EU najviše odgovara primiti u svoje okrilje bivšu Jugoslaviju. Za ostvariti tako nešto, potrebno je zaboraviti sve što se u Domovinskom ratu doista dogadjalo, utjecati poglavito na mladju generaciju, koja rat ne pamti, a dovoljno su stari da imaju pravo glasa. I naravno, pokupiti i glasove svih onih koji Hrvatsku nikada nisu htjeli. Za ispiranje mozga onima koji rat pamte, tu je REKOM. Pa, prije nego što im eventualno date svoj potpis, informirajte se o tome što doista potpisujete: Potpisujete svoju suglasnost da se izjednači agresor sa žrtvom Potpisujete pravo nekoj opskurnoj zajednici, čiji su članovi jako dobro financirani za ovo što provode, da izbrišu vaša sjećanja i umjesto njih stvore ona koja njima odgovaraju Potpisujete da se odričete svih naših žrtava u Domovinskom ratu, svih naših mrtvih, nestalih, mučenih i izmrcvarenih i pretvorenih u doživotne invalide Potpisujete da se odričete hrvatskih branitelja, koji su bili uz vas onda kada je bilo najteže, koji nisu žalili riskirati svoje živote kako bi spasili vaše I u konačnici, potpisujete kako Srbiji dajete pravo da odlučuje o tome tko je u Domovinskom ratu bio žrtva, a tko agresor. Zato, razmislite. Jeste li doista spremni dati REKOM-u svoj potpis i odreći se svog nacionalnog identiteta, odreći se istine o Domovinskom ratu i odreći se svih onih koji su stvorili ovu zemlju? Jeste li doista spremni svojim potpisom u konačnici i odreći se hrvatske države, jer REKOM ne predstavlja Hrvatsku i Hrvate, nego provodi volju onih koji ga financiraju, a to si svi neprijatelji Hrvatske i svih nas. Svojim potpisom za REKOM, pomažete one koji su se skrivali i bježali kada je bilo najteže, a danas nam hoće prodavati svoju, iskrivljenu istinu, o tome što se dogadjalo u ratu koji su u najboljem slučaju, gledali preko televizije, sigurno ne navijajući za hrvatski narod i hrvatsku državu. I koji danas dobro i lagodno žive zahvaljujući REKOM-u, Dokumenti i sličnim organizacijama. Onima koji su nas sve spremni prodati za svoje plaće i svoju budućnost, ni malo ne mareći što će naša djeca učiti u školama kako su djeca zločinačkog naroda. Svatki potpis za REKOM potpis je protiv Hrvatske i Hrvata. Jeste li doista spremni odreći se svog naroda i svoje države, podržavajući svojim potpisom one koji nas žele uništiti? Diana Majhen

. . .....C kao Cestogradnja Kapitalni infrastrukturni posao koji se razmahao od 1995. godine naovamo ucinivši Hrvatsku zemljom s najviše kilometara autocesta po glavi stanovnika. Ujedno i plodno tlo za raznovrsni kriminal i korupciju: od primanja mita i višestrukog ii preskupog bojanja tunela do neshvatljivog poskupljenja troškova izgradnje. Navodno je samo u nekoliko godina cijena gradnje jednog kilometra autoceste narasla s 4 na 17 milijuna kuna! C kao Cesic, Ljubo - Rojs Osebujna uniformirana pojava koja je epskim osmercem \"Tko je jamio, jamio\" mudro sažela i neponovljivo opjevala narav domaceg korupcijskog barbarogenija. Predratni vozac autobusa s nadimkom dobivenim po Rolls Royceu (kako je \"krstio\" svog starog Forda) na samom pocetku rata pripadnik Antiteroristicke jedinice Lucko, a zatim i osobni vozac ministra obrane Gojka Šuška, strelovito je napredovao do zapovjednika 66. inženjerijske pukovnije HV-a. Ta je pukovnija bila cuvena po krcenju cesta preko Velebita koje ce biti od presudne koristi u akciji \"Oluja\". Po završetku rata sa svojom inženjerijskom pukovnijom i pripadajucom mehanizacijom obavljao niz gradevinskih radova dobivenih na blago receno dvojben nacin. Profesionalno i politicki ražalovan, u zadnje vrijeme naokolo galami i optužuje rodake i suborce da su ga, zajedno s generalom Antom Gotovinom, prevarili za portfelj dionica Hidroelektre. Kupljenih državnim novcem, svojedobno namijenjenim njegovoj cuvenoj pukovniji. . .

Mladež HČSP-a je uoči velikog subotnjeg prosvjeda Kruga za trg preimenovala trg nazvan po najvećem zločincu ovih prostora u povijesti - Trg maršala Tita u Zagrebu. Preimenovala ga je u \"Trg zločinca Tita\". Mladež je time podsjetila narod na činjenicu da je Tito krvnik-zločinac koji je počinio najveći pokolj Hrvata u povijesti hrvatskog naroda, te da je sramota da izdajnici na vlasti još uvijek žestoko brane komunisitčke ostatke poput ovog trga. Mladež HČSP-a Zagreb

. . ....B kao Bandic, Milan „Prodaju ovaj grad - Zamjene zemljišta - Istražite Krašograd - Zagreb te zove...\", spjevali su aktivisti Prava na grad i Zelene akcije odu o gradonacelnikovim sumnjivim poslovima. Podnijeli su i prijavu USKOK-u protiv Milanaa Bandica zbog zloupotrebe položaja i ovlasti te sklapanja štetnog ugovora. Naime, prijavili su ga zbog sklapanja ugovora s Hoto grupom o izgradnji rampe za ulaz u garažu Cvjetnog prolaza. Zagreb ga zove i zbog dvoraca u zelenom, zlatnih WC-a i dugackog niza drugih poslova u koje bi Bajic trebao zabiti nos. B kao barba Luka \"Dragi barba Luka, još od ranog djetinjstva Vi ste bili moj uzor\". Tako glasi najcuvenija recenica iz cuvenog pisma kojim se jedan od direktora HŽ-a svojedobno obratio svom starijem uzoritom zemljaku Luki Bebicu, visokom dužnosniku HDZ-a i predsjedniku Hrvatskog sabora, tražeci da mu sredi bolje zaposlenje. Premda je bilo i gorih primjera, barba Luka je postao arhetipski lik iz price o korupciji i nepotizmu. One koju bi roditelji zapocinjali svojoj djeci rijecima: \"A kad završiš škole pisat cemo našem barba Luki da ti nade neko dobro radno mjesto.\" .

. . ..........####################################################### . ....HA HA HA HA HA HA ...cobane...!!...SRBSKI...!!.....\".hvalisanju \"...Mladež HČSP-a Zagreb ....ha ha ha ha ------------------------------------- . 08.05.2011. u 20:09h petar/m je napisao/la: Inače je savi štrpcu ljubavnik po hvalisanju je poznat . ###########################################################

Najgore od svega je da RH nije otvorila istragu protiv HypoBank i njenih ljudi koji su teško oštetili RH,nego je to morala njemačka država. Naravno,ne radi nas ,nego zbog lažne bilance po kojoj ju je kupila Bayerische Landesbank.

WWW.dragovoljac.com Priopćenje za javnost! PDF Ispis E-mail Autor Ninoslav Mogovorić Nedjelja, 08 Svibanj 2011 14:30 Postavi članak na svoj profil Ironija je povijesti da će na tom skupu glavni politički gosti biti, nacionalni veleizdajnik, tajni haaški svjedok i krivokletnik, bivši, bivši HDZ-ov „jastreb“, pjevač ustaških budnica i koračnica, a danas počasni predsjednik SAB-a Stipe Mesić i njegov politički šegrt IDS-ov jugo – neoliberal i mrzitelj svega državotvorno hrvatskog, Damir Kajin. Dana 8. svibnja 2011. najavljen je na Proštini, kod Križa, u općini Marčana, veliki narodni skup istarskih SAB-ovaca u povodu 90. obljetnice Proštinske bune, prvog oružanog otpora tada nadolazećem talijanskom fašizmu. Bio je to organizirani otpor i odgovor Hrvata jugoistočne Istre na nasrtaje talijanskih fašističkih skvadrona koji su maltretirali hrvatske seljake na tom području samo zato jer nisu bili Talijani. Vlast koja još nije bila fašistička tolerirala je šovinističko i barbarsko nasilje nad Hrvatima toga kraja koje je na koncu eskaliralo njihovom pobunom 1921. godine. Predvodnik tog prije svega nacionalnog pokreta otpora je bio, tada mladi student povijesti i filozofije, Ante Ciliga. Ironija je povijesti da će na tom skupu glavni politički gosti biti, nacionalni veleizdajnik, tajni haaški svjedok i krivokletnik, bivši HDZ-ov „jastreb“, pjevač ustaških budnica i koračnica, a danas počasni predsjednik SAB-a Stipe Mesić i njegov politički šegrt IDS-ov jugo – neoliberal i mrzitelj svega državotvorno hrvatskog, Damir Kajin. Dr. Ante Ciliga, jedan od najvećih hrvatskih političkih mislioca, čovjek koji je zbog svojih političkih uvjerenja prošao austrijske, talijanske, srbijanske, hrvatske i sovjetske progone, zatvore, logore i izolacije nije zavrijedio da na skupu, koji se održava u znak sjećanja na događaj u kojem je on bio glavni akter, sudjeluju kao protagonisti, apologeti titoističkog diktatorskog jugo – režima čiji je on bio žestoki protivnik i osporavatelj. Ciliga i Tito su bili vječni kontrahenti i nepomirljivi protivnici! Prvoga je zanimala istina i na njoj utemeljena pravda i sloboda za sve narode svijeta, pa tako i hrvatskog, dok je drugoga interesirala samo diktatorska vlast zbog čuvanja teritorijalnog integriteta neprirodne tvorevine Jugoslavije, a u službi britanske imperije i njezinih globalnih interesa. To danas ne vide jedino politički sljepci ili oni koji su i dalje u službi Njezinog visočanstva! Za razliku od ove dvojice suvremenih „mađarona“, dr. Ante Ciliga je bio samostalan i slobodan mislioc koji je čitav svoj život odbijao služenje kolonijalističkom i neokolonijalističkom sustavu vladanja svijetom i tražio emancipatorski put za slobodan i skladan razvoj svih naroda svijeta bez međusobnog ugnjetavanja i porobljivanja. Tito, Mesić i Kajin na jednoj strani i Ciliga na drugoj, dva su potpuno suprotna i nepomirljiva koncepta. Ciliga nikada ne bi radio protiv interesa vlastitog naroda, a u korist Beograda, Londona, Rima, Haaga...ili Bruxellesa! Za njega bi bilo nepojmljivo masovno ubijanje vlastitog naroda zbog vlasti, posebice još k tomu u interesu tuđinaca, za njega bi bilo izručenje hrvatskih generala, dodvoravanje stranim centrima moći, lažno svjedočenje te izdaja vlastitog naroda i njegove države nešto što bi se trebalo radikalno i najoštrije sankcionirati, a ne da se takvi uz pomoć, prije svega, (stranih) medija još nameću kao „progresivni i jedino prihvatljivi“ likovi „hrvatske“ politike! Nastup ove dvojice clownova u hrvatskoj politici na proslavi Proštinske bune, izravno je gaženje po svemu onomu što je Ciliga zastupao i bio! Tu se radi o totalnoj diskrepanci, kako onoj moralnoj i intelektualnoj, tako i onoj nacionalnoj i političkoj - na jednoj strani nacionalno i moralno zakržljali patuljci, a na drugoj hrvatski povijesni div, moralna vertikala, suvremeni Veli Jože hrvatske Istre! Udruga dr. Ante Ciliga iz Pule želi hrvatsku javnost upoznati i upozoriti na ovu apsurdnu političku manipulaciju koja ima za cilj kompromitaciju dr. Ante Cilige kao velikog Istranina i hrvatskog domoljuba! Za Udrugu dr. Ante Ciliga – Pula

. ....ABC korupcije u Hrvatskoj ....KAMOCEMO.. .vam na jednom mjestu nudi sve što ste oduvijek željeli znati o korupciji, a niste se usudili pitati: o pojmovima kao što su Cetogradnja, Hobotnica, Nepotizam, Pliva, Skladgradnja, Podravka, Hypo banka, Akcijski plan, Indeks,ndeks, Maestro, Verona, te o osobnim imenima i prezimenima kao što su Jadranka Kosor, Milan Bandic, barba Luka, Ivo Sanader, braca Žužul, Damir Polancec, Miroslav Kutle, Mladen Bajic - i još mnogo toga! A kao Akcijski plan za borbu protiv korupcije „Korupcija je štetna\", piše u Nacionalnom programu za borbu protiv korupcije s Akcijskim planom za borbu protiv korupcije kojeg je donio Hrvatski sabor još 2002. Taj je program doživio neuspjeh, pa je 2008. donesen novi. Akcijski se plan, nakon reduciranja iz ožujka, sastoji od „samo\" 145 mjera. Vecina ih je ostala na papiru. B kao Bajic, Mladen „Gotovo je nevjerojatno da je Mladen Bajic, covjek u cijem je mandatu na celu Državnog odvjetništva Hrvatska sažvakana u raljama korupcije i kriminala, na pragu gotovo plebiscitarnog izbora za treci mandat\", pisao je Tomislav Klauški na Indexu povodom Bajicevog treceg madata. Iako se Remetinec u zadnje vrijeme ponešto napunio, još cekamo da se face iz udobnosti istražnog zatvora presele u prugaste pidžame na duže vremena. ..

www.dragovoljac.com Kao narod moramo postati misleća kategorija! Pripadamo ljudskoj vrsti koju znanost naziva – homo sapiens! I zato ne dopustimo da politika misli umjesto nas ili da politički odlučuje bez naroda. Svi oni narodi u povijesti svijeta koji su prepustili svoju politiku samo u ruke političara po načelu – o tome brinu političari, u pravilu su od strane takvih političara gurnuti u političku provaliju. Ako želimo opstati kao narod, ako želimo osigurati budućnost svojoj djeci i svim budućim hrvatskihm naraštajima, mi jednostavno moramo reći – ne Europskoj uniji! Ovo je najsudbonosniji momenat u našoj povijesti - ovo je razdjelnica naše opstojnosti ili našeg konačnog ubrzanog nestanka. Kao prvo, Hrvatska nije ni politički ni gospodarski partner Europakoj Uniji. Od prvog dana postojanja neovisne RH, EU nas nije niti jednoga momenta prihvatila kao ravnoporavnog političkog ili gospodarskog partnera i sugovornika, niti jednim svojim potezom nije pokazala da u političkim pregovorima treba Hrvatsku poštivati i čuvati njeno političko i svako drugo dostojanstvo. (A da posebno ne govorim o njenom ponašanju za vrijeme Domovinskog rata) Već upravo obrnuto – dobili smo od nje toliko packi da ispada da smo najgori narod na svijetu! Konačno ni to im nije bilo dovoljno već su od nas tražili i glavarinu (glave naših generala) kroz Haaški sud, da bi nas na kraju mogli proglasiti i zločinačkim narodom, po sustavu - treba zgaziti zločinačku glavu zmiji, a pri tome ne dovodimo njeno pravo na život, jer nije otrov u cijelom njenom tijelu, već samo u njenoj glavi. Takav maćehinski odnos prema Hrvatskoj je besprimjeran u novijoj europskoj povijesti. Bolje da se upitamo – pa što nam sve nisu napravili u negativnom smislu?! EU je s nama pregovarala jezikom diktata, jezikom ucjene, jezikom uvjetovanja, jezikom prezira, jezikom jačeg, jezikom svog interesa, jezikom lažnih obećanja, jezikom prevaranta, jezikom moćnika, i da dalje ne nabrajam, a sve se svodilo na jezik -neravnopravnih sugovornika. Ne bismo trebali prihvatiti ni preporuku pape Benedikta XVI da uđemo u EU (koji to forsira samo zbog toga kako bi u EU ojačao katolički mentalitet) jer upravo našim ulaskom u EU prijeti opasnost rastroja i našeg uzoritog katolicizma kao povijesnog stupa naše opstojnosti. Mi moramo misliti samo, jedino i isključivo svojom hrvatskom glavom, vodeći računa o svojim strateškim, političkim, gospodarskim, nacionalnim i svakim drugim interesima. Svaka ona politika koja ne prihvaća takav princip razmišljanja je protunarodna, protudržavna i nema i ne može imati legitimitet u narodu, jer nam u protivnom ugrožava našu opstojnost. Od 1990.g. na ovamo mi gotovo da nismo doživjeli ništa dobro od EU, pa kako možemo očekivati ubuduće kad u nju uđemo i formalno, kad nas se više nizašto neće trebati ni pitati?! Bojim se da naša politika ne zna, a u to sam sve više i uvjeren, ni što je sve potpisala i na kakav je nepovoljni status Hrvatske pristala. Kad bi se sve to polako seciralo, počevši od samog, u mnogo čemu za Hrvatsku nepovoljnog - Lisabonskog ugovora, došlo bi se do poraznih rezultata. Na prvi neuspjeh, i izbijanje na površinu negativnih trendova za Hrvatsku, odmah po njenom ulasku u EU, hrvatski političari će samo slegnuti ramenima i reći – Mi tu ne možemo ništa, mi smo željeli sve najbolje, a sve je ispalo drugačije. Izjave naših političara o EU djeluju djetinjasto, nezrelo, nekritčno, gleda se samo moguća dobra strana ulaska, neki sitni šićarluk, a brojni argumenti za neulazak koji naprosto bodu oči na svakom koraku i ne spominju se, pače ne dopušta se ni javna rasprava o tome. Onaj dio hrvatske inteligencije koji želi da se javno stave sve karte na stol prije preuzimanja bilo kakve obveze, odmah se etiketira kojekakvim nazivima i pridjevima zaostalosti, poput nacionaliste, euroskeptika, ognjištara i sl. Gotovo odmah po osnutku samostalne hrvatske države, udružili su se i organizirali svi njeni unutarnji i vanjski čerupatori da ne kažem neprijatelji, da je očerupaju poput gladnih lisica kada navale na nemoćnu kokoš. Nije im bilo dosta što su rasprodali banke, telekomunikacije, industriju nafte, Plivu, brojne hotele, odrekle se gospodarskog pojasa, i da sve drugo ne nabrajam, a sad posežu i za rasprodajom nacionalnih parkova poput jednoga od najljepših bisera Jadranskoga mora – Brijunskog otočja. A sve skupa da bi se dodvorili europskim gospodarima prstenova i da nas čim prije prime i zagrle u svoju (a je li i našu?) EU, kako bi se i oni tamo dobro uhljebili, jer više krađa ne bi bila moguća, barem ne tako otvoreno i masovno kao dosada u Hrvatskoj. A zaboravljaju da će prvi koje će EU odbaciti kao nepotrebne, nakon obavljenog zadatka, biti upravo ti judisti, hrvatski političari. Kao što je Beograd odbacio Svetozara Pribičevića odmah nakon što mu je na tanjuru donio sve krajeve s ovu stranu Drine na dar. Dalje im je mogao samo smetati. Ali, pomalo EU već postaje ispuhani balon. Ima više država, njena članica, pa i onih najvećih, koje bi se željele naći izvan njegove košare, iako to nikada javno s političkog vrha ne ističu. Ali zato postoji, još uvijek postoji jedna država koja se zove Hrvatska čije političko vodstvo slijepo, fanatično, krajnje politički naivno želi ući u košaru tog već podosta ispuhanog europskoga balona, poput djeteta koje uporno želi pojesti kupljenu čokoladu, a za koju je upravo pristigla vijest da se povlači iz prodaje jer u sebi sadržava nedopustivu dozu otrova i da je opasna za zdravlje. Na HTV forumu prije nekih dvadesetak dana jedan Slovenac reče - Slovenija u EU ima manje prava nego što je imala u Jugoslaviji. Postali smo najobičnija provincija, izgubili smo sve atribute države; nemamo granica, nemamo svoje monetarne politike, nemamo ovo, nemamo ono, nemamo utjecaj ni na što...! Izgleda da im otrežnjenje ulazi u glavu, ali do kraja kasno. Zar će Hrvatska kad uđe u EU imati više prava nego je imala kad je bila u Jugoslaviji, niti blizu neće imati prava kolika je imala u Jugi?! Zar smo se mi borili protiv Jugoslavije, da bismo ušli u državnu asocijaciju u kojoj ćemo imati znatno manje prava. Malo morgen! To bi naši političari trebali shvatiti. Hrvatska ima, na svome dijelu Jadrana, 1185 otoka, otočića, hridi i grebena, dakle ne spominjući sve one njene kontinentalne, jezerske i riječne ljepote, ima samo tih jadranskih (uključujući tu uz otoke, prelijepe obalne plaže i slično) preko 1500 predragocijenih bisera. Narodna mudrost kaže da se s punim džepovima bisera ne ide među lopove, a poglavito ne među one medjunarodne, europske o kojima je još 1975.g prorokovao vizioar Bruno Bušić i koji ih je nazivao makrolopovima. Svaki, iti malo misleći čovjek, pa i školska djeca vide da nam se ulaskomu EU spremaju sve najvrednije oduzeti mirno, legalno, podmuklo – bez rata i konflikta, a sve uz naš potpis ili prešutno. Ali Hrvatska ima svoju inteligenciju (barem njen jedan dio), onu poštenu, domoljubnu, altruističku koja je spremna žrtvovati i osobne interese za spas domovine i koja stalno upozorava svoj narod što mu se uskoro može dogoditi ukoliko bezglavo i nepromišljeno uđe u EU. Kao nikada u svojoj cjelokupnoj povijesti Hrvatska, po prvi puta, više ne kao dio, već kao potpuna cjelina sa svom svojom naslijeđenom povijesnom, gospodarskom i kulturnom baštinom koju je gradila krvlju i znojem svojih stotinu generacija kroz trinaest stoljeća - našla se u opasnosti da to sve izgubi – zbog totalne zablude u kojoj žive njeni političari, koji nisu dorasli zadatku pred kojim se nalaze. Kroz cijelu povijest čovječansta nemilosrdno je harao zakon jačega kroz bitke, ratove i sl. a danas se taj isti zakon prema potrebi preodjene u miroljubivo ruho kao zakon moćnijeg (prvenstveno gospodarski moćnijeg). Onaj tko to ne shvaća taj je totalni politički slijepac. Zar itko razuman misli da će zakon jačega ili danas preodjenut u „miroljubivo“ ruho u zakon moćnijega – ikada prestati važiti?! Sve veći je broj intelektualaca koji po različitim internet portalima ukazuju na dugoročnu pogubnost ulaska Hrvatske u EU pod postojećim, nametnutim uvjetima, i po svim njihovim procjenama to nas dugoročno kroz nekoliko decenija vodi u definitivni nestanak. (Da podsjetim na najnoviji slučaj od prije nekoliko dana kad su Francuska i Italija od Hrvatske kao buduće članice EU zatražile da na svome teritoriju otvori nekoliko velikih kampova za izbjeglice iz Sjeverne Afrike u koje bi se smjestilo nekoliko tisuća ili par desetaka tisuća afričkih izbjeglica). Zar svakome razumnom čovjeku u Hrvatskoj već samo to, a da sve drugo i ne spominjem – nije dovoljan dokaz što nas čeka nakon ulaska u EU. Lisabonski ugovor predviđa razmještanje imigranata po određenom ključu u sve članice, posebno predviđa i slobodu svakog državljanina EU da se naseli u bilo kojem dijelu EU (dakle i u buduću provinciju Hrvatsku) gdje odmah stječe izborno pravo da bira i bude izabran u tijela lokalne i druge uprave. Zato, gromoglasno recimo NE svome nestanku! To najprije trebamo reći gromoglasom cijeloga naroda „svojim“ političarima. To trebamo reći svim ustavnim, legalnim pravnim sredstvima, napisima, govorima, ali najviše na budućem referendumu, ako ga i bude, i ako ga ne lažiraju. Reći ne svome nestanku! Jer to NE je naše sudbonosno, i recimo ga dok ne postane posve kasno! Za kajanje neće biti vremena, ali će ga nažalost još biti samo za prijezir prema onima (političarima) koji su nam to učinili mimo većinske volje naroda. To „NE“ - trebaju gromoglasno reći, radnici, ribari, seljaci, činovnici, inteligencija, studenti, znanstvenici i cjelokupan hrvatski narod, a posebno, posebno hrvatski branitelji. Ne dajmo Hrvatsku iz svojih ruku! – političari nemaju mandat hrvatskog naroda da Hrvatsku uvuku u EU bez suglasnosti velike većine svoga naroda. Oni zapravo i ne znaju kamo nas vode. Lisabonski sporazum, prema izjavi jednog dužnosnika, još nije preveden na hrvatski jezik, što znači da ga je od političara jedva itko i pročitao, a kamoli da je sve proučio što u njemu piše. . Zar vam ništa više ne znače one riječi Stjepana Radića – Ne idite kao guske u maglu! S jedne strane imamo hrvatsku politiku koja gotovo u cijelosti misli da nas (zapravo samo njih) u EU čeka med i mlijeko, a s druge strane dobar dio hrvatske inteligencije misli i to stalno argumentira da nas u EU ne čeka ništa dobro, pače da s vremenom sve gubimo i da nam tamo dogledno prijeti i sam naš nestanak. Zanimljivo je da hrvatska inteligencija traži javno sučeljavanje argumentima, a politika za to ne želi niti čuti. To je vrlo indikativno i bilo bi dovoljan razlog svakom iti malo mislećem građaninu da na referendumu - ne glasa za ulazak Hrvatske u EU. Tražimo od vlasti da dopusti na tv i radio postajama javno sučeljavanje argumentima razloga za ulazak i razloga za neulazak Hrvatske u EU. Vlast to ne dopušta jer je svjesna da bi visokopostotno pobijedili argumenti – protiv ulaska! Vlast živi u iluziji da će Hrvatskoj ulazak u EU razriješiti sve njene gospodarske i slične probleme. To je najveća zabluda! Stupit će na snagu zakon moćnijega, koji će na vrlo profinjnen način sve što mu je profitabilno - mirno i dostojanstveno preuzeti u svoje ruke. Mnogi hrvatski domoljubi, još žive u zabludama, da nam prijeti opasnost od Srbije. Ne, nama prijeti najveća opasnost od EU, a od Srbije nam može ponovno zaprijetiti opasnost samo kad se nađemo zajedno u EU kao paradržavnoj tvorevini bez unutarnjih granica. Tek tada jednim birokratskim potezom pera Europske komisije može se formirati Balkanska unija, ili kako je god drugačije zvali, a da se tome tada nitko neće moći suprotstaviti. Dok smo izvan EU i dok smo pod patronatom NATO pakta Hrvatskoj više sa strane Srbije ne prijeti niti najmanja opasnost. Ali, objektivno rečeno Hrvatskoj za tako nešto prijeti opasnost od određenih političkih struktura u samoj Hrvatskoj, a posebno kad se svi nađemo unutar granica EU, tad će i same te strukturei tražiti formiranje Balkanske unije ili slično, (po tajnom nalogu gospodara europskih prstenova) i uz financijsku potporu pristašama tog projekta unutar buduće europske provincije Hrvatske. Je li bi država Izrael, da se kojim slučajem nalazi u Europi, htjela postati čalnica EU i odreći se svoga suvereniteta. Za njih bi to bilo nezamislivo. Suverenitet naroda na njegovome teritoriju je najveća svetinja kojeg svi njegovi pripadnici beziznimno moraju poštivati, jer suverenitet je iznad svakog osobnog intetresa, a nalazi se po okomici pozicioniran između Boga i naroda. To je svetinja u koju nitko, beziznimno nitko nema pravo niti dirnuti, a kamoli oduzeti ga svome vlastitome narodu. Mile Prpa

www.dragovoljac.com REKOM – Još jedna britansko-srpska špijunska podvala PDF Ispis E-mail Autor Tomislav Jelić / Hrvatski list Nedjelja, 08 Svibanj 2011 11:36 Postavi članak na svoj profil Hrvatske obavještajne službe trebaju djelovati i prozrijeti špijunske i neprijateljske namjere REKOM-a uKOM-a u Hrvatskoj. Britanci su odlučili da to tijelo, koristeći goebelsovskim metodama hrvatski državni proračun i hrvatsku javnu televiziju, Hrvatima nameće osjećaj krivnje za Domovinski rat. Soros za početak dao 3.5 milijuna eura. Hrvatski sabor ne smije prihvatiti ovu podvalu Ovih je dana u Zagrebu i u još nekim hrvatskim gradovima započelo prikupljanje potpisa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama rata na području SFRJ (REKOM). Potpisi će se prikupljati u svih 6 država nastalih raspadom Jugoslavije. Cilj je prikupiti milijun potpisa do 6. lipnja 2011., a onda s tom fascinantnom brojkom doći u parlamente novonastalih država koji bi trebali donijeti zaključke o osnivanju RE-KOM-a.Tri su nevladine udruge koje su nositelji ove podvale sa dalekosežnim posljedicama, a to su beogradski Fond za humanitarno pravo (FHP), zagrebačka Documenta i sarajevski Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC). Inicijativa za osnivanje REKOM-a potekla je 9. svibnja 2008. u Podgorici na regionalnim konzultacijama, a kao uzor uzeli su južnoafričko povjerenstvo za pomirenje. Svakome gostu koji dođe do štanda gdje se potpisuje, dostupan je i prijedlog statuta REKOM-a. Iz toga statuta razvidno je kako je riječ o međunarodnome tijelu koje se financira iz doprinosa strana ugovornica (država osnivača) i različitih donacija. Tu famoznu komisiju sačinjavalo bi pet članova iz BiH, po tri iz Srbije, Hrvatske i s Kosova, a po dva iz Slovenije, Makedonije i Crne Gore. Sjedište REKOM-ove komisije bilo bi u Sarajevu, s uredima u svim državama osnivačima. Ciljevi i zadaće koje je sebi postavila komisija, za neuke može biti humani i plemeniti mamac slično kao što je za vladajuću politiku u Hrvatskoj 1993. bila inicijativa za osnivanje privremenoga Haaškog suda za zločine počinjene u Ruandi i bivšoj SFRJ. Tada su prvi hrvatski predsjednik i državno vodstvo prihvatili osnivanje Haaškoga suda u dobroj vjeri da će se suditi agresorskoj JNA i operaterima velikosrpske politike i ne pomišljajući da će taj sud biti britansko političko čedo koje će britanskoj geopolitici biti najjači adut za realizaciju njihove geopolitike na Balkanu za nadolazeće vrijeme. Uglavnom krug ljudi okupljenih oko Vesne Teršelič postavio je sljedeće ciljeve: utvrditi činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim na području nekadašnje SFRJ u periodu od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001., utvrditi činjenice o političkim i društvenim okolnostima koje su odlučujuće doprinijele izbijanju ratova ili drugih oblika oružanoga sukoba, kao i činjenju ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava koji su se dogodili i u razdoblju nakon 2001., priznati nepravde nanesene žrtvama u cilju izgradnje kulture solidarnosti i suosjećanja,doprinijeti rasvjetljavanju sudbine nestalih, doprinijeti tome da političke elite i društva u postjugoslavenskim zemljama prihvate činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, prikupiti podatke o slučajevima ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava, pružiti njihov detaljan opis, prikazati obrasce kršenja prava i njihove posljedice, prikupiti podatke o sudbini nestalih i surađivati s nadležnim tijelima koja se u stranama ugovornicama bave potragom za nestalima, izraditi popis ljudskih gubitaka u vezi s ratom ili drugim oblikom oružanog sukoba, prikupiti podatke o mjestima zatvaranja, osobama koja su protupravno zatvarane, podvrgavane mučenju i nečovječnome postupanju i izraditi njihov sveobuhvatni popis uz zaštitu identiteta gdje je to neophodno, održati javna slušanja žrtava i drugih osoba o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, preporučiti reparacije za žrtve, izraditi, objaviti i predstaviti završni izvještaj na način koji će omogućiti da izvještaj dopre do što širega kruga ljudi u postjugoslavenskim zemljama. \'NAŠE IDEJE, BENZIN NJIHOV\' U ovim zadaćama i ciljevima krije se cijeli niz klasičnih podvala koje su po političkoj snazi ravne podvalama haaških presuda koje su napisane u Londonu, a samo pročitane u Haagu. O čemu je ovdje riječ? Prva i druga Jugoslavija plod su geopolitičkih interesa Velike Britanije na zapadnome Balkanu. Postojanje bilo kakve Hrvatske koja je subjekt u međunarodnoj politici vrlo je oprečno s britanskim geopolitičkim interesima. Stoga je u Ministarstvu vanskih poslova Velike Britanije već 1993. oformljen odbor za zapadni Balkan čiji je konačni cilj osnovati Zapadni Balkan (novu Jugoslaviju). U sklopu toga cilja je i britansko zauzimanje za osnivanje ad hoc Haaškoga suda čije presude trebaju trasirati put za konačni cilj. Nijedna obavještajna zajednica na kugli zemaljskoj nije potrošila novca i truda koliko MI 6 (britanska vanjskopolitička obavještajna služba) da bi u Haag privela generala Gotovinu. Nitko nije kočio pregovore sa EU koliko Velika Britanija i njezini sateliti. Kako bi haaške presude, koje su plod britanskih geopolitičkih ciljeva, a ne pravde i pravednosti,u Hrvatskoj bile prihvaćene kao pravne i pravedne, treba osnovati jedno tijelo koje će, koristeći goebelsovskim metodama hrvatski državni proračun i hrvatsku javnu televiziju, Hrvatima nametnuti osjećaj krivnje za Do-movinski rat. No prije negoli najviše predstavničko tijelo donese zaključak o osnivanju REKOM-a, svoje \'humanističke milijune\' kao inicijalnu kapislu daruje dobro znani Georg Soros, koji je odavna zatvorio svoj ured u Zagrebu. On je nakon rušenja s vlasti Tuđmanova HDZ-a, u Mađarskoj uskliknuo kako nema više potrebe za Otvorenim društvom u Zagrebu jer će njihove ideje (čitaj: britanske) plaćati hrvatski proračun s čuvenom rečenicom \'naše ideje, njihov benzin\'. Ponovni dolazak Sorosa i njegova Tina Gazivode koji će u Hrvatskoj raspoređivati Sorosove milijune za britansko-srpske političke projekte hrvatskoj obavještajnoj zajednici trebao bi biti znak za uzbunu. No to nije realno očekivati jer je \'nonpaper\' (Tomislav Karamarko) definitivno potvrdio da su oni filijala MI 6. Svakom prosječnom političkom analitičaru jasno je čemu i zašto služi takozvano civilno društvo.To je vanjskopolitički britanski proizvod koji služi za podržavanje podobnih vlada i svrgavanje nepodobnih. U takvim prigodama Britanci rade s Georgom Sorosom ugovor o javno-privatnom partnerstvu gdje on svoj \'legalni cash\' daje za njihove ciljeve, a oni njemu proizvođenjem krize u nekome području omoguće snižavanje vrijednosti dionica koje on kupi. Ubrzo potom smirivanjem proizvedene krize povećaju višestruko vrijednost dionica i tako zarađuje Georg Soros, koji će za oživotvore-nje projekta REKOM na prostoru bivše SFRJ potrošiti oko 20 milijuna dolara, od toga u RH za početak 3,5. Kada je rušio Tuđmanovu politiku, potrošio je 40 milijuna. Sada mu je potrebno mnogo manje s obzirom da na ključnim medijskim pozicijama ima već korumpirane urednike koji su u službi sotonizacije Domovinskoga rata i utemeljitelja suvremene hrvatske države Franje Tuđmana. Sjetimo se Zorana Šprajca i njegova središnjega Dnevnika na sam Uskrs na javnoj televiziji. SABOR NE SMIJE PRIHVATITI OVU PODVALU Hrvatski Sabor ni pod koju cijenu ne smije prihvatiti podvalu kao što je REKOM zato što je riječ je o davanju javnih ovlasti udrugama koje od svojega osnutka u RH suptilno i polagano nagrizaju teško stečeni suverenitet. RH ima svoja državna tijela čije djelatnike plaća državni proračun i čije kadrove postavlja i razrješuje hrvatski Sabor ili Vlada RH, a oni su pak plod izborne volje hrvatskih građana.To su Uprava za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, zatim Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i niz odjela u nizu tijela i instituta koji se bave ovom tematikom i plaćeni su iz proračuna za svoj posao i zapošljavaju eminentne stručnjake za ovo područje. Cilj REKOM-a je postaviti se kao „naddržavna\" komisija koja bi bila nadređena postojećim znanstvenim i ostalim ustanovama u Hrvatskoj s jednim jedinim ciljem da nametne \'službenu\' regionalnu interpretaciju najnovije povijesti na prostoru SFRJ. Interesantno je kako nemaju cilj utvrditi tko je bio agresor, a to je sukladno s Memorandumom. Koja to normalna i suverena država dopušta da joj se nameće neko vanjsko tijelo koje će koristiti javni servis, a da pri tom nikome ne odgovara, nego dapače odgovara vlast koja im je to omogućila. Zamislite, gospoda traže da javna televizija izravno prenose njihova isljeđivanja. REKOM se želi nametnuti kao \'regionalna kadrovska policija\' gdje bi svi koji raskrinkaju njihovu podvalu mogli doći pod optužbu da su počinitelji stanovitih zločina u ratu i da ih treba procesuirati. Gdje su nas doveli britanski humanisti i njihovi namjesnici, najbolje svjedoči Zakon o izborima koji propisuje kolike mogu biti donacije pojedinaca i pravnih osoba političkim strankama u predizbornoj kampanji.Tako fizička osoba može donirati 30 000 kn, a pravna osoba 100 000 kn, a zabranjene su donacije iz inozemstva. Zanimljivo je kako ne postoji zakon koji bi propisivao koliko strana fizička ili pravna osoba smije donirati neki projekt. Može li neka udruga koja primi inozemnu donaciju to iskoristiti za politički projekt? Može li Zoran Pusić iz donacije za REKOM iskoristiti dio mreže za sestrin politički projekt? Jesu li njih dvoje još od 1993. u istome političkome projektu? Imamo svježe iskustvo haaške podvale iz londonskoga instituta za međunarodne odnose. Iz toga istoga instituta dolazi i ovaj projekt kojemu je cilj zabiti posljednji čavao u kovčeg hrvatskoga suvereniteta. Zato, dragi branitelji, dižite se na noge. Domovinu Hrvatsku nema tko braniti osim nas.

dragovoljac.com Ima li Hrvatska budućnosti? PDF Ispis E-mail Autor HRsvijet Nedjelja, 08 Svibanj 2011 10:48 Postavi članak na svoj profil Milan Kovač: Država nastala na organiziranom zločinačkom poduhvatu, na gospodarskom zločinu i na agresiji na drugu državu nema budućnosti! Milan! Milan Kovač je jedan od „barakaša“ HDZ-a, iz vremena kada je ova stranka okarakterizirana „strankom opasnih namjera. Na osnivačkoj skupštini HDZ-a, održanoj 17.lipnja 1989. na Jarunu, bio je jedan od 48 utemeljitelja stranke. Tada je izabran za člana Izvršnog odbora, a na prijedlog pokojnog predsjednika Tuđmana i za glavnog rizničara HDZ-a, čime je, po funkciji, postao i član predsjedništva HDZ-a. U razdoblju 1990. do 2003. četiri je puta biran u Sabor, a odradio je i dva ministarska mandata. Nakon poznatih događaja i izborne prijevare na Sedmom općem saboru HDZ-a odlučio je napustiti HDZ, utjelovljen u liku i djelu Ive Sanadera. Nakon višegodišnje medijske šutnje, gospodin Kovač je u ekskluzivnom interviewu za HRsvijet.net otvoreno progovorio o nizu problema koji muče hrvatsku državu i naciju, kao i o nizu laži i podvala koje se godinama sustavno \"podvaljuju\" u javnost. HRsvijet: Daleke 1990., bili ste jedan od utemeljitelja HDZ-a. S vremenskim odmakom većim od dva desetljeća, čini li vam se da je Tuđmanova politika pomirbe, kojom se krenulo u stvaranje Hrvatske države danas poražena? Čin pomirbe Hrvatskoga naroda nije samo ideja dr. Tuđmana nego i svih mislećih i državnotvornih hrvatskih ljudi koju je prvi javno prezentirao u emigraciji pokojni Bruno Bušić i zbog čega je postao žrtva UDBE u Parizu. Pod pomirbom dr.Tuđman nije smatrao pomirbu ideologija kako mu i mrzitelji svega što je hrvatsko imputiraju nego pomirbu hrvatskog naroda u cjelina bez obzira na povijesna zbivanja kao jednom od glavnih preduvjeta za početak stvaranja neovisne hrvatske države. Ta ideja je nažalost poražena i proskribirana nakon 2000.-te godine i dolaska na vlast Stipe Mesića i tzv. reformiranih komunista. HRsvijet: Što se u biti 2000. dogodilo ? Mesićevim dolaskom na vlast počela je sotonizacija svega što je napravljeno od 1990.-2000., a pogotovo od 1941.-1945., kada je stvorena i pet godina živjela Nezavisna Država Hrvatska. Mesić i njegovi koalicijski partneri počeli su nakon 2000.-te nesmiljeno veličati tzv. antifašizam pod čijim plaštom žele skriti sve komunističke zločine koji su počinjeni za vrijeme i nakon 2svj. rata. Otvorene su stare rane i biti će vrlo teško, ukoliko se nastavi sa ovakvom politikom, uvjeriti mlade generacije da njihov djed i pradjed nije išao u rat 1941. za „hitlerove brkove“, niti za „musollinijevu ćelavu glavu“, nego za svoju Hrvatsku državu koju je trebalo izbaviti iz smrtnog jugoslavenskog, srpskog zagrljaja. Zato povijest treba ostaviti povjesničarima, a na nama je da ponovno, svi zajedno, radimo na obnovi i izgradnji države po mjeri hrvatskoga čovjeka, kao i drugi narodi koji su imali istu ili sličnu sudbinu. HRSvijet: Projekt „DETUĐMANIZACIJE“, ma što on značio, utjelovljen je u nekadašnjem HDZ-ovcu Stjepanu Mesiću. Kako ocjenjujete njegove aktivnosti od pokušaja puča 1994. preko dva predsjednička mandata do današnjih dana ? Stjepan Mesić je posebna hrvatska priča kojega sam upoznao 1990.-te godine. Odlukom središnjice stranke te sam godine išao na nekoliko osnivačkih skupština u Slavoniju. Da ne idem sam preporučili su mi jednog Slavonca po imenu Stipe, da ide sa mnom ako mi ne, daj Bože, pukne guma na mojoj staroj „folciki“, kako bi mi je imao tko promijeniti. Kada je 2000. godine, postao predsjednikom tužio sam ga za jednu bezočnu laž o meni. Kada su ga novinari pitali da komentira tužbu rekao je da on uopće ne pozna tog tipa po imenu Milan Kovač. Toliko o njegovom karakteru, o njemu kao osobi. Godine 1994. htio je sa svojim istomišljenicima napraviti državni udar i spriječiti sve ono sudbonosno za Hrvatsku što je uslijedilo a to su Bljesak, Oluja i konačno oslobađanje domovine od srpskoga agresora. Ali, on nije takav lumen da bi mogao sam osmisliti tu izdaju nego je bio dio projekta onih koji nisu htjeli osamostaljene hrvatske. Detuđmanizacija je projekt osmišljen u Londonu a tehnički dio je odrađivao Stipe Mesić vlade nakon 2000. Javni početak detuđmanizacije počeo je onoga dana kada je Stipe Mesić sazvao sve novinare i TV postaje svijeta na Pantovčak 2000. godine i pokazao telefonski aparat te rekao: \"Evo, draga gospodo, sa ovog telefona je Franjo Tuđman imao direktnu vezu sa Miloševićem i dogovarao rat i podjelu Bosne i Hercegoine\", a stvarni začetak detuđmanizacije je njegovo lažno svjedočenje u Haagu na strani tužiteljstva protiv vlastite države.Taj proces se na žalost nastavlja i danas a haške presude našim generalima su dokaz toj tezi. HRsvijet: Bili ste jedan od najglasnijih protivnika dolaska Ive Sanadera na čelo HDZ-a. Kako danas gledate na njegovu „dionicu“ u upravljaju Hrvatskom ? Događaji na Sedmom općem saboru HDZ-a su sudbinski odredili smjer nove politike ove stranke i nastavak detuđmanizacije. Nakon neviđene izborne prijevare na saboru HDZ-a, izašao sam iz stranke, jer nisam htio, niti mogao, u tome sudjelovati. Ivo Sanader je u pritvoru u Austriji, što je također povijesni presedan da predsjednik vlade jedne suverene države boravi u pritvoru u drugoj državi. Sve o njemu su rekli zadnjih mjeseci njegovi najbliži suradnici koji su ga bezpogovorno slušali pa se ja osobno neću spuštati na tu razinu. O Pretvorbi i privatizaciji: Neka vlada Jadranke Kosor postupi po dvjema saborskim rezolucijama iz 2000. koje su i danas na snazi HRsvijet: Kritičari Tuđmanove epohe na sve načine nastoje omalovažiti njegovo životno djelo – stvaranje i obranu Republike Hrvatske. Istovremeno mu pokušavajući nametnuti grijehe pretvorbe i privatizacije, nedovoljnu razinu demokracije i slobode medija. Kako danas gledate na to vrijeme? Račanova koalicijska vlada i Stipe Mesić su 2000. godine došli na vlast zahvaljujući stalnim lažima i sotoniziranju tuđmanove politike, namećući tezu da je dr. Tuđman kroz pretvorbu i privatizaciju htio stvoriti njemu bliskih 200 bogatih obitelji i tako upropastio hrvatsko gospodarstvo. Godine 2000. sam, nakon rasprave u Saboru o izvješću državne revizije o pretvorbi i privatizaciji, predložio dva zaključka, koja je Sabor jednoglasno prihvatio, i to: 1. da vlada Republike Hrvatske u roku 3 mjeseca objavi javnosti listu 200 najbogatijih hrvatskih obitelji i 2. da se obznane imovinske kartice svih dužnosnika koji su bili na čelu fonda za privatizaciju, mirovinskih fondova i svih članova upravnih odbora tih i drugih državnih fondova. HRsvijet: I kakvi su bili odgovori? Račanova vlada je nakon isteka roka od tri mjeseca odgovorila da ne može ispoštovati saborsku rezoluciju jer se ne zna što je prava definicija obitelji. Drugi zaključak je mudro prešućen iz razloga, što mi je kasnije u privatnom razgovoru potvrdio jedan zastupnik iz vladajuće koalicije, da bi objavom tih podataka pala u vodu percepcija koju su stvarali godinama o netransparentnosti poslovanja i bogaćenju Franji Tuđmanu bliskih obitelji, na čemu su Mesić, Račan, Čačić i ostali i dobili izbore. HRsvijet: Može li se nakon desetogodišnje šutnje doći do tih podataka? I danas je na snazi ta ista rezolucija pa tražim od vlade Jadranke Kosor i Sabora da ispoštuju ovu rezoluciju, pa makar i sa zakašnjenjem od jednog desetljeća. HRsvijet: Banke, mediji i strateški gospodarski subjekti prodani su tek nakon Tuđmanove smrti, uz enormno vanjsko zaduživanje. Kako danas gledate na to vrijeme? Krajem 1999. godine dug Hrvatske države je bio oko 9 mlrd $, od čega je skoro polovica preuzeto od bivše države. Danas je dug 47mlrd eura. Svi većinski udjeli u bankama i drugim strateškim tvrtkama su prodavani nakon 2000. godine. Gdje su utrošeni ti novci? Što se tiče slobode medija, tu je do 2000. vladala jedna shizofrena situacija. Svakodnevno se kroz iste medije napadalo i vladu i predsjednika Tuđmana a istovremmeno ti isti tvrde kako je Tuđman diktator te nije dopuštao slobodu medija. Svakome tko zbraja dva i dva jasno je o kakvim je jeftinim politikantskim trikovima riječ. HRsvijet: Jedan dio hrvatskih gospodarskih subjekata privatiziran je po jugoslavenskim a drugi po hrvatskim zakonima, što hrvatska javnost, čini se, uopće ne razlikuje. Medijski i pravosudni udari u Republici Hrvatskoj su isključivo, čini se, usmjereni na pretvorbu i privatizaciju izvedenu po hrvatskim zakonima. Znači li to da je Markovićeva jugoslavenska privatizacija bila poželjan model za razliku od hrvatskog ili je i u ovom slučaju riječ o procesu „detuđmanizacije“ na gospodarskom planu? Privatizacija je počela po Markovićevom jugoslavenskom modelu i to je trebalo spriječiti pod svaku cijenu. Tiskajući bezvrijedne dinare na Topčideru, u Beogradu, htjeli su preuzeti kompletno hrvatsko gospodarstvo, a poznato je da bez gospodarske suverenosti nema ni političke suverenosti države. Vrijeme provedbe privatizacije nije bilo najsretnije jer se obavljala u ratno vrijeme i trebalo se braniti i osloboditi domovinu. Oni koji su bili u rovu nisu mogli sudjelovati u privatizaciji, ali im je država naknadno dodijelila besplatne dionice i na druge načine umanjila ogorčenje te kategorije stanovništva. Sve nepravilnosti koje su se događale pravna država treba sankcionirati. Osobno sam u Saboru javno rekao da za svaku ukradenu ili pronevjerenu kunu jedna godina robije. Ocrnjivanje svega što smo ostvarili od 1990.-2000. godine a posebno privatizacije je sastavni dio onog projekta kojeg sam na početku spomenuo. Nakana antihrvatskih središta je proces privatizacije proglasiti zločinačkim činom, jer zemlja koja je nastala na dva zločinačka poduhvata, a to su ratni zločin temeljen na zadnjim presudama generalima i u gospodarstvu, kroz proces pretvorbe i privatizacije, ne može egzistirati u međunarodnoj zajednici. Ta država, po njihovom mišljenju, mora nestati. HRsvijet: EEZ, kao preteča današnje EU, još je sredinom devedesetih pred Hrvatsku stavila obvezu privatizacije, dok isti uvjeti nisu vrijedili, primjerice, za susjednu Sloveniju. Znači li to da su međunarodna središta političke i gospodarske moći, već tada, predodredila sudbinu neplanirano rođenoj Hrvatskoj Državi? HDZ i sve druge stranke osnovane 1990-ih godina u svojim su programima podržavale preobrazbu gospodarskog sustava iz socijalističkog, odnosno društvenog vlasništva, u tržišno i privatno gospodarstvo. Prema tome, i bez traženja Europe sve zemlje bivšeg socijalističkog bloka srednje i istočne Europe krenule su u tranziciju gospodarskog sustava temeljenog na privatnom vlasništvu. Svaka je zemlja autonomno donosila zakone o privatizaciji i imala pravo zaštititi svoje nacionalne interese ne prodajući sve ono što drugi zatraže. Na žalost u Hrvatskoj je sve na prodaju od 2000. godine. O HDZ-u: Do 2000- HDZ je nastojao stvoriti Savez za Hrvatsku - Nakon 2000., Ivo Sanader je s lijevim strankama izgradio Savez za Europu HRsvijet: HDZ, čiji ste istaknuti član bili više od jednog desetljeća, mnogi ne doživljavaju onom strankom kakva je bila u vrijeme dok ju je vodio njegov utemeljitelj. Nisu rijetki niti oni koji današnji HDZ izjednačavaju sa SDP-om. Kakav je vaš stav o stranci koju su posljednje desetljeće vodili Ivo Sanader i Jadranka Kosor? HDZ mi je prva stranka u životu pa moje napuštanje iste, 2002. godine, doživio sam kao da su mi ukrali nešto najdraže. Osnovali smo Hrvatski Blok, misleći da ćemo u Saboru moći utjecati na neke bitne odluke. Problem je bio u tome što je Ivo Sanader jedno govorio a drugo radio. Htio se dodvoriti svima i postati veći od najvećeg, veći od Franje Tuđmana. Pristao je na projekt detuđmanizacije, što mu je smrtni grijeh i njemu i HDZ-u u cjelini. Stvarali su savez za Europu sa svim lijevim strankama, dok smo se mi trudili stvoriti savez za Hrvatsku. Mnogi pošteni i čestiti HDZ-ovci još uvijek čekaju trenutak kada će se stranka vratiti svojim korijenima, ostajući vjerni toj stranci i dajući joj glas na izborima, ne zato što podržavaju tu politiku, nego samo da ne dođu na vlast „crveni“. HRSvijet: Haška presuda hrvatskim generalima i eksplicitna ocjena Oluje kao zločinačkog pothvata mnoge je šokirala. Je li, po vama, presuda hrvatskim generalima počiva na pravnim ili političkim temeljima? Prvostupanjska presuda hrvatskim generalima je čista politička presuda hrvatskoj državi i cjelokupnom hrvatskom narodu, uključujući i one koji i žive van državnih granica. Teza kako je hrvatski narod stvorio državu na zločinački način, protjerujući jadni, nenaoružani i nevini srpski narod iz Hrvatske, je u najmanju ruku suluda i nedobronamjerna. HRsvijet: Danas se u javnosti isključivo mogu čuti ocjene kako „suradnja s Haagom nema alternativu“. Međutim, u vrijeme dok ste vi bili u vladi Republika Hrvatska se odlučivala i na sporove s Haškim sudom i dobivala ih. Koja je razlika u odnosu prema Haagu u vrijeme Tuđmana, i nakon dolaska Mesića, Račana, Sanadera, Kosorice, Josipovića……..? Razlika je ogromna. Mi smo za vrijeme Tuđmana donijeli rezoluciju o nenadležnosti haškog suda nad operacijama Bljesak i Oluja, i sve su se države institucije i pojedinci morali pridržavati iste te rezolucije. Čim je došla na vlast Račanova koalicija i Stipe Mesić, odmah su donijeli drugu rezoluciju o nadležnosti Haaga nad tim operacijama. Pred UN-om smo pokazali da se pravnim sredstvima može izboriti zaštita nacionalnih i državnih interesa, dok su ovi poslije nas rekli da Europa, a time i podanička suradnja sa Haagom, nema alternative. O Haškom sudu: Država nastala na organiziranom zločinačkom poduhvatu, na gospodarskom zločinu i na agresiji na drugu državu nema budućnosti! HRsvijet: U presudama protiv Darija Kordića, Mladena Naletilića i Tihomira Blaškića sukob u BiH je okarakteriziran kao međunarodni ratni sukob a hrvatski državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom kao zločinačka organizacija. Već sad se nagađa da će isto biti i u slučaju Prlić&Praljak. Je li to politička odmazda Republici Hrvatskoj što nije dozvolila da hrvatski narod u BiH bude doslovce zbrisan u ratnom vihoru ? Gospodin Kordić je dobio 25 godina robije na pravdi Boga. On i ostali kojima se sudi su krivi jer su pripadnici naroda koji nije pokleknuo i usudio se napraviti dvije za moćnike svijeta neoprostive greške. Prvo, usudili se obraniti i osloboditi svoju državu od agresora, i drugo, unatoč krvavoj agresiji i pokolju hrvatskoga naroda, nisu napustili svoja povijesna ognjišta u Bosni i Hercegovini. Neprijatelji i licemjerni optužuju politiku Franje Tuđmana prema BiH, jedni da ju je dijelio, a drugi da je zbog takve Tuđmanove politike polovica Hrvata nestala iz BiH. Njima sučelice stavljam povijesne činjenice i notornu istinu - da nije bilo takve hrvatske politike i Franje Tuđmana danas u BiH ne bi bilo ne Hrvatskog čovjeka nego ni Hrvatske mačke a time ni Hrvatske države. Jedini način da Hrvatski narod opstane u BiH je osnivanje hrvatske federalne jedinice, a ako to ne uspijemo neka nam dragi Bog pomogne. HRsvijet: Kako će se ove haške presude odraziti na ukupan hrvatski narod i državu? Ako presude Slobodanu Praljku i ostalima budu u duhu optužnice onda je to treći procesuirani zločin koji se stavlja na teret hrvatskom narodu i morate se složiti da država koja je nastala na organiziranom zločinačkom poduhvatu, na gospodarskom zločinu kroz privatizaciju, te na zločinu kao agresoru na drugu državu i navodnu secesiju, nema budućnosti. O politici prema BiH: Prokleta 2000.! HRsvijet: Jedno vrijeme bili ste posebni opunomoćenik predsjednika Tuđmana za BiH i jedan ste od ponajboljih poznavatelja tog vremena. Gdje je, po vama, napravljena pogreška u odnosu prema hrvatskom narodu u BiH, koji je tijekom proteklog desetljeća sveden na status nacionalne manjine? Najveća pogreška je što se pristalo na ukidanje Hrvatske republike Herceg-Bosne. Ta pogreška se nastojala kompenzirati kroz Washintonski i Daytonski sporazum, odnosno kroz odrednice Washingtonskog sporazuma koje govore o posebnim odnosima RH i Federacije BiH. Bio sam ministar za BiH 1998.-99. godine i svjedočim da smo tim sporazumom mogli riješiti sve probleme Hrvatskoga naroda u BiH. Potpisali smo desetke sporazuma iz raznih oblasti života, ali prokleta 2000 godim je sve promijenila. Nova vlada Ivice Račana i krivokletnika sa Pantovčaka su prestali provoditi te sporazume, bez obzira što su ih RH i Federacija BiH ratificirali u svojim parlamentima. Dan danas ti sporazumi i aneksi nisu stavljeni izvan snage, ni u Zagrebu, ni u Sarajevu, i nitko za to ne snosi odgovornost. O budućnosti Hrvatske HRsvijet: Srbija posljednjih godina sve otvorenije, uz značajnu asistenciju hrvatskih vlasti, postaje „regionalni“ lider. Može li to dovesti do uspostave četvrte Jugoslavije, Zapadnog Balkana, Jugosfer, Balkanske unije, itd? U travnju 2000. godine rekao sam na aktualnom satu u Saboru RH predsjedniku vlade (nakon što je rekao da će za njegova mandata RH postati članice EU), da ni minutu prije, ni minutu poslije Srbije, Makedonije, BiH, Albanije i Crne gore nećemo uči u EU. Na njihov ciničan smijeh također sam rekao da će moćnici naći sluge i odraditi sve što treba da tako bude. Evo, nakon 11 godina, ta moja izjava je i dalje u igri. Kreatori ovog prostora koji će se zvati Jugosfera, Zapadni Balkan ili drugačije, sve su bliže svome cilju. Pripremaju kaos u kojem će silom ili novcima odrediti okvir koji će jednoga dana, možda, postati dio EU. HRsvijet: Izbori su pred nama. Vidite li među hrvatskim političarima pojedince, skupine ili stranke koje mogu zaustaviti procese nacionalne erozije? Da, izbori se bliže a prilike se kompliciraju. Vrlih i poštenih političara ima, ali treba ih netko okupiti na jedno mjesto i dobro zatvoriti bez hrane i vode, sve dok se ne dogovore o zajedničkom izlasku na izbore, sa jasnim programom o načinu izlaska iz ove užasne situacije u kojoj se zemlja našla. HRsvijet: Razmišljate li o novom političkom angažmanu ? Moja četiri saborska i dva ministarska mandata su dosta za dva života. Kada pomislim da se ništa ne da napraviti sjetim se izjave Zvonka Bušića, koji je 32 godine robovao za Hrvatsku, da nitko nema pravo odustati dok može barem vodu nositi, jer očito borba za Hrvatsku državu nikada ne prestaje. HRsvijet

. . ....15) Korupcija Prema procjeni analista korupcija nas godišnje košta oko 12,5 milijardi kuna. To bi u 20 godina bilo oko 30 milijardi eura. No, ako smo za vrijeme rata imali manje troškove korupcije - e, bila su tou to zlatna vremena - ukupna cijena korupcije penje se prema slobodoumnoj procjeni na ne manje od * 10 milijardi eura. (Da im „ne pakujemo\"). 16) Obaveze prema Vatikanu Država Crkvi mjesecno iz proracuna daje iznos koji odgovara dvjema prosjecnim bruto placama pomnoženim s brojem župa. Tu je još financiranje crkvenih ucilišta, duhovnika koji rade s pripadnicima vojnih i policijskih snaga, projekata poput gradnje Vojnog ordinarijata... Slobodna Dalmacija je prije nekoliko mjeseci iznijela posve vjerodostojnu procjenu da je Hrvatska na osnovu konkordata, koji su stupili na snagu 1998. godine, dosad iskeširala Katolickoj crkvi više od pet milijardi kuna, ili preneseno u eure, oko: * 700 milijuna eura Svinjarije, iracionalnosti i korupcija ukupno: 55,19 milijardi eura. A to premašuje sumu ukupnog vanjskog duga Hrvatske! I onda se pitamo zašto nam je kako nam je? Trebali bismo se pitati kako to da uopce živimo... .

. . ...12) Maksimirski stadion Na ruglo od stadiona potrošeno je dosad oko 500 milijuna kuna. Neplacanje poreza na prodaju nogometaša nanijelo je državi sigurno milijune eura štete. Tako i u slucaju drugih klubova kojima padne paka kakav perspektivni „internacionalac\".ac\". * 80 milijuna eura 13) Dvorane za rukomet Koštale su 3,4 milijarde kuna. U osnovi nepotreban trošak u koji se ugradila masa parazita i mafijaša. * 500 milijuna eura 14) Državotvorni agitprop Održavanje televizijskog mamuta sa uhljebljavanjem svih tih hloveraka, culjaka, sutlica i slicnih, pokretanje Danasa, režimskih satirickih listova, održavanje Vjesnika - koji ce do proljeca imati oko 140 milijuna eura minusa - koštalo je za 20 godina bar: * 1 milijarda eura .

www.dragovoljac.com Zagreb: Održan prosvjedni skup \'Uklonimo komunističkog diktatora Tita iz Zagreba i Hrvatske\' PDF Ispis E-mail Autor Damir Borovčak/Uredništvo Nedjelja, 08 Svibanj 2011 09:33 Postavi članak na svoj profil Ispred zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta jučer je, u organizaciji građanske inicijativeijative Krug za trg, održan peti po redu prosvjedni skup \"Uklonimo komunističkog diktatora Tita iz Zagreba i Hrvatske\". Miljenko Stojić: Krvavi Brozovi tragovi u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Govor fra Miljenka Stojića, franjevca, svećenika, književnika, vicepostulatora postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65-orica subraće i kolumniste HRsvijeta na prosvjednom skupu održanom danas u Zagrebu. \"UKLONIMO KOMUNISTIČKOG DIKTATORA TITA IZ ZAGREBA I HRVATSKE\" Draga braćo i sestre, dragi prijatelji! Nalazimo se na trgu preko kojega će papa Benedikt XVI. početkom lipnja proći na putu u Hrvatsko narodno kazalište gdje će se sresti s predstavnicima iz svijeta politike, znanosti, kulture, poduzetništva, diplomatskog zbora te s vjerskim predstavnicima. Govorit će tada zacijelo i o bl. kardinalu Alojziju Stepincu kojeg je Josip Broz Tito, čije ime nosi ovaj trg, ubio baš kao i stotine tisuća drugih zbog čega je dospio među prvih 10 suvremenih krvnika. Kakvu to državu grade ili, bolje rečeno, zbog čega je uništavaju naši politički i raznorazni drugi predstavnici, ili bi barem to trebali biti? Nije moguće izjednačiti žrtvu i krvnika, nije moguće izjednačiti njihove duhovnosti! Moguće je samo oprostiti i nastaviti pamtiti što se dogodilo da se sve ne bi opetovalo. Hercegovačka franjevačka provincija iznimno dobro zna kako izgleda komunizam na djelu. U Drugom svjetskom ratu i poraću komunisti su ubili 66 njezinih članova, troje ih je kasnije umrlo od posljedica tamnovanja, a 91 je osuđen na kraći ili duži boravak u njihovim tamnicama. »Ubili« su i glasovitu klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, a samu su Provinciju namjeravali uništiti i na kraju zabraniti njezino postojanje. Mi danas tražimo Titove žrtve i dižemo ih iz pepela. Zajedno s ubijenim franjevcima pronalazimo i žrtve našeg vjernog puka, a u hercegbosanskim općinama Široki Brijeg, Ljubuški, Neum i Posušje potaknuli smo ustroj povjerenstava za istraživanja grobišta iz tog razdoblja. Neka su povjerenstva još u osnivanju. Tako je na Širokom Brijegu do danas zabilježeno više od 100 većih i manjih grobišta. A nastala su samo za nekoliko dana u veljači 1945. kad su jugo-komunisti, kako kažu, oslobađali to mjesto. Prošlo smo ljeto u tri masovne grobnice otkopali 28 tijela među kojima bi trebao biti barem jedan franjevac. Iskapali smo i u Zagvozdu gdje smo među 18 tijela identificirali trojicu franjevaca, zatim u Vrgorcu gdje smo među šest tijela identificirali jednog franjevca. U Ljubuškom smo iskopali 28 tijela među kojima mislimo da su barem dva franjevca. Do sada točno znamo za posljednje počivalište 31 franjevca. Iz širokobriješke samostanske zajednice ubili su 30 franjevaca te još četvoricu s tog područja. Dakle, više od polovice ubijenih hercegovačkih franjevaca je iz širokobriješke samostanske zajednice. Jugo-komunistima je, naime, Široki Brijeg zaista bio trn u srcu. Po dosadašnjim istraživanjima naredbu za njegovo razaranje dao je sâm Josip Broz Tito, a u djelo ju je proveo Aleksandar Ranković, kao i niz drugih zločina. Pomagači su mu bili republički šefovi OZNE: Ivan Stevo Krajačić (SR HR) i Uglješa Danilović (SR BiH). Oni su na području Hercegovine operativno provodili naredbe preko opunomoćenika OZNE u postrojbama VIII. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije te Ureda OZNE u Trebinju, a sve uz političku asistenciju tadašnjeg Okružnog komiteta KPJ za Dalmaciju i Oblasnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu. Dakle, bratstvo i jedinstvo u zločinu! U današnjoj su BiH ove činjenice i te kako dobro poznate. Još su živi neki sudionici, ali nametnute društvene vlasti i »pravdoljubivu« Međunarodnu zajednicu to nimalo ne zanima. Ne žele pridonijeti da se dostojno pokopaju naši djedovi i bake, očevi i majke, braća i sestre, prijatelji i poznanici. Oni još snuju snove kako hrvatski narod istjerati iz njegove domovine. Zbog toga su nam pokažnjavali političare, razvlače ih po sudu i javnim glasilima, uskraćuju nam pravo na naš hrvatski jezik, na kulturu, gospodarstvo, na javna glasila... Jednostavno rečeno, htjeli bi da se osjećamo kao nekada u jugoslavenska vremena.Ni ovdje, s ove strane ironijom povijesne sudbine nametnute nam granice, ne cvjetaju ruže. Nedavno je bio popis pučanstva. Svašta su popisivali, ali nisu popisali žrtve komunističkog terora. Nije ni čudno. Predsjednik govori o kapi partizanki koja je lijepa i donosi ljubav i mir, savjetuju ga oni iz bivšeg sustava i oni kojima država Hrvatska nije na srcu. Pojedinci s jugo-komunističkom ideologijom u glavi razmiljeli su se u sve pore društva poput virusa te nastoje barem ponovno zacrvenjeti Hrvatsku ako je već ne mognu vratiti u stari državno-pravni okvir od Triglava do Đevđelije, može i šire. Njima je svejedno. A ovo je 21. stoljeće, vrijeme kad je komunistička zla zabluda doživjela poraz na čitavoj kugli zemaljskoj. Nije stoga čudno da su nam pobjednički generali završili u Haagu. Na Bleiburgu 1945. Britanci izručiše razoružanu hrvatsku vojsku i civile u ruke jugo-komunista koji su ih zatim na stotine tisuća sadistički ubili. Sada jugo-komunisti izručiše pobjedničku vojsku u ruke Britanaca kojima, zbog njihovih sebičnih probitaka utemeljenih u Versaju i Jalti, hrvatska država ne odgovara. Misle da su izravnali račune? Nisu! Žrtva smo i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu! Nikakva politika i nikakav kontroverzni sud, pa krio se on i iza skuta UN-a, ne može to preokrenuti. Samo mi to možemo učiniti. Hoćemo li slijediti razbojničku jugo-komunističku ideologiju ili ćemo dati priliku onima među nama koji se zalažu za očuvanje nacionalne države i nesmetano obavljanje vjerskih dužnosti? Otkad umrije otac države dr. Franjo Tuđman nismo imali dostojna vođu te smo i te kako griješili na izborima. Valjda to više ne ćemo ponoviti!? Ne bojmo se, razmišljajmo i budimo bojovnici svoga naroda, makar nas oni zvali članovima udruženog zločinačkog pothvata. A što je udruženi zločinački pothvat može se jasno vidjeti na primjeru poubijanih hercegovačkih franjevaca na Širokom Brijegu. Objavili smo dokument u kojem jugo-komunisti kažu da su ih oni ubili, zbog čega su ih ubili i komu će to nastojati pripisati. Zločini, kažu, ne zastarijevaju, ali se nitko ni s jedne strane granice ne pokrenu. Službena su istraživanja zaustavljena! Međutim, pojedinci se ne daju i nastavljaju dalje. Koristim ovu priliku i prijavljujem dvije velike masovne grobnice hercegovačkog puka i franjevaca u državi Hrvatskoj. Riječ je o masovnoj grobnici u Vrgorcu gdje su partizani-komunisti, bježeći pred naletom ratnog suparnika, iz zloglasne ljubuške tamnice sa sobom poveli 40-ak utamničenika, civila, i sve ih pobili na Novom groblju. Druga grobnica je na Biokovu. Osvojivši Široki Brijeg, jugo-komunisti su sa sobom poveli 60-ak uhićenika, a među njima i skupinu franjevaca. Pobiše ih na starom putu koji od Kozice vodi prema Makarskoj. Govorili smo o tomu i prije, ali se nitko nije pokrenuo. Pratimo što će biti sada. Kako istraživanja pokazuju, planeri, organizatori i izvršitelji tog zločina dvojica su nekadašnjih sinjskih alkarskih vojvoda Petar Peko Bogdan i Bruno Vuletić. Valjda će se netko sjetiti da ih konačno izbriše iz članstva časnog Viteškog alkarskog društva jer alkarskim vojvodom ne može biti netko tko je zbog komunizma i majčice Rusije pobio svoju hrvatsku braću, žene, djecu! Ponovno smo u povijesti pred žestokim izazovima. Tako je s obje strane današnje granice. Svatko na svome mjestu može mnogo toga učiniti. Razmišljajmo i pronalazimo prave vrijednosti da bi nam jugoslavenski komunizam i sva slična razmišljanja što prije isparili iz glave. Da se to dogodilo, već bi davno krvavi maršal ostao bez ovog prelijepog trga. Samo mi možemo preporoditi jedinu nam domovinu, nitko više. Karika smo lanca koji ne smije puknuti nego odigrati svoju ulogu. Učinimo to, puče hrvatski, i imajmo konačno svoju Hrvatsku. Suočimo se s prošlošću, ali ne na način REKOM-a i drugih sličnih podvala. Državu smo stvorili, izaberimo i dostojnu hrvatsku vlast jer onda ne ćemo brinuti za njezinu budućnost. U protivnom, neka nam je dragi Bog na pomoći! -------------------------------------------------------------------------------------------------------- Kompletnu sliku prosvjeda, zahvaljujući gospodinu Branku Ivankoviću, možete pogledati na slijedećim linkovima http://www.panorama360.hr/panor_details/index/11/49?xml=krug http://www.panorama360.hr/galerija/panorame/files/dogadjanja/krugzatrg/index.html?krug Uredništvo

. . ...8) Zbogom, okružje Ranko Ostojic tvrdi da policija posjeduje dokumente o 150 milijuna eura popaljenih s osnovnoga racuna u Austriji namijenjenog kupnji oružja u uvjetima embarga. Bajicev zamjenik Lazo Pajic kaže da je sa 77 racuna nestalo okolo oko 360 milijuna dolara. Ferdinand Jukic tvrdi da je sa stotinjak racuna nestalo oko 420 milijuna dolara. Dakle, oko 300 milijuna eura. Ajmo rec tako: * 300 milijuna eura 9) Umirovljenici Prema izracunu Davorka Vidovica država je umirovljenika poharala za 24 milijarde kuna glavnice i 46 milijardi kuna kamata. * To je oko 7 milijardi eura 10) Sanacija banaka Makroekonomist Guste Santini procijenio je da je sanacija hrvatskih banaka, koje su potom prodane strancima, stajala oko 55 milijardi kuna ili * 4 milijarde eura 11) Društveni stanovi Golemo bogatstvo prodano je gradanima, a novac je potrošen u tko zna koje svrhe. Neprocjenjiv gubitak procjenjujemo na: * 1 milijarda eura .

. . ...4) Jure Kradic Od 1992. do 2003. godine u Hrvatskoj je obnovljeno 126 297 stambenih jedinica, na što je potrošeno 12 milijardi kuna. Veci dio su srušili pobunjeni Srbi i JNA - koji su Hrvatskoj, prema službenoj procjeni,ni, nanijeli štetu od 65 milijardi maraka. No svi koji su bili na podrucjima oslobodenim Olujom, znaju da je golem broj kuca i imanja zapaljen bez potrebe, a obnovu je takoder platila Hrvatska. To je koštalo: * 500 milijuna eura 5) Financijski inženjering U Hrvatskoj su gradani opljackani za milijardu eura. Država nikad ništa nije poduzela na raskrinkavanju varalica. Sumnja se da je novac potrošen na kupovinu oružja. * Milijarda eura 6) Integracija dijaspore i domovine Stotine milijuna eura od dijaspore završile su na tajnim racunima „domoljuba\" u Villachu, Grazu, Klagenfurtu, Genevi, Bernu... * Milijarda eura 7) Prijetvorba i privatizacija Pretvorba i privatizacija upropastile su, prema Darku Petricicu, autoru knjige Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, petnaestak milijardi eura. Gucic i Kutle dobili su pola Hrvatske. Gucic je preuzeo ili kontrolirao: NIK, Ferimport, Pivovaru Osijek, Brodokomerc, Euronu, Splendid... Miroslav Kutle imao je više od 170 poduzeca: Diona, Dastra, Slobodna Dalmacija, Croatiabus, Zagrebacki transporti, Hoteli Baška, Fitnnes centar FIT Zagreb, Akademski odbojkaški klub Mladost, Autosaobracajno d.d. Ðakovo, Globus grupa, KIM Karlovac, OTV Zagreb, EOS Zagreb, Obiteljski radio, Croatia trade Split, Trgoplasman, Graditelj invest, TV Marjan Split, Mirna Rovinj, Tisak, Ukus Zagreb, Koteks Split, Trazag, Pegaz, Jadrantekstil Split, Kaštelanska rivijera - hoteli, robna kuca Prima, Prerada, Dalma, Samobor promet, Mediteran osiguranje, Conzult-ing, TV Mreža... Petricic navodi zgodan vic: Upravitelj zatvora u Lepoglavi kaže robijašima da je Miro Kutle kupio zatvor. \"Živio! Svi cemo uskoro na ulicu!\", povicu uznici.... Privatizacijske svinjarije, cijena: * 15 milijardi eura .

www.dragovoljac.com SKANDAL: Četnici preodjeveni u partizane brane HTV ?! PDF Ispis E-mail Autor Mila Marušić/HRsvijet Subota, 07 Svibanj 2011 14:43 Postavi članak na svoj profil Povodom obljetnice smrti druga Tita: HTV Hrvatima prikazuje jugoslavenski film “Valter brani Sarajevo” Hrvatska nacionalnacionalna dalekovidnica odlučila je u prvoj četvrtini svibnja mlađim generacijama Hrvata, valjda s ciljem komunističko-jugoslavenskog osvješćivanja, prikazati u petak, 6. svibnja, u udarnom terminu, na 1. Programu HTV-a, kako sam HTV na svojim stranicama navodi, kultni jugoslavenski film “Valter brani Sarajevo”, snimljen1972. godine. Na stranicama HTV-a navedeno je film “slobodna interpretacija istinite priče o antifašističkom borcu, vještom obavještajcu i organizatoru, Vladimiru Periću Valteru, a u filmu, koji je bio jako gledan i popularan u bivšoj Jugoslaviji, te svojedobno doživio veliku gledanost u Kini, glume slavni jugoslavenski glumciLjubiša Samardžić, Bata Živojinović, Relja Bašić i drugi.” HTV je prevršio mjeru? Ili nije još? Nakon prikazivanja serijala crnogorske TV, “Rat za Hrvatsku”, zbog čijeg emitiranja se većina hrvatskog naroda, zajedno s intelektualcima, poput dr. prof. Zvonimira Šeparovića, i javno pobunila, sada HTV svojim pretplatnicima nanosi novu uvredu! Koja je tim teža, jer nije prošlo niti mjesec dana od proglašenja sramotne haaške presude hrvatskim herojima, hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, u kojoj je čitav Domovinski rat proglašen “udruženim zločinačkim pothvatom”. Prikazivanje ovog “jugoslovenskog” filma je teška uvreda za Hrvate, jer svi mi koji smo živjeli u bivšoj tvorevini nazvanoj Jugoslavija, koja potpisuje i proizvodnju navedenog filma, i predobro znamo kako je ta čitava država bila utemeljena na lažima. U filmu se veličaju partizani, koje većinom glume srpski glumci, među kojima je naročito bitan Srbin Bata Živojinović, koji se za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku istaknuo s “lijepim” izjavama na račun Hrvatske i Hrvata, dok su divlje horde srpske vojske, paravojske i četnika, pod simbolom zvijezde petokrake, po Hrvatskoj i BiH klale, silovale, ubijale, palile rušile hrvatske gradove do temelja i odvodile Hrvate u logore..I sada ga Hrvati, 20 godina nakon srpske agresije na Hrvatsku, za svoje novce, gledaju u terminu odmah nakon Dnevnika...Kako ono ide pjesma Jure Stublića i grupe Film, u kojoj pjeva o bacanju radija ili TV-a kroz prozor?! Tko uopće uređuje filmski program HTV-a? Pusić, Goldstein, Tomić? Jaca , Josipović, ili doživotni “predsednik” Mesić? Tko god bio od ove velike “hrvatske” trojke, koja je, na žalost svih istinskih Hrvata, trenutno u samom vrhu vlasti samostalne i suverene Hrvatske, pokušava Hrvatima nametnuti filmsko \"ispiranje mozga\"? Ako malo temeljitije proučimo, lako je shvatiti kako su svi oni koji danas upravljaju hrvatskom politikom i medijima, redom provjereni komunističko-jugoslavenski kadrovi koji Hrvatima danas putem nehrvatskih medija pokušavaju mametnuti svoju \"istinu\", prema kojoj su se partizani navodno borili za Hrvatsku, prešućujući istodobno istine o stotinama masovnih grobnica koje su ti isti borci za Jugoslaviju \"napunili\" ratnim zarobljenicima, civilima, ženama, djecom. Naravno, hrvatske nacionalnosti! Pridružuje li se i HTV, kojoj Hrvati redovito, pod ucjenom ovrhe, redovno plaćaju pretplatu, emitiranjem ovog jugoslovenskog, tj. antifašističkog filma, Teršelićki i Rekomu, najnovijoj prevari hrvatskog naroda, koji se ovih dana provodi u režiji kćeri Josipa Kopiniča, dvojnog Staljinovo-Titovog agenta? Tko je Hrvate dana 6. svibnja 2011., u samostalnoj i nezavisnoj demokratskoj i pravnoj Republici Hrvatskoj, odlučio “počastiti” jugoslavenskim-komunističkim-komunističko-partizanskim filmom “Valter brani Sarajevo“, takoreći u sklopu emitiranja ciklusa „ratnih filmova“? Mislite kako u svemu ovome ne vidimo ponovnu i neprestanu jugonostalgičarsku propagandu, koju sad podvaljujete i najmlađima, djeci onih koji su 90-tih u krvavoj i nepravednoj borbi između Davida i Golijata uspjeli izvojevati pobjedu? Tko Hrvatima u njihovoj državi, na njihovoj javnoj televiziji, ponovno nameće neprimjereno prikazivanje indoktriniranih propagandnih komunističkih filmova, u kojima nikada nisu bile prikazane činjenice, nego je sve snimljeno propagandno, frizirano i u slavu \"diktature proletarijata\" na čelu sa \"ljubičicom bijelom\"? U svakome od tih propagandnih partizanskih filmova, koje su za vrijeme države \"bratstva i jedinstva\" osnovnoškolci morali gledati u sklopu školskog programa, poginulo je od ruke jednog Srbina, Bate Živojinovića, više Nijemaca i Talijana, nego što ih je poginulo u bitci kod Staljingrada. U tim tzv. partizanskim ratnim filmovima nikada i nigdje nisu spomenuta strijeljanja, klanja i ubojstva, o čemu tek od 90-tih istina stidljivo izlazi na površinu iz zemlje, jama, rudnika, u tisućama kostura od Vardara pa do do Triglava, dok se u Hrvatskoj još uvijek najveći komunistički ubojica na ovim prostorima “slavi”, pri čemu i trg hrvatskog glavnog grada još uvijek nosi njegovo ime. U normalnoj Hrvatskoj, slobodnoj, samostalnoj i suverenoj, koja nije izručila svoje generale, jer su sudjelovali u oslobađanju zemlje od agresora, prikazivanje partizanskog filma ne bi bilo moguće, a ali kako svi znamo kako ovo nije normalna zemlja i kako Hrvati žive kao u nekom ružnom snu iz kojega se nemaju snage probuditi, znamo i da je sve moguće. Jer sasvim je normalno da HTV današnjoj djeci, i njihovim roditeljima, hrvatskim braniteljima, u udarnom terminu HTV-a petkom, servira film o veličanstvenim jugoslavenskim partizanima, baš zato jer su ti isti komunisti i partizani, ili njihova djeca, i dan danas u svim hrvatskim ustanovama i strukturama zemlje lijepog imena. To je isto, kao da je šezdesetih godina prošlog stoljeća netko Francuzima prikazivao film koji veliča Hitlera, svastiku i nacional-socijalizam. Daj, sudac, sviraj više kraj utakmice! Ovo postaje neizdrživo! Mila Marušić

. . ..3) Niskogradnja i niske strasti Za vrijeme Radimira Cacica kilometar autoceste stajao je oko 4 milijuna eura. Pod Kalmetom poskupio je na više od 8! Maštoviti graditelji cesta, tunela i stratišta novca, spiskali su, zamrcili i pohapali, na, na taj nacin, više stotina milijuna eura. Ali nije to sve zlo. Ima i gore. Gradevinski lobi - a rijec je o sprezi ljudi iz vrha vladajuce stranke sa bankama, poduzetnicima u rasponu od Vinka Žuljevica Klice i Nikice Jelavica i Zorana Pripuza do Jure Radica i Mire Kutle - te raznih gradskih vlasti, koje su raspolagale zemljištem, napuhale su cijenu cetvornog metra stana u Zagrebu i dobrom dijelu Hrvatske na 18oo eura, iako gradevinski ne vrijedi više od 900. U ostatak cijene koja se u razumnom dijelu svijeta zove ekstraprofit, ugradila se masa parazita. Gradani koji su stan kupili na kredit, iducih ce desetljeca bankama otplacivati glavnicu i kamate barem 40 posto vecu od realne vrijednosti, na cemu smo okradeni za više milijardi eura. Po slobodnoj procjeni gradevinske svinjarije koštale su nas i koštat ce nas: * 5 milijardi eura . .

. . ....Evo nekoliko kardinalnih troškova koji su pojeli novac nas i naših unuka. 1) Rivkin Pitate se što je to, do vraga, Rivkin? Prema prvom velikom slovu mislite da je rijec o covjeku, i to možda velikom? E, iE, i te kako velikom. Velikom i bogatom covjeku i advokatu. „Najmanje osamdeset milijuna kuna\" piše Vjesnik -„koliko je iz Hrvatske otišlo na racun Davida Rivkina, usporedbe radi samo je nešto manje od godišnjih placa svih saborskih zastupnika i zaposlenika u Saboru. Takoder, za usporedbu, gradnja auto-ceste Bregana- Zagreb ove ce godine koštati 188 milijuna kuna, a ceste Zagreb- Lipovac 126 milijuna kuna, dakle tek nešto više...\" Ako imate problem, uzmite advokata, reci ce braca Marx. Time, doduše, necete riješiti problem, ali cete bar imati advokata. Kakvi šaljivcine! Hrvatska je, naime, tek dobila problem. Rivkin je u Haagu branio Hrvate iz BiH, optuživao SRJ, a naplatio je još puste milijune preko proracuna Herceg Bosne, ali to se nikad nece saznati... Po slobodnoj procjeni: * Udio Rivkina: 10 milijuna eura. 2) Hercegnovci Herceg Bosna godinama je dobivala novac iz Herceg Hrvatske - MORH je, recimo, od 1992. do 1994. izdvajao po sto milijuna maraka godišnje. HZ HB je ukinuta 1994, ali njene parastrukture nisu. Pare su i dalje curile, ako „curenje\" nije preskromna rijec da opiše jedan više nego bujan slap. Samo na zadnjoj malverzaciji - prodaji jeftine struje TLM-u koja je kasnije darovana Mostaru - hrvatski je proracun, sumnja Uskok, oštecen za 84 milijuna eura. Po slobodnoj procjeni trošak satelitske države penje se na: * Milijardu eura. .

. . .....1,7 miljarde, sto se zna, . je samo onaj najprljaviji novac, opran od kriminalaca i pusten u obtok kroz drzavne financije. Imate i puno pricica o tome, kako su SANADER i kompanija, uvjek samo 20 % unovcenih obveznicaznica prijavljali kao kredit, to znaci, da imamo od toga sto znamo , 80 % vise duga, jer toga je u zadnjih 10 godina bilo za oko 32 miljardu, a 80 % od toga vam povecava dug nam nekih 60 miljardi. Nista strasno,da smo to ulozili u proizvodnju ali uradili smo ono najstrasnjije, pojeli, pokrali, razbacivali, smo.. . E sada taj \"minuli rad\" jedenja lopovluka i razbacivanja ne nosi rezulatete i .. .. Zato je taj hohstapler pobjegao, i zbog upletenosti u Hypo bank, trazenja iz Bruxella da menja Suker, Karamarko, Polancec.... Hypo bank, afera Raifeisen bank afera ,afera brodosplit i da sam odstupi, inace ga ceka kaznena prijava... , jer dok je on EU-a za nas nema. ..ha ha ha ..di su ulizavaci lopovu, izdajici i prevarantu . ..E to su razlozi zbog cega je pala ostavka, ,ima li ijedan Hdze-ovski politicar koji je otisao sa vlasti da je siromasni. .HDZ prolazi na izborima jer su hrvatsku naselili bosanci katolici i njima je najvise u interesu da je HDZ na vlasti jer preko te stranke ostvaruju svoje planove i privilegije, a najvise hercegovci .Pogledajte te koliko je hercegovaca u zagrebu koliko ih se bavi politikom i na kojim su funkcijama po hrvatskoj. Pogledajte koliko je bosanaca katolika naselilo dalmaciju i istru i cime se sve bave vecinom svi imaju obrte ili jace firme ili su na boljim radnim mjestima po cjeloj hrvatsko j,to je taktika HDZ politike kako bi uvjek imali vecinu i biracko tjelo .Zao mi je pravih hrvata i pravih dalmatinaca postali su robovi hercegovcima i bosancima kvazi katolicima a to im je sve omogucio .. HDZ sa svojom politikom . ..pljuc..!!!! .