Život je pun apsurda. Eto, cijeli sam život radio za Hrvatsku, a na kraju me nagrađuju Srbi – kaže kroza smijeh umirovljenik Ivica Vrkić, koji će danas u Zagrebu primiti nagradu za životno djelo Srpskog nacionalnog vijeća Svetozar Pribičević.
Čovjek, koji je bio najmlađi sudionik Hrvatskog proljeća te je u bivšem režimu prozivan kao "veliki nacionalist", nagradu dobiva zbog svoje uloge u mirnoj reintegraciji Podunavlja, odnosno za unapređenje odnosa između Hrvata i Srba.
Nisam bio nacionalist
– Posebice se veselim što je dobivam za 40. obljetnicu Hrvatskog proljeća jer je dokaz da nikad nisam bio nacionalist – kaže Vrkić, kojemu smeta što i danas postoji javni muk o reintegraciji koja je, smatra, ravna Oluji, ako ne i bolja od nje, jer je imala isti cilj za hrvatsku vlast, a ostvarena je bez ispaljenog metka. Emotivno vezan uz Podunavlje, Vrkić tako danas, iako živi u Osijeku, veći dio vremena provodi u kući u Aljmašu te u Erdutu u Vinariji, gdje je članom Nadzornog odbora. No, adresu bi možda iznova mogao promijeniti. Sve su glasnija šuškanja da upravo njega politika planira vratiti na mjesto ravnatelja HRT-a na kojemu je bio do 2000. godine.
– Razgovara se o tome u vladajućoj stranci i oporbi. Dakle, i do mene je došlo da se o tome razgovara, no nije bilo nikakvih službenih ponuda ili razgovora – priznaje Vrkić koji bi, kaže, bio spreman odraditi još jednu dionicu i svoje sposobnosti, znanje i iskustvo staviti na raspolaganje kako bi se stabilizirali uvjeti poslovanja. S druge strane, dodaje, osjeća to i kao velik izazov jer ne zna što se događa na HTV-u i teško mu je biti prorok pa reći što bi točno učinio. Međutim, zna da ne bi imao 20 savjetnika, već ih sveo na minimum ili ih čak ukinuo.
– Ako se uopće odlučim na taj korak, prvo treba obaviti razgovore s profesionalcima i vidjeti možemo li naći zajedničke točke te stvoriti projekt koji bi mogao biti uspješan. Znatno je važnije od pitanja tko će biti ravnatelj stvoriti sinergiju između struke, profesionalaca, javnosti i državnog sektora jer, koliko vidim po novom Zakonu o HRT-u, još uvijek Sabor, vladajući i oporba, odlučuju tko će doći na čelo televizije. Bilo bi jako poželjno postići suglasnost o pristupu poslu. U tom dijalogu možda se može doći do pravog rješenja jer, ako ne dobijete mandat na taj način, onda nećete imati snagu za promjene – napominje Vrkić, za čijeg je vremena HRT imao tri programa koja su išla 24 sata, pristojba je bila gotovo dvostruko niža, a poslovanje pozitivno. Na čelnu funkciju, priznaje, došao je političkim putem, pa je i javna televizija u to vrijeme bila politički obojena. Danas smo ipak, drži, slobodnije društvo. Susretao se, međutim, i s "nekim nevjerojatnim ponudama".
Pritisak iz "partije"
– Neki su ljudi mislili da je HRT njihova prćija i da na njoj trebaju zarađivati na svoj način. Mislili su, ako si na toj poziciji, onda moraš malo uzeti sebi, malo dati državi i na taj način funkcionirati. Na taj način nisam znao, a niti htio sudjelovati i povukao sam se u mirovinu – kaže Vrkić ne želeći precizirati o kome je riječ. Otkriva da su to bili i ljudi iz "partijskog odnosa", ali i drugih segmenata društva.
U stranačke vode, premda nije bilo ponuda, naglašava, ne misli se vraćati. Uživa u Hrvatskom helsinškom odboru.
– Nakon 40 godina, Ivan Zvonimir Čičak i ja, Čičak koji je bio studentski vođa 1971. i ja kao omladinski vođa, na neki način držimo tu hrvatsku vertikalu i nastavljamo raditi kao u mladosti – smije se Vrkić, koji iza sebe ima i funkciju predsjednika uprave Belja i Glasa Slavonije. Radio je tako nekoliko opasnih poslova. Najopasnija mu je, kaže, bila mirna reintegracija, a najteži posao ravnatelja HRT-a.
Probudio se još jedan jugospavač. Nastavi spavati, bolje će biti barem nama Hrvatima. Tzv. HRT ionako je pepuna tvojih jugovića, više te ne trebaju. Tamo su Hrvati samo tema za pljuvanje. Udbomafija je javnu televiziju pretvorila u javnu kuću kojuju valja što prije rasformirati.