Jevgenij Nikolov, jedan od trojice preživjelih s Bourbon Rhodea, otkrio je detalje havarije broda šibenskoga kapetana u rujnu 2019.
Brodom je upravljao kapetan Dino Miškić, a od 14 mornara na brodu, samo su trojica preživjela.
– Ono što se dogodilo nemoguće je jednostavno izbrisati. Prošla je godina, a ja još ne mogu zaboraviti ovaj užas, strah i duboki očaj. U bijesnim valovima Atlantika ostali su naši drugovi. Netko je poslao naš tegljač u sigurnu smrt. Želim pravdu. Želim da se utvrdi istina i da se počinitelji kazne. Borit ću se za to, bez obzira na cijenu – ispričao je za magazin Morskoj ukrajinski pomorac iz Odese, prenose 24 sata.
Loše stanje na brodu odmah je primijetio.
– U srpnju 2019. otišao sam u Španjolsku kako bih se ukrcao na brod Bourbon Rhode u Las Palmasu. Mislio sam, putovanje bi trebalo biti dobro: poznata francuska tvrtka, dobri brodovi... No čim sam nagazio na brod, bio sam, blago rečeno, šokiran onim što sam vidio: posvuda je bilo hrđe, rupa, pustoši, prljavštine. Prije putovanja pristali smo na popravak i dobili smo dva tjedna da dovedemo brod u red. Međutim, za popravak nije bilo materijala i rezervnih dijelova: sve je trebalo naručiti i pričekati. Što reći, nisam imao ni radno odijelo – dva sam tjedna radio u majici, kratkim hlačama, tenisicama i kacigi. Ali pokušavali smo i radili. Moramo odati počast, posada je bila vrlo dobra – rekao je Nikolov.
U noći 19. rujna Bourbon Rhode isplovio je prema Južnoj Americi, a istodobno se u Atlantskom oceanu počeo stvarati uragan Lorenzo. Ujutro 25. rujna brod je još jače bacalo i kotrljalo.
VIDEO Objavljena snimka spašavanja pomoraca Bourbon Rhodea
– Bio sam na komandnom mostu s kapetanom Dinom Miškićem i prvim časnikom. Oko jedan ujutro čuo sam kako glavni mehaničar preko radija viče kapetanu da smo poplavljeni, a sustav ispumpavanja vode ne radi. Kapetan me poslao u strojarnicu, gdje mi je 3. mehaničar izletio u susret. Vikao je: “Moramo dati SOS signal! Tonemo!“ Kad sam zadnji put bio na mostu, brzina vjetra na anemometru zaustavila se na 75 metara u sekundi. Zapelo je i nije se promijenilo, iako su nam kasnije rekli da je maksimalna brzina uragana premašila 150 metara u sekundi. Tada nisam znao je li netko iz tima uspio kontaktirati tvrtku. Satelitski telefon definitivno nije radio, kao ni internet... – prepričao je preživjeli mornar.
Situacija je postajala sve gora...
– Ne znam jesu li isključeni motori ili su sami prestali raditi, ali brod je izgubio brzinu i počeo se zanositi. Svaki član posade borio se za preživljavanje plovila, za svoj život i živote svojih kolega. S mosta gdje je bio kapetan čuo sam uzvike "Mayday! Mayday!" Vjačeslav je došao iz strojarnice i rekao nam: "Ovo je kraj, moramo se pripremiti za najgore." Kapetan je odmah naredio da se pripreme splavi za spašavanje. Brod se već prilično nagnuo na desni bok, tako da splavi nije bilo moguće koristiti s te strane. Pokušaj oslobađanja splavi s lijeve strane također nije uspio. Bez obzira na sve što smo pokušali, mehanizam za odvajanje splavi i plovila nije radio. Mornar Dmitrij, oslonjen leđima na oplatu broda i sa stopalima na splavi, pokušao ju je osloboditi, ali ništa... Kad sam se vratio na most, kapetan mi je rekao da je na naš signal da smo u nevolji odgovorio brod koji je pet sati od nas i moramo izdržati dok ne stigne pomoć. I pokušavali smo, borili se. Vrijeme je prolazilo i postajalo je sve jasnije i jasnije da Bourbon Rhode neće izdržati ni dva sata, kamoli pet – ispričao je Nikolov.
Kada je svanulo, on je s još jednim mornarom skočio u ledeni ocean te su doplivali do splavi koja je bila pričvršćena za brod.
Bio je to 26. rujna 2019. i točno u 12:28. Tegljač Bourbon Rhode, odnosno šibenski kapetan Dino Miškić, posljednji put je kontaktirao ured. Kako se kasnije pokazalo, brod je potonuo za 13 minuta.
– Ne znam koliko dugo smo se davili ni koliko smo se mora nagutali. Mislio sam da je kraj. A onda sam odjednom osjetio da je pritisak oslabio. Brod je pustio splav, a mi smo doslovno izletjeli iz vode, kao katapultirani! Splav se okrenula naopako i nekako smo ostali na površini držeći se za njega. Vjetar je splav tukao i mučio, ali nas petorica držali smo se za njega svom snagom: ja, glavni inženjer Aleksandar, mornari Jevgenij i Dmitrij te monter Igor – ispričao je jedan od preživjelih mornara. Dok su se borili ostati na splavi, inženjera Aleksandra odnio je vjetar, a mornara Jevgenija Melgunova val je povukao u ocean, dok su njih trojicu nakon tri dana pronašli žive.
Otišli životi, tvrtka se uspješno riješila ploveće olupine kako ne bi morala platiti zbrinjavanje, osiguravatelji muljatori i nikome ništa. Dobra ova EU sa svojim institucijama.