Zadranka Irena Šaran nova je domarica planinarskog doma Paklenica, a na Velebit ide živjeti sa svojim 18-mjesečnim sinom Šimom! – Želim živjeti na planini! Spremna sam na to. Cijeli sam život u planinama, pogotovo od 2012. kada sam se učlanila u speleološko društvo. Ne bojim se s malim djetetom živjeti izvan civilizacije. Šime je prvi put bio na Velebitu kad mu je bilo mjesec dana. Stalno smo na planini, on je zdravo dijete, a u planinarskom domu nikad niste sami, uvijek će biti nekoga, to je nacionalni park – rekla nam je Irena Šaran, 32-godišnja nova domarica.
Bogato planinarsko iskustvo
Članica je Planinarskog društva Paklenica čiji predsjednik Domagoj Diklić kaže da su izabrali baš nju zbog bogatog planinarskog i speleološkog iskustva, odličnog poznavanja Velebita i velikog iskustva u ugostiteljstvu. Naime, domarica neće sklopiti ugovor o radnom odnosu s Planinarskim društvom, koje je raspisalo natječaj, već će otvoriti obrt i obavljati ugostiteljsku djelatnost usred Nacionalnog parka Paklenica, na nadmorskoj visini od 480 metara, u planinarskom domu na Velebitu do kojega treba pješačiti sat i pol planinarskom stazom. Irena kaže da dobro poznaje uvjete u planinarskom domu, gdje nema tople vode ni javne rasvjete, gdje dostupnost interneta ovisi o vremenskim prilikama a signal za mobitel hvata se na udaljenosti od desetak minuta hoda.
– Osoba sam koja voli akciju. Nisam žena koja sjedi u uredu, uvijek sam u pokretu, radila sam sve i svašta, a oduvijek želim živjeti u planini. Muž mi kaže: “Samo daj”. Nisam ušla u ovo sama. On je također u planinarima, ne bih se mogla upustiti u ovo da nemam podršku svoga čovjeka. Osim toga, neće Šime baš sad cijelo vrijeme biti na planini, dijete treba živjeti malo gore, malo dolje – govori Irena, inače izvrsna kuharica koja je zanat pekla u kuhinjama jadranskih restorana pa obećava da će gastronomska ponuda u planinarskom domu nadilaziti grah s kobasicama.
A na Paklenici je čeka velik posao. Dom mora biti uvijek otvoren, a domarica spremna ugostiti planinare. I voditi računa o higijeni, što nije lako.
– Špiljarenje i planinarenje naučilo me da se snalazim s onim što imam. Zagrijete lonac vode i operete se i bez tuša, a osim toga planinarski dom je prava kuća, može se tu svašta izvesti da bi se poboljšao komfor – najavila je Irena unošenje ženskog dodira u planinu. I dok se nova domarica sprema na Velebit, stari domar Dalibor Bračić - Dačo, koji je u domu Paklenica živio protekle četiri godine, sada ima nekoliko tjedana za povratak u civilizaciju.
Pomela mušku konkurenciju
– S Daliborom smo dogovorili prijelazno razdoblje dok on pokupi stvari i odnese ih s planine, što nije lako jer to mora obaviti s konjima i magarcima, a trenutačno je sve pod snijegom i vrlo je hladno. Ali, kad se on iseli, dom ćemo predati novoj domarici – kaže Diklić. Muška konkurencija koju je Irena pomela, stari domar Dačo, koji se na Velebitu udomaćio, kao i diplomirani sociolog iz Splita Ivan Filipović, ostala je razočarana, a Zagrepčanin Igor Vidošević, inače diplomirani inženjer elektrotehnike koji je odlučio svjetla velegrada zamijeniti zvjezdanim nebom nad planinom, poručio je Ireni da ga zove bude li joj trebala pomoć.
s tak malim djetetom? baš krasno. .