Kada je prije manje od mjesec dana predsjednik Irana Mahmud Ahmadinejad u povodu 30. obljetnice Islamske revolucije izjavio da je Iran danas moćna, ekstrasnažna nacija čiji će napredak biti zapisan u povijesti,
malo ga je tko u svijetu doživio ozbiljno.
Otporni na sankcije
Zapadnjačka propaganda ipak je presnažna da bi dopustila da svijet,
preciznije stanovnici Amerike i Europske unije, pomisli kako sankcije i
svi embarzi koji su nametnuti Iranu nisu urodili plodom. I da je
zapravo samo pitanje dana kad će ta zemlja u jugozapadnoj Aziji u kojoj
živi gotovo 70 milijuna ljudi prerasti u novo snažno Perzijsko Carstvo.
A baš sve što se događa u toj državi ide u tom smjeru – ulaže se u
napredne i sofisticirane tehnologije, medicinu, znanost i obrazovanje.
Broj studenata raste iz godine u godinu, a najpopularniji su tehnički
fakulteti i fakulteti prirodnih znanosti. Jedan satelit, Omitt, Iranci
su već lansirali u svemir, drugi, Misall, samo što nisu. Stanovnici
Teherana čudili su se bombastičnim naslovima članaka u zapadnom tisku
kad je u svemir lansiran Omitt. – Pa zar je vama toliko čudno da Iran
ima satelit? – upitalo me više kolega novinara iz Teherana.
I crno zlato veliko je bogatstvo Irana. Nafte imaju da ni sami ne znaju
za koliko budućih generacija, pa i nije čudno da na benzinskim
postajama litra benzina stoji oko 50 lipa. No, plina imaju vjerojatno
još više. Jer, za razliku od Kuvajta, plin u Perzijskom zaljevu Iranci
eksploatiraju tek nešto dulje od deset godina. I svakog dana taj im
energent donese 30 milijuna dolara! No, to je tek početak.
U nalazišta i za eksploataciju plina Iran je dosad u Perzijskom zaljevu
uložio oko 35 bilijuna dolara. A u budućnosti planira uložiti dodatnih
100 bilijuna dolara. Još je fascinantniji podatak da proizvodnja plina
u Iranu sada čini sedam posto BDP-a, a za manje od deset godina trebala
bi iznositi čak četvrtinu BDP-a.
Trg slobode s
monumentom, čijom je gradnjom proslavljena Islamska revolucija, mjesto
je na kojemu govore drži i sadašnji predsjednik Ahmadinejad
Nuklearna snaga
Ipak, najveći znak snage i moći svakako je razvoj nuklearnog programa
zbog kojega je Iran i zaradio atribut jedne od zemalja “osovine zla”.
No, od tog programa, unatoč neugodnoj etiketi koju im je prišio bivši
američki predsjednik George Bush, Iranci ne namjeravaju odustati. Bez
obzira na to hoće li na izborima u lipnju opet pobijediti Ahmadinejad
ili možda njegov najljući suparnik Muhamed Khatami koji uživa potporu u
glavnom gradu Teheranu, kao i u Isfahanu i Shirazu. Realno, i
Amerikancima bi lakše bilo pregovarati s njim nego s Ahmadinejadom.
Jer, kunu se Iranci, nuklearni program namjeravaju rabiti samo u
mirnodopske svrhe. Zbog toga nuklearna energija nikad neće biti tema
pregovora Irana sa SAD-om koje cijeli svijet očekuje. I koji će se,
vjeruju političke elite Irana, morati dogoditi kad-tad, jer Iran je
postao prejakom državom na svjetskom zemljovidu da bi ga se dalje
preskakalo u geopolitičkim potezima.
– Osobno vjerujem da novi predsjednik Amerike Obama mora pomoći
izgraditi povjerenje između dviju zemalja. To se, naravno, ne može
dogoditi preko noći, ali ako Khatami pobijedi, on i Obama mogli bi
napraviti korak naprijed. No, isto tako Amerika mora znati da Iran neće
pristati na pregovore u kojima se zahtijeva da odustanemo od svojih
prava. SAD mora prihvatiti nuklearnu energiju za mirnodopske svrhe.
Iran pak može i bez pregovora sa SAD-om, ali SAD bez Irana nikada,
primjerice, neće riješiti situaciju na Bliskom istoku – tvrdi Amir
Mousavi, jedan od najpopularnijih političkih analitičara u Iranu.
Amerikanci ih trebaju
Amerikanci, vjeruje Mousavi, od Irana prije svega trebaju pomoć u
Afganistanu. No, da bi je dobili, trebaju najprije ispuniti dva uvjeta
– priznati Iranu pravo na nuklearnu energiju za mirnodopske svrhe i
prepoznati pozitivnu ulogu Irana na Bliskom istoku. U tom bi slučaju,
smatra Mousavi, SAD imao svu iransku potporu.
Naravno, suradnja bi, dodaje, mogla ići i korak dalje. Iran ima dugu
granicu s Afganistanom na koju bi mogle doći snage NATO-a. Ali ne u
vojne misije, nego u mirovne jer Iran, kaže Mousavi, nikada ne bi
dopustio bombardiranje cijelog sela zbog jednog terorista.
Kompleks za
eksploataciju plina u Assaluyehu donosi 30 milijuna dolara na dan
– Iranski narod i to bi dopustio, ali za tu bi uslugu SAD trebao
napraviti dodatne korake. Najprije bi trebao odmrznuti našu imovinu,
ukinuti sankcije, ispričati se što je srušio iranski airbus 1998.
godine i kazniti krivce za tu tragediju te, naravno, respektirati Iran
i iranski narod – jasan je Mousavi.
– Da u politici nisu važni atraktivni govori, nego konkretni potezi,
smatra i Ali Larijani, predsjednik iranskog parlamenta. Po njegovu
mišljenju, u odnosu između Irana i SAD-a najvažnije je da se promijeni
ponašanje i da Amerikanci shvate koji su razlozi doveli do krize u
regiji.
– Ponašanje SAD-a u Iraku, Libanonu i Pakistanu stvorilo je mnoge
probleme u regiji koji se ne mogu riješiti samo promjenom glasova. Nama
je važna promjena ponašanja, a ne govora. Amerikanci moraju shvatiti da
trebaju početi igrati i šah, a ne samo boks – jasan je Larijani. Dodao
je da je Iran postao sila, ali sila časti koja ima želju pomoći drugim
državama da dostignu demokraciju, no ne na američki način, nego onakvu
demokraciju kakvu ljudi žele.
Zemlja najboljeg šafrana i kavijara
Iransko gospodarstvo unatoč brojnim sankcijama jača iz godine u godinu. A nakon nafte i plina, najjača gospodarska grana u Iranu je poljoprivreda te morska dobra. U Iranu se, primjerice, proizvodi otprilike 95 posto svjetskog šafrana, a nadaleko je poznat i iranski kavijar. Iran gospodarski surađuje s brojnim zemljama, a najjači su mu partneri Njemačka, Kina, Južna Koreja, Francuska, Japan, Rusija...
Nuklearni pogoni u 15 gradova
Iran je razvoj svoga nuklearnog programa započeo još 1950. godine, a nakon islamske revolucije 1979. godine privremeno ga je prekinuo. No, potkraj 20. stoljeća nastavljen je razvoj nuklearne tehnologije. Iranska vlada tvrdi da se nuklearna energija razvija samo u mirnodopske svrhe, odnosno kako bi se postavili nuklearni generatori za proizvodnju 6000 MW električne struje do 2010. godine. Nuklearne pogone Iran sada ima u 15 gradova, a u Teheranu postoji i centar za nuklearna istraživanja (slika gore). Iran je 1970. godine potpisao sporazum o neširenju nuklearnog oružja te je dopustio provjeravanje uređaja. Ipak, većina zapadnih zemalja vjeruje da iranski nuklearni program u civilne svrhe ima skrivenu namjeru – proizvodnju nuklearnog oružja.
Otvori KEKS Pay
