Koja je najbolja vijest sa 39. Interlibera? Pa vjerojatno ona o najnižoj stopi PDV-a na knjigu koju je u drugom dijelu najvećeg hrvatskog sajma knjiga obznanio premijer Andrej Plenković. Tako u Hrvatskoj, do daljnjega, na snazi ostaje pet posto PDV-a na knjigu, a ne najavljenih dvanaest posto koje sam ja u prošloj kolumni podsvjesnim previdom nabildao na čak osamnaest posto!
U strahu su velike oči. Šalu na stranu, nova je Vlada knjigu ostavila u rangu najnužnijih živežnih namirnica kao što su kruh i mlijeko. I time odaslala metaforičnu poruku koju ne bi trebalo ignorirati.
Prema nekim izračunima, u džepovima izdavača koji su u Hrvatskoj u velikoj većini u privatnim, dakle poduzetničkim rukama, moglo bi ostati petnaestak milijuna kuna koji bi im bili izbijeni da se PDV popeo na dvanaest posto. Odahnuti tako, barem na trenutak, može i nova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja je Interliber posjetila čak dva puta.
Jednom s premijerom čije je pojavljivanje među izdavačima znak optimizma za branšu koja je na izdisaju. A o tom izdisaju zorno je posvjedočio i ovogodišnji Interliber. Istina, publike njemu ne nedostaje.
Autobusi puni školaraca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine uvijek će broj posjetitelja lansirati na više od 100.000. Ali, gužva oko štandova ne znači i gužvu na štandovima. Ove je godine bio najjače dosad uočljiv manjak novih naslova.
Naravno da novih knjiga ima. Naravno da hrvatski tiskari ne gase strojeve uoči Interlibera. Točno je da se gotovo do posljednjeg dana čekaju primjerci svježe otisnutih knjiga. Samo je Fraktura u posljednjih pedesetak dana objavila čak osamnaest novih naslova.
Ali točno je i da sve manji broj izvornih nakladnika dolazi na Interliber. I da ondje već godinama gledamo knjige stare i tridesetak godina kako se guraju uz novitete, pa se i iskusno oko u tom gustišu može pogubiti. Izdavači si rade medvjeđu uslugu kada stare knjige s velikim popustima stavljaju u prvi plan, umjesto da im u prvom planu i na najistaknutijem mjestu štanda budu baš knjige ispod čekića.
Nije jasno zašto moćni grad Zagreb koji je i stvarni vlasnik Velesajma ne omogući manjim izdavačima iz cijele zemlje nastup na Interliberu po simboličnim cijenama. Kako se ne bi rušila komercijalna strana sajma, taj bi se nastup mogao organizirati možda i na samo jedan dan, kada bi svi kupci znali da baš toga dana mogu doći na Velesajam i nabaviti knjige svih onih nakladnika koji nemaju ekonomske snage za pojavljivanje u hrvatskom knjižarskom lancu.
Izdavaštvo sa svim pratećim industrijama i danas zapošljava za malu Hrvatsku respektabilan broj ljudi. Izdavaštvo sa svojim glavnim proizvodom, a to je knjiga, temelj je kulturnog života i kulturnog standarda u svakoj zemlji. Zato Interliber ne treba inerciju, nego injekciju. I to kreativnosti i novca.
>> Obuljen Koržinek najavila reformu politike prema knjizi i povećanje proračuna za kulturu
