Po tome kakvi kadrovski i politički problemi opterećuju hrvatsku diplomaciju i u zemlji i u svijetu, ne bi se dalo zaključiti da Hrvatsku vode bivši diplomati. Diplomacija našim vladarima, očito, nije prioritet; i na nju su protegli bojno polje na kojem se bore tko je prvi i važniji u našoj državici. Umjesto da iz drugoga plana briljira u uzburkanome svijetu, Hrvatska troši energiju (i ugled) svađajući se sama sa sobom čak i oko toga tko će je predstavljati u svijetu. Druge države rješavaju to automatizmom, u uvjerenju da je diplomacija produžena ruka države i da je bez dobre diplomacije svaka država kljasta.
udar Zakona o hrvatskom jeziku
Imamo sreću da veleposlanici nisu više što su bili; danas državnici imaju mobitele
Našim vladarima je diplomacija ili jako važna, pa se ne mogu dogovoriti tko će poslati više svojih poklisara u svijet, ili im je to zadnja rupa na svirali, pa se i ne trude sakriti ignoranciju prema bivšem zanatu. Hrvatska šalje u svijet lošu poruku o odnosima u vrhu države, pa i o samoj državi kad odlaže za sutra ono što je morala napraviti jučer.