Rekonstrukcija Vlade samo je prva postaja puta premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića. On je, naime, nakon usvajanja Istanbulske konvencije, koja je bila okidač nezadovoljstva u stranci i jačanja suverenističkih opcija izvan HDZ-a te formiranja liste za europske izbore koja je HDZ-u donijela tek 22,7 posto i probudila Plenkovićeve izazivače, u situaciji da mora spašavati HDZ, sebe, ali Kolindu Grabar-Kitarović da na predsjedničkim izborima krajem godine njezine glasove ne bi odnio glazbenik Miroslav Škoro.
Rekonstrukcija Vlade bit će prvi test je li Plenković uspio primiriti javnost, ali i HDZ, koji ključa od nezadovoljstva zbog afera ministara, ili će ona, bude li alibi-rekonstrukcija, još pojačati frustracije. S rezultatima redizajnirane Vlade Plenkovićev HDZ s Kolindom Grabar-Kitarović ulazi u predsjedničku utrku, a rezultati tih izbora izravno će se reflektirati na poziciju Andreja Plenkovića u HDZ-u. Eventualna pobjeda Grabar-Kitarović osnažit će ga, dok bi poraz bio dodatan udarac jer je šef HDZ-a ionako oslabljen i načet u stranci. Pritisak na Plenkovića i sada je već velik. Za sada su poznata čak trojica njegovih izazivača – Davor Ivo Stier, Miro Kovač, najvjerojatnije i Domagoj Ivan Milošević.
Premda nisu još službeno istaknuli svoje kandidature, iz njihovih izjava ili iz stranačkih informacija to je posve jasno. Nagađa se i o eventualnoj kandidaturi Tomislava Karamarka, bivšeg predsjednika HDZ-a, osokoljenog odlukom Ustavnog suda koji je Upravnom sudu vratio njegovu žalbu na odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa na ponovno odlučivanje, ali i o onoj Ivana Penave, vukovarskog gradonačelnika koji je već stekao imidž političara s integritetom. Ukupno petorica mogućih izazivača svjedoče koliko je Plenkovićeva pozicija trenutačno slaba jer, kad je predsjednik stranke jak, na obzoru nema protukandidata budući da nitko ne želi ulaziti u bitku unaprijed znajući da je izgubljena. Uostalom, i Plenković se za šefa HDZ-a kandidirao tek kad je bilo jasno da je Karamarko politički mrtav, tek koji mjesec ranije na redovnim izborima za šefa HDZ-a Plenković je bio obrazložio da se na njima neće kandidirati jer je Karamarko nakon relativne pobjede na izborima uspio formirati Vladu.
Statutarni su rokovi u HDZ-u neumoljivi i Plenkoviću trenutačno ne idu na ruku – odmah nakon predsjedničkih izbora počinje proces unutarstranačkih izbora (krajem siječnja), od temeljnih organizacija do vrha stranke, a najkasnije do druge polovice lipnja 2020. mora biti izabran novi predsjednik HDZ-a. Novo Predsjedništvo HDZ-a, potpredsjednici i zamjenik predsjednika (potonje dvoje bira se kao i šef stranke, principom jedan član – jedan glas) moraju biti izabrani do kraja travnja 2020. Do Istanbulske konvencije Plenkoviću je sve nekako išlo na ruku, a uspio je preživjeti i aferu Borg, dok sada u žurbi mora rješavati nagomilane probleme. Jedina mu je povoljna okolnost ta što je njegova oporba u HDZ-u, koja je sve veća, prilično razjedinjena i što među njegovim izazivačima nema čvrste poveznice. Među oponentima najbolje kotira Davor Ivo Stier, koji je već iznio svoja programska načela koja se temelje na politici čistih ruku, odnosno borbi protiv korupcije i klijentelizma. U središtu Stierove politike bilo bi demokršćanstvo, no protegnuo bi se prema desnici, ali i prema liberalnijim opcijama. Iako Stier svojim porukama izaziva pažnju i izvan HDZ-a, u HDZ-ovim strukturama, bile one sklone Plenkoviću ili ne, čuju se i negativne ocjene. Dojam je da je Stier za interesne skupine u HDZ-u opasnost jer s njim ne bi bilo poslova ispod stola, no dio sugovornika smatra da su njegovi stavovi suviše desni i konzervativni za HDZ koji mora u biračkom tijelu zagrabiti što šire.
– Stier obilazi teren, bio je kod mnogih HDZ-ovih župana, gradonačelnika i načelnika. On ima politiku u malom prstu, ali ne znam koliko bi se snašao kao predsjednik stranke. I njemu nedostaje takta, otišao je iz Vlade čim je Plenković ušao u koaliciju s HNS-om, ali to se ne radi tako – smatra jedan član Predsjedništva, premda se kod Stiera cijeni baš principijelnost jer nije htio ostati u Vladi s čijim se sastavom svjetonazorski nije slagao.
Iako su Plenkovićevi oponenti vrlo heterogeni, jedan od izazivača rekao nam je da “nisu oni baš luđaci” i da će među njima doći do ujedinjavanja. Tko će se točno udružiti s kime, još je nepoznato, ali to će biti nužno ne bude li se htjelo previše rastepsti glasove. U cijelu kombinatoriku treba uključiti glavnog tajnika Gordana Jandrokovića koji, navodno, u posljednje vrijeme nije u najboljim odnosima s Plenkovićem jer mu je, navodno, zamjerio pretjerano bavljenje Bruxellesom (sastavljanjem Europske komisije i ključnih institucija), a premalo Vladom. To su za sada kuloarska nagađanja, međutim očekivanja da bi Jandroković mimo Plenkovića imao utjecaj u stranačkoj utrci nisu utemeljena jer on u stranci ima moć samo dok mu je Plenković daje, odnosno dok je Plenković predsjednik stranke. Tako je moć imao i Milijan Brkić dok je HDZ vodio Karamarko koji ga je postavio za glavnog tajnika, a Karamarkovim padom i Brkićeva je moć znatno izblijedjela.
– Ovim načinom vođenja stranke HDZ ne može pobijediti ni na predsjedničkim ni na parlamentarnim izborima, ali u vodstvu stranke ne postoji svijest da je situacija takva. Po Plenkoviću krivi su birači koji nisu prepoznali njegove genijalne poteze, to je žalosno – komentirao je jedan Plenkovićev izazivač.
Kada se netko slaže s Plenkovićem, oda Iva Puljić Šego napiše jednoumlje. Kada netko ima drugačije mišljenje po nekom pitanju, onda napiše raskol. A zapravo je u oba slučaja riječ o unutarstranačkoj demokraciji da se može kandidirati tko hoće, na što hoće i i može biti biran po metodi "jedan član - jedan glas"