Prošla srijeda bila je jedan sasvim običan dan, nalik na svaki drugi dan u tjednu, osim što je uz tu njegovu osobinu lijepo pristajala slika govora predsjednice nečega što se zove Europska komisija o tzv. stanju Unije. Nije to bio govor koji bi se posebno ticao života bilo koga od nas, ali je svejedno to bila prilika da dobijemo nekakav uvid o tomu o čemu razmišlja i kako sebe i svoju budućnost vidi europska politička elita. Slična obraćanja i govori često privlače pozornost i imaju smisla kada je riječ o nacionalnim državama, pa se najčešće i nazivaju govorima o stanju nacije. Svi znamo kako Unija o kojoj je govorila Ursula van der Leyen nije nikakva nacija, a još manje država, već nadnacionalno političko tijelo, koje okuplja ljude sličnih interesa i statusa koji hine kako predstavljaju neki narod ili naciju, ali svima je jasno kako je posrijedi samo predstava za narod.
Zašto nekima Kanada nije dobrodošla? Puno sam sličniji kanađanima nego rumunjima ili srbima (na žalost Srbija je još uvijek kandidat za članstvo).