Kako komentirate da su “male” banke ostvarile “veliku pobjedu” nad moćnom udrugom potrošača u povodu prve kolektivne tužbe podnesene u Hrvatskoj, pitali smo odvjetnicu Nicole Kwiatkowski iz odvjetničkog tima udruge Franak, odnosno formalno Potrošača, ali se ona nije dala upetljati u naše provociranje, već je ozbiljno uzvratila:
– Ne bih to rekla jer smo dokazali da su banke jednim dijelom postupale nezakonito i morat će platiti prekomjerno plaćene kamate. Banke su uspjele u većem dijelu nego mi, rekla bih da je odnos 40 naspram 60 posto u njihovu korist.
Ali, u odnosu na stanje prije nego što je spor pokrenut jasno je da su potrošači ti koji su nešto dobili, dok su banke te koje su izgubile?
– Tako je! To je velika pobjeda potrošača, riječ je o prvoj i uspješnoj borbi za kolektivna prava potrošača u RH. Postignuta je velika stvar za potrošače i u sudskoj je praksi otvorena jedna posve nova stranica. Nismo potpuno zadovoljni zbog dijela presude Visokog trgovačkog suda u kojem je naš tužbeni zahtjev u pogledu nepošteno ugovorene valutne klauzule odbijen, ali podnijet ćemo reviziju Vrhovnom sudu i uvjerena sam da ovakva presuda neće opstati.
Vaše je tumačenje da se dio presude o pravu na traženje povrata preplaćenih promjenjivih kamata ne odnosi samo na kredite u švicarskim francima?
Tako je, to se odnosi i na kredite u drugim valutama, baš svatko se može pozvati na ovu presudu i tražiti povrat preplaćenog u pojedinačnim tužbama jer se naš tužbeni zahtjev u pogledu promjenjivih kamatnih stopa nije odnosio na švicarske franke niti je to tako presuđeno.
Možete li procijeniti na pojedinačnom primjeru o kojim bi se iznosima moglo raditi u pojedinim tužbenim zahtjevima?
To ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ali, recimo, ako je riječ o kreditu za automobil srednje klase tu bi mogla biti riječ o iznosu od šest do deset tisuća kuna, kod nenamjenskih kredita od 50 do 60 tisuća eura moglo bi se raditi o oko 20 tisuća kuna, a kod stambenih kredita i do 40 tisuća kuna.
Ni sudovi u okruženju, odnosno Vrhovni sud Mađarske, na čiju se nedavnu odluku udruga Franak poziva, nije “egzorcirao”, odnosno poništio valutnu klauzulu?
Nismo ni mi to tražili, ali je Visoki trgovački sud mogao presuditi tako kako je to učinio mađarski Vrhovni sud pozivajući se i na praksu Europskog suda. Mogao je utvrditi da se u svakom pojedinom slučaju utvrdi je li valutna klauzula valjano ugovorena.
Što je u tom pogledu utvrdio Visoki trgovački sud?
Utvrdili su da je ta ugovorna odredba posve jasna i da se nikakvim tumačenjem ne izaziva sumnju da je nedopuštena ili nepoštena.
Zar se VTS pri tomu nije bavio pojedinim svjedočenjima korisnika kredita o tomu jesu li i kako bili upozoravani o riziku kredita u valutnoj klauzuli te analizom reklamnih materijala i medijskih istupa banaka!?
Generalni je zaključak da je ta odredba jasna i da se nikako ne može pobijati. Na Vrhovnom sudu ćemo putem revizije dokazivati da nije bilo mjesta zatvaranju vrata da se to utvrđuje u svakom pojedinom slučaju.
>> Ovo je ipak velika pobjeda banaka
