'Hrvatskosrpski jezik nije postojao ni u Jugoslaviji, njime se ne može ni govoriti ni pisati'

bla bla nemaš pojma kako se priča po firmama u stranom vlasništvu čak ni anglosaksonski jezici nisu među prvima haha

Naš Ustav u smislu kaznene odgovornosti ne spominje nevinost,već nedužnost,a tako isto ni zakoni iz te oblasti, naši zastupnici u Saboru, a tako i premijer Plenković,ne rabe riječ nedužnost,već nevinost,unatoč zakonu o hrvatskom jeziku.Predsjednik Sabora gosp.Jandroković govori nedužnost,svaka mu čast.Bilo bi dobro da se knjiga profesora Alerića ,kao Božićni dar dade svakom zastupniku u Saboru.

Isti jezik koji svako naziva svojim. Srbija, Hrvatska, Bosna i Crna gora govore istim jezikom koji ima različite dijalekte. Tako dolazimo do toga da se jedan osječanin i jedan beograđanin bolje razumeju nego jedan osječanin i jedan splićanin ili jedan beograđanin i jedan vranjanac.

Taj covek je priucen, ali mnogo zeli da se pokaze da je ucen, kao i mnogi danas. Evo citam "Bjesovi" od Dostojevskog, izadanje Zagreb 1978, prevod Ivan i Jaksa Kusan. Kozni crveni povez, format 13 x 20cm. Ne znam da li su ova dvojica dovoljno veliki Hrvati za profesora, ali mogu vam reci da je tadasnji hrvatski (jer je Zagrebacko izdanje) ili bi neko rekao hrvatsko-srpski bio vrlo slican srpskom jeziku. Postoje razlike ali su one bar jedno 10 puta manje nego danasnje razlike. Knjigu citam bez ikakvih problema, naspram nekih hrvatskih portala za koje mi ponekad treba recnik. Eto toliko o naucnim radovima doticnog gospodina, koga s jedne strane potpuno razumem. I on mora nesto raditi, primati platu za nesto, zeni kupiti bozicni poklon, decici takodje. Za platu ce pisati, sto god mu se rece da pise.

I tekako je postojao, govorilo se i pisalo tim jezikom!!!

Makedonska nacija je takva jedna srpska podvala. Srećom, Makedonci masovno uzimaju bugarske putovnice, jer mnogi ipak znaju tko su. Bugarska se ponaša odgovorno i čak niti ne priznaje tzv. makedonski jezik. Tako bi se i Hrvatska trebala postaviti i ne priznavati jezike koji su nastali krađom hrvatskog jezika, a to je na prvom mjestu srpski.

Naši jezici su jako slični. I mogli su imati reformu da postanu isti jezik. Kao npr. Njemački, talijanski... Ali nisu. Niti su ti pokušaji u Jugoslaviji imali efekta. Ima razlika. Li stvar je i kulture. Također razlika i u pismu. Njima službeno ćirilica. Znači različito je i idemo dalje.

Ja sam Srbin...Pročitao sam ovaj članak koji je pisan na Hrvatskom, koji ne razumijem i ne znam ga govoriti...Ali...Nekakvo čudo se dogodilo i sam mozak mi je sve preveo na Srpski? Kako? Jel to sada znači da umem govoriti i čitati Hrvatski jezik? Jako sam srećan :) Idem sada na neki Bošnjački portal...I Crnogorski...Možda mi se opet ponovi ova magija!!!

Nisu isti ali zanimljivo kako se svi oni kuze I bez prijevoda....

Zašto imam osjećaj da je profesor sam sebi pisao pitanja? I što kaže: da Austrijanci govore austrijski jezik?

Profesor Alerić nije samo odličan hrvatski jezikoslovac, no i učinkoviti brijač. On brije, metaforički, sve one novonarasle, novobujajuće dlake na uljuđenom licu hrvatskog jezika. Samo naprijed !

Sve su pametnice ko ovaj učinile da se ljude razjedini a onda i posvadi temeljem različitosti, umjesto ujedini i pusti da žive u miru.

Dokle god ti ne treba prevoditelj i titl u filmu, jezik je isti. To je vrhunski sve razjasnila prof. Dr. Snježana Kordić u svojoj antologijskoj knjizi "Jezik i nacionalizam". Amen!

Dobro, hajde ovako. Ja sam dvojezičan i pri tome se na srpskom slabije izražavam. Opet nekoliko imigranata iz Hrvatske koje sam upoznao bilo tokom školovanja bilo kroz posao bi izkazali preferenciju prema mom srpskom, takvim kakav je, a ne toliko prema mome znatno bogatijem engleskom. Istovremeno, došljacima iz nemačke čak i smeta kada pokušavam da prebacim komunikaciju na nemački. Tu se sukobljavaju njihova i moja sebičnost. Oni bi da ispoliraju svoj engleski, a ja da obogatim svoj nemački. Na kraju obično pričamo na engleskom, na žalost. Poenta je da me Hrvati i Nemci ne tretiraju isto u smislu odnosa prema svojim jezičkim identitetu Nemci između sebe pričaju na nemačkom, ali ne i sa mnom. Smeta im moj anglo naglasak na nemačkom dok Hrvatima moj srpski ne smeta.

1) to su sve verzije istog jezika. 2)kao dijete u školi sam imao predmet "hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski jezik". Ali on se više svodio da čitamo hrvatske autore na hrvatskom jeziku a srpske autore na njihovoj ćirilici. Znači naučili smo obadvijee verzije istog jezika. 3) Najsličnije pojmu "srpsko-hrvatski" govori se i dan danas u Bosni i Hercegovini. Tamo niti Srbi govore srpskim (ne koriste ekavicu), niti Hrvati pričaju hrvatskim, već je to neka mješavina. To je činjenica koju bi i slijepac vidio.

Jezik je dijalekt koji ima vojsku, mornaricu i avijaciju. Gospodine profesore, kad kažete za potpisnike Deklaracije da je tu "najčešće je riječ o osobama koje, očito, nemaju jasan nacionalni identitet, odnosno o tome da nemaju jasnu svijest o nacionalnoj pripadnosti", lingvistiku ste poslali na godišnji odmor.

Na sve rečeno imam veliku primjedbu. Nije govorio o povijesti hrvatskoga jezika nego o standardnom jeziku danas. naime, ako je jezik ono što jest za narod, onda je profesor namjerno ili čak sa zlom nakanom prešutio da je hrvatski narod imao zapravo dva jezika do pojave ovog, ja ga zovem nakaradnog uvezenog štokavskog u vrijeme preporoda i kasnije, a danas zvanog standardni. Radi se o tome da su Hrvati govorili kajkavski i čakavski. TO SU DVA STARA HRVATSKA JEZIKA i gospodin profesor omalovažava ono što je bogatstvo i nasljeđe Hrvata stoljećima! Kajkavski je dobio međunarodnu oznaku priznatog jezika (Kajkavski jezik: ISO 639-3 kod je "kjv"), a isto to dobio je i čakavski (Čakavski jezik: ISO 639-3 kod je "ckm"). Tvrdim bez obzira na "znanost" da je standardni jezik uvelike stvoren pod utjecajem srpskog u vrijeme ludnice za jugoslavenstvom u 19.st.! To je sad svršena stvar, ali zašto profesor nije spomenuo dva priznata hrvatska jezika? Ne narječja nego jezika? Koji se danas sustavno ubijaju i zatiru, i što i profesor čini.

Što kaže profesor na to, da Nijemci, Austrijanci, Švicarci i stanovnici Južnog Tirola govore i pišu službeno svi njemački jezik. I dogovaraju svako nekoliko godina reforme u gramatici zajedničkog njemačkog jezika. Pro tome se u govornom jeziku slabije razumiju nego Hrvati, Srbi, Bosanci i Crnogorci međusobno.

Engleski jezik je službeni jezik u Velikoj Britaniji, Irskoj, SAD-u, Kanadi, Jamajci, na većini Kariba, u Južnoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, Singapuru, Hong Kongu... da ne nabrajam dalje. Standardi se razlikuju znatno više od nego standarni hrvatski i srpski, a da o "zajedničkim kulturnim odrednicama" niti ne pričamo. A ipak, učitelj engleskog jezika može svoj posao raditi u bilo kojoj od tih zemalja, pod uvjetom da ispuni vizne uvjete. Sa Španloskim jezikom situacija je još složenija. I ono, najvažnije, razlika između standardnog hrvatskog i srpskog jezika neusporedivo je manja nego razlike među hrvatskim dijalektima. Gospodin profesor nije prvi koji je zaboravio na lingvistiku govoreći o jeziku.

Kad bi se iz hrvatskog jezika izbacile SVE tuđice ostala bi šaka jada , amorfna masa kroz koju se ne bi moglo kretati ni sa invalidskim štakama. Težnja jezičnom čistunstvu više je alibi za skromnu širinu i jezičnu kulturu, a koja se opravdava političkim razlozima i tobožnje uskrata prava na jezik. Nitko nikada nije Hrvatima uskraćivao pravo na jezik. Čak i u vrijeme komunizma smo govorili o hrvatskom jeziku, a ne o hrvatsko-srpskom. Jedinu pozitivu iz znanstvenog napora nazirem u činjenici da je rečeni profesor značajnu većinu običnih, priprostih građana izvornih govornika hrvatskog jezika implicite promovirao u poliglote. Pročitaš knjigu i shvatiš da si postao poliglot. Bravo!