'Hrvatskosrpski jezik nije postojao ni u Jugoslaviji, njime se ne može ni govoriti ni pisati'

Bravo profesore.A sad se pripremite na medijsko otkazivanje ili ti ga kensel kultura od strane wouk fašista

Izmišljeni jezik i nametnut Hrvatima, da se koristi pto više srpsko-turski tj turcizam....

Svaka čast profesore. Samo bojim se kako će Vas sada kolege sa FF "kanselati"..

Ne treba, tipično hrvatski, ulaziti u ne-debate tipa "jesu li srpski i hrvatski isti jezik?" nego treba inzistirati da ovaj jezik kojeg mi govorimo, ali i onaj koji govore u Srbiji, Bosni, Crnoj Gori, itd. jest Hrvatski. Pa čak je i Vuk Karadžić priznao da je "hercegovački" "Horvatskij jezik" (predgovor "Narodnoj srbskoj pjesnarici"). Rekao je da će u pripremi za Srpski rječnik 1818. koristiti 2/3 "šokačke" rječnike (Mikalja, Delabella, Belostenec, Jambrešić,..), a da će tek 1/3 biti "pravo srpska". Riječ "predgovor" je kajkavska i Vuk ju je uzeo iz pretežito kajkavskih rječnika Belostenca i Jambrešića. Od Bartola Kašića gramatiku, od Gaja ortografiju, itd.

To što se mi danas razumijemo posljedica je činjenice da smo živjeli u Jugoslaviji 50+ godina, gdje se forsirao taj srpskohrvatski jezik. Da nije bilo Juge i da smo se razvijali kao zasebne države zasebnih naroda sa zasebnim jezicima danass bismo se vjerojatno razumjeli koliko se razumijemo s ostalim slavenskim jezicima. Nove generacije sve manje razumiju srpski jezik, moja kćer nema pojma što su makaze, što je boranija, što su merdevine, što je zejtin itd itd. Da ne govorimo o tome da koristimo različita pisma, a pismo je neodjeljivi dio jezika.

Pitaj Jakovinu, Klasića i Markovinu

Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku su potpisali što i tko su oni po političkom opredjeljenju. Ne znam kojim je točno jezikom napisana ta "deklaracija", ali sigurno nije napisana NI JEDNIM standardnim jezikom i kao takva je - nepismena deklaracija o jeziku. Ako je pak napisana nekim od standardnih jezika, ne može biti zajednička. Paradoks.

Kako to da čehe i slovake nitko ne sili da su jedan narod koji govori istim jezikom .. a ovi naši koji svojevoljno pristaju na srpski svet to su .. ne moram ni reči što

Sijecanj - januar, ljestve - merdevine, vlak - voz, grah -pasulj, tacke - sukare, i tako u nedogled.Pored toga ,pun im je rijecnk turcizma i rusizma bre.

U Hrvatskoj se govori hrvatski jezik u Srbiji ? Karađić je krao hrvatski da bi Srbi imali svoj jezik i ostala im turska glazba

Mnogi zaboraljaju da svijet nije nastao stvaranjem Jugoslavije, povijest nije počela Jugoslavijom, Hrvati, Srbi itd kao narodi postojali su stoljećima prije ikakve ideje o jugoslavenstvu. Ti su narodi imali svaki svoj jezik. A onda su političari i ideolozi jugoslavenske ideje pokušali stvoriti jugoslavensku naciju. Pa su tako izmislili i "srpskohrvatski jezik", koji zapravo nije bio ništa drugo nego li posrbljavanje hrvatskog jezika. Oni koji malo bolje poznaju povijest znaju i da je Vuk Karadžić, otac velikosrpske ideje, obilazio ove prostore i zapisivao sve narodne pjesme, pripovjetke i svu jezičnu kulturnu baštinu, te od toga stvorio "srpski jezik". Pri tome treba naglasiti da on nije vodio računa odakle to što zapisuje potječe, koji je jezik, jer je on tvrdio da na Balkanu žive samo i isključivo Srbi, da mo svi mi na Balkanu Srbi. Srbi pravoslavci, Srbi katolici, Srbi muslimani, ali da smo svi - Srbi. Pa je stoga sve to srpski jezik.

Znam samo da svi tadašnji srpski jezikoslovci i crkveni oci se protive Vukovoj reformi i najviše što im smeta i što mu prigovaraju....vele da im Vuk pohrvaćuje jezik......pametnom dosta

Jedini cilj današnjeg pokušaja negiranja zasebnosti hrvatskog standardnog jezika jest negiranje hrvatske nacije. Tko to ne shvaća ili je glup ili zlonamjeran.

Kako ne postoji??? Mile je rekao da postoji. I zato je Mile Kekin pritvoren... Benčićka ga ispituje, a Borić čuva stražu da nitko ne može unutra

radim u hrvatskoj u glavnom gradu i hrvatski mogu objesit mačku o rep jer ga nitko ne koristi još malo ni salamu i kruh nečeš moči kupit ako neznaš neki okupatorski cionistički jezik a vi školovani yu majstori nemate pojma gđe živite

Dragi moji “znanstvenici”, recite mi što ima loše u tome da se hrvatski i srpski jezik razvijaju na način da zajednički fond riječi i gramatike bude isti i međusobno što razumljiviji? Zar nije bolje govoriti jezikom kojeg razumije što veći broj ljudi i time olakšava komunikaciju, a ne da se politički forsiraju neke izmišljene novotvorene riječi, jezične i gramatičke konstrukcije a sve s ciljem umjetnog udaljavanja srpskog i hrvatskog i nasilnog “ uvjeravanja” ljudi o nekakvoj potrebi da hrvatski mora biti drugačiji od srpskog. Ok, jezik postoji u dvije varijante, hrvatskoj i srpskoj, i nitko ne umanjuje činjenicu postojanja toga što Hrvati govore hrvatskim, a Srbi srpskim jezikom. Hrvatsko-srpski je policentrični jezik s više varijanti, i sve varijante su međusobno skoro 100% međusobno razumljive. Zašto tu činjenicu ne možemo prihvatiti? Ja sam naučio i čirilicu u školi i ne osjećam da mi to znanje šteti, kao što ovdje neki naglašavaju. Pa i u Srbiji je većina pisane komunikacije na latinici. I ne, nisam nikakav jugonistslgičar, već osoba koja vidi potrebu da svugdje gdje je moguće bude majsimalna sinergija radi opće koristi, pa tako i u jeziku. I imam djecu od 10 i 14 godina, i ako oni kao Hrvati razumiju u cijeosti srpski bez ikakvog problema, o kakvim razlikama onda pričamo?! Čista nacionalistička sranja…

Bravo profesore. Još samo da nam kažete kojim jezikom govore austrijanci i veliki dio švicaraca?

Sveučilišni profesor M. Alerić je stručnjak ne samo za hrvatski jezik nego i za ostale jezike kao sisteme sporazumijevanja. On, kao i mnogi komentatori njegovog članka, ima pravo kad razlikuje jezike raznih naroda normirane njihovim jezikoslovnim ustanovama kao službeno i zakonski posebne. Od te točke stvari postaju zanimljivije. Prvo, nitko osim možda sveučilišnih profesora ne upotrebljava takav jezik. Drugo, unutar svake domicilne zemlje nekog jezika postoje specifične inačice, počevši od svakodnevnog rječnika, izgovora itd. Te razlike su još veće ukoliko se neki jezik koristi u drugim zemljama. Npr. engleski jezik ima mnoge varijante, najšire korištena je američka, ali Amerikanci nikada nisu zakonski tražili da se njihov jezik nazove američkim, premda su mogli, pogotovo kad bi poslušali prof. Alerića. No, to je njihova stvar. Dakle, moguće je i tako i onako. Ono, što hoću reći je, ako ste pažljivo čitali, da tzv. hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski nikada nije bio jedan jezik. Vjerojatno to danas većina ne zna ili je zaboravila, ali niti u doba Jugoslavije se ne tvrdilo da je taj jezik jedan. Mislilo se na sličnost koja je omogućavala sporazumijevanje u velikom dijelu zemlje, a takav jezik se iz političkih razloga samo nazivao jedim imenom. Međutim, i dalje su postojali hrvatski književni i srpski književni jezici. Danas ne postoji nikakav razlog nešto takovo izmišljati. No, i dalje se dobro razumijemo. Svaki govori svojim jezikom i sluša one druge slične.

Danke Deutschland: ponajprije, kad sam pisao o kajkavskom i čakavskom jeziku, mislio sam prvenstveno na nas Hrvate, a ne vas dotepence koji ste potomci aga i begova i dotepli ste se v našu Horvatsku kak štakori. Druge kaj mi je za povedati, ak se nešče dela velki Hrvat, kak se ti delaš, onda bi moral znati da se v horvatskom jeziku GOVORI, a ne priča! Pričaju se priče, a jezik se govori! Ti PRIČAJ jezik tamo, preko Drine, sa tvojim i potomcima tvojih predaka iz beogradskog pašaluka, kakvog sandžaka ili bosanskih sanjaka i ejaleta. MI HRVATI imamo svoj horvatski kajkavski i čakavski jezik i došel bu den kad bu opet se spominalo kak se jezero i kuliko leta spominalo v našim hižama...

bla bla nemaš pojma kako se priča po firmama u stranom vlasništvu čak ni anglosaksonski jezici nisu među prvima haha