Ako pomno pročitamo arbitražnu presudu o granici sa Slovenijom i ako znamo što je godinama glavni cilj slovenske politike, tada se može zaključiti da je Slovenija arbitražom gotovo sve izgubila!
Slovenci su sve karte bacili na more, dok im je kopno uvijek bilo za trgovinu s morem. No nisu oni samo bacali karte da dobiju što više Piranskog zaljeva, koji su sad i dobili. Njihov je glavni i krajnji cilj bio da Slovenija na moru dobije izravan pristup ili doticaj s otvorenim morem!
Slovenija je teško izgubila
Arbitražom to nisu dobili i zato je jedini smisleni zaključak da je Slovenija zapravo teško izgubila, koliko god bode činjenica da je dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva. Ali nije uspjela u glavnom naumu, unatoč višegodišnjoj borbi i pritiscima i ucjenama, a na kraju i kontaminaciji samog arbitražnog postupka. Jedino je koridor kroz hrvatsko more neko polovično rješenje za Slovence. Sad bi trebale pljuštati ostavke u Sloveniji, a ne da licemjerno likuju nad arbitražnom odlukom.
Jer su svi slovenski političari godinama, još od osamostaljenja Slovenije, narodu obećavali da će Slovenija konačno postati pomorska zemlja jer da će dobiti pristup otvorenom moru, kao i svakakva druga bulažnjenja, u čemu je uvijek prednjačio njihov dugogodišnji ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, koji danas bulazni još više, kad traži slanje slovenskog vojnog broda prema Hrvatskoj!
Slatka je činjenica što Joško Joras živi u Hrvatskoj
Na kopnu je Slovenija sve izgubila! Ali posebno će ih bosti u oči dvije činjenice. Prva je da je arbitražom presuđeno da Joško Joras živi u Hrvatskoj! To je jako slatka činjenica! I drugo, presudom je potvrđeno da je Slovenija 1991. izvršila okupaciju hrvatskog teritorija na Svetoj Geri, i da se ondje još i danas nalaze pripadnici slovenske vojske pa je formalno Slovenija još uvijek okupator. Stoga bi bilo krajnje vrijeme da se svi skupa pokupe i da odu doma u Sloveniju! To bi bio znak međudržavnog prijateljstva i uvažavanja!
Kako god, arbitražna presuda Hrvatske se ne tiče, ali daje odličan vjetar u leđa za daljnje razgovore sa Slovenijom kad Slovenci ohlade glave. Jer oni presudu ne mogu primijeniti jednostrano. Znači, kad se slegne prašina, morat će sjesti sa susjedima i razgovarati o konačnom dogovoru. Nema alternative.
I meni je zapala za uho jedna "logičnost" pri čitanju presude koju sam pratio na TV SLO1. Sv. Gera je Hrvatski teritorij ali sud NEMA nadležnost narediti Sloveniji da makne vojsku. Dimnik JE Hrvatski teritorij a sud IMA nadležnost odrediti Hrvatskoj "kreativni" režim uporabe tog područja. Kako to?