Galbraith: Nismo znali kakva će RH biti, no sada je suvremena država

Booyaka619 - Jes\' glas\'o za KRA-DE-ZE? Šta sad koji moj \'oćeš? Srbi će bit u vladajućoj koaliciji u Hrvatskoj bilo da su na vlasti ovi tvoji lopovi ili projugoslovenski SDP. Kako god da okreneš, bradonja Stanimirović i njegova Srbadija su ti koji ti kroje sudbinu! hahahaha

@ MagicSmrd Pa zar vi uopće imate putovnice? Hoćeš reći da je redovito koristiš? Pa zar vaše \'pasoše\' priznaje neka država? Sve donedavno niste mogli preći granicu bez pola godina prikupljanja viza, garantnih pisama i drugih dokumenata? Gledao sam na telki da su ljudi spavali ispred veleposlanstava, plaćali druge da im \'čuvaju red\' i \'prodaju mjesto u redu\' i druga tipično bizantska posla... Pa ja ne bih taj \'pasoš\' uzeo u rukavicama...A, pa zato naši carinici imaju beneficirani radni staž.

Mirne reintegracija kao, amnestija i aboilicija, je njaveća SRAMOTA Hrvatske!!!!!

Nakon oluje Srbi su se uplašili i pristali na mirnu integraciju.Nažalost sad imamo Stanimiroviča i ine u saboru koji pljuju u tanjur iz kojeg jedu. Po meni trebali smo doć na granicu sa tenkovima pa kolko koštalo da koštalo.

U vjestima na novojtv u 17h Stanimirović izjavi:rekao sam i koaliciji da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru pa mi se niko nije usudio ništa reć.Citirao sam \"našeg uvaženog zastupnika\". Eto radi 4 sprska glasa u saboru HDZ če prekrojiti povijest.

NIKAD nemoj mjesati kape... Partizanska kapa je visoko na pijedestalu...oznaka NOB-a i borbe protiv fasizma. Dio povijesti kojom se kao Hrvati moramo ponositi. Ustaske i cetnicke su sramotne.

Traktor diplomat buaha ha ha aha \"desnica\" čiji članovi se ponose člantvom u KPJ šubare i kokardaši

Bez denacifikacije Srbije nema iskrenog pomirenja Njemačka je u Drugom svjetskom ratu pokrenula niz osvajačkih, agresorskih ratova, koje je na kraju 1945. sve izgubila. Slomom nacističkog režima, a pod okriljem Saveznika, u Njemačkoj i Austriji nakon velikog suđenja nacističkim zločincimama u Nürnbergu provedena je denacifikacija. Njemačko i austrijsko društvo morali su se suočiti i spoznati sva zlodjela Hitlerovog nacističkog režima. Koliko god bila bolna, katarza je bila potrebna, i provedena je. Njemačka je smogla snage za nju. Bilo je kasnije nekih neonacističkih ispada, ali danas u Njemačkoj neonacisti nisu nikakva utjecajna skupina. Denacifikacija je imala dva cilja, Njemačku i Austriju demokratizirati i demilitarizirati. U tom postupku, osobe koje su prošle kroz njega dijeljene su u pet kategorija: krivci (za ratne zločine), prijestupnici (članovi nacionalsocijalističke partije, ostali aktivisti i vojni dužnoznici), manji prijestupnici, manji podanici te politički neopterećene osobe. Njemački kancelar Willy Brandt najzaslužniji je za proces pomirenja unutar njemačkog društva. U prosincu 1970. u Poljskoj je pak kleknuo pred spomenikom žrtvama varšavskog geta (Kniefall), što je bio akt koji je obilježio novo doba pomirenja kroz ispriku i priznanje zla koja su počinjena od strane Trećeg Reicha. Nekad Saveznici, a danas međunarodna zajednica tu istu denacifikaciju trebala je zatražiti i provesti u Srbiji. Srbijansko društvo trebalo je proći kroz istu katarzu baš kao i njemačko i austrijsko, te se suočiti sa zločinima Miloševićevog režima koji je imao sve karakteristike komunističko-fašističkog, koji je također poveo nekoliko agresorskih ratova i na kraju ih izgubio, a iza sebe ostavio desetke tisuća žrtava i razorene zemlje. Hrvatska se morala brzo nakon obrane od agresije suočiti sa svojom prošlošću, sa zločinima koji su počinjeni s hrvatske strane, a još uvijek nam se podmeće i NDH, neki u svojim glavama i danas oko nas vide ustaše, iako nema nikog razboritog tko će javno veličati NDH, niti postoji i jedna ozbiljna politička snaga koja će raditi na tome. Ali zato Hrvatsku muče uzastopni pokušaji neoboljševizacije. Umjesto da međunarodna zajednica bude dosljedna, događaju se apsurdi koji ruše povjerenje. Jer je činjenica da su za Hrvatsku u pristupanju EU i te kako pooštreni kriteriji, sjetimo se samo svih igara oko Haaga i topničkih dnevnika, a u pogledu Srbije na principe se zaboravilo te je Srbiji odobren status kandidata za članstvo u EU unatoč nepotpunoj suradnji s Haagom i unatoč činjenici da su još uvijek na slobodi dva ratna zločinca – Ratko Mladić i Goran Hadžić. Očito su u pitanju neki drugi interesi, a ne poštivanje načela. Upravo zbog takvog stalnog popuštanja, kakvo je bilo i prema Miloševiću kad je bio na vlasti, Srbija nije prošla nikakvu katarzu. Od srbijanskih političara iz Srbije, kao i od političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj, dosad još nismo ni jednom riječju čuli priznanje da je Srbija bila agresor, da su tenkovi dolazili iz Beograda, nismo čuli iskrenu ispriku, osim uvijenih rečenica, a sve se svodi na pokušaj izjednačavanja krivnje kroz sintagmu građanskog rata, unatoč svim neprijepornim povijesnim činjenicama. I ne samo to. U Srbiji je četnički pokret izjednačen s antifašističkim, unatoč svim njegovim masovnim zločinima, i nikome ništa. Upravo zbog svih tih činjenica, velike prijepore izaziva posjet srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Ovčari i Paulin Dvoru. U pravu je Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, kad kaže: „Podržavam želju za suradnjom i svaku gestu koja vodi pomirenju, pa u tom duhu mogu pozdraviti dolazak predsjednika Srbije na Ovčaru. Međutim, o tome koliko će i hoće li uopće taj posjet pridonijeti poboljšanju hrvatsko-srpskih odnosa mogu govoriti tek nakon što posjet završi. Nitko dobronamjeran ne može biti protiv dobrosusjedskih odnosa, ni protiv odavanja počasti svim nevinim žrtvama rata, pa tako i sugrađanima srpske nacionalnosti koji su ubijeni u Paulin Dvoru, ali predviđeni program posjeta Ovčari i Paulin Dvoru u istom danu neće biti primjeren, ako se istodobno ne upozori na razlike u motivima koji su doveli do zločina na spomenutim mjestima. Jer, Ovčara ima duboku simboliku: ne samo kao stratiše na kojem je počinjen zločin koji se po razmjerima ne može izjednačiti ni s jednim mjestom stradanja građana srpske nacionalnosti u Domovinskom ratu, nego i kao mjesto sjećanja na više desetaka masovnih i više stotina pojedinačnih grobnica na širem vukovarskom području, u koje su srpske postrojbe zakopale svoje žrtve. Uz svo poštovanje prema svakoj žrtvi, treba znati da je zločin na Ovčari dio velikosrpskoga plana, a zločin u Paulin Dvoru je incident. Primjerenije bi bilo da predsjednik Srbije prvo posjeti Ovčaru i, što bi bilo više od puke simbolike, progovori o srpskoj agresiji na Hrvatsku, a da drugom prilikom posjeti Paulin Dvor i još neko od mnogih mjesta stradanja Hrvata. Nije moguće, naime, graditi budućnost i govoriti o iskrenom pomirenju, ako ocjena pojedinih povijesnih događaja nije utemeljena na činjenicama ili, da budem aktualan, ako pravda nije zadovoljena. U Hrvatskoj nije bio građanski rat, kako tvrdi predsjednik Tadić, nego srpska agresija na Hrvatsku, uzrokovana velikosrpskom politikom. Sve ostalo su posljedice takve politike i agresije. Jednako tako, „Oluja” nije zločinački pothvat. To je potrebno imati na umu prije nego što se krene u pojedinosti. Hrvatska se već suočila i suočava se i s negativnim stranama svoje prošlosti. Kad to učini i srpska strana, odnosi između Hrvatske i Srbije moći će biti iskreni i prijateljski. Za dobrobit naše djece tome svi trebamo težiti. Zbog toga bih želio da posjet predsjednika Srbije urodi konkretnim rezultatima. Primjerice, predajom protokola o nestalima, jer je to najosjetljivije pitanje zbog mnogih koji još uvijek traže svoje najmilije, te povratom kompletne dokumentacije koju je JNA 20. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice odnijela u Srbiju.” Izvor: blog.vecernji.hr/zvonimir-despot

Još jedan dokaz u prilog tuđmanovim državničkim sposobnostima. NAROD BIJEŠE PJESAK NA VJETRU A VELIKANI SUDBE OD NJEGA DVORAC SAGRADIŠE!

i što sad ajde blokirajte ip jer sam mišljenja da je oluja 95 trebala riješit pitanje podunavlja

\"...Stanimirović, rekao je Čobanković, dali su nesebičan doprinos mirnoj reintegraciji.\" Pa Stanimirović još uvijek daje svoje nesebične velikosrpske priloge integraciji...

i kad dobijemo rat izgubimo mir

ZNA SE na koji način će nam abolirani zahvaliti na tome.

J. Kosor: Mirna reintegracija jedna je od najvećih hrvatskih pobjeda a mirna plovidba po svome vanka prema otvorenom je jedna od največih Slovenskih pobjeda.

Istina, zadnja velika diplomatska pobjeda Hrvatske. Nakon toga sve ide prema dolje, a dno dna je sramota u dogovorima sa Slovenijom. Zapravo, nakon što je Jaca preuzela dogovore s Pahorom, nižu se diplomatski porazi...

Mirna reintegracija je jedna od dvije najveće Tuđmanove greške, druga greška je bio potpis na ukidanje Herceg Bosne u Daytonu. I nemojte misliti da je priča sa Podunavljem završena, Srbi sve češće spominju da su im Erdutskim sporazumom obećane neke stvari koje još nisu dobili, ali ne odustaju od njih.

Sad sam tek procitao da se i ona gnjida \'volim se voziti na srpskom traktoru\' Galbraight pojavio.

Bit ce kako Amerika sestra rece,a vi laprdajte koliko hocete

mogu srbi samo sanjat, u podunavlju su teška manjina sele prema majčici

Trebalo ih je mirno iseliti preko Dunava.