Pletenice pletu i po šest sati, a da "smontiraju" cijelu frizuru, utroše puno radno vrijeme. Svaka vlas, doslovno, mora biti na svome mjestu, a kosu ukroćuju na isti način kako se to radilo prije stotinu i više godina – razmućenim bjelanjkom, svinjskom mašću ili goveđim lojem. Ni mladi Robert Adrić ni baka Manda Pavelić nisu frizeri po struci, već entuzijasti koji vjerno čuvaju tradiciju svoga kraja.
Frizerima ne ide od ruke
Robert je rodom iz Novih Perkovaca, a iako je riječ o Đakovštini, narodne su nošnje u tom kraju vinkovačkoga stila. Po frizurama su, pak, jedinstveni u Slavoniji, ali i svijetu.
– Do Drugog svjetskog rata frizure su bile polegnute i prilijepljene uz glavu, a nakon rata su ih naše žene počele podizati, što je vjerojatno bio utjecaj građanstva, ugledale su se na Đakovčanke ili gošće koje su dolazile u biskupiju. Kada se pogledaju stare fotografije, odmah se vidi kako su žene u đakovačkim selima bile iznimno vješte u izradi frizura, možda je to i neka genetika, a veliku su pažnju pridavale njihovoj urednosti. Kada bi dolazile na kirbaj, doslovno bi se natjecale čija je frizura viša i ljepša. A kada više nisu znale kako dodatno podići frizuru, Novoperkovke su se dosjetile napraviti dvije frizure, odnosno velne. I tu je stvarno stalo, bolje ne može, a gdje god se pojavi Novoperkovka, svi joj se naklone. Naše selo ima samo 170 stanovnika, a imamo vlastitu frizuru i točno se znaju imena žena koje su je osmislile – priča nam ponosno 29-godišnji Robert Adrić.
Ovaj profesor stručnih predmeta poljoprivrede veliki je zaljubljenik u etnografiju, zapisuje i istražuje običaje, kolekcionar je narodnih nošnji. Vrijednost frizure iz Novih Perkovaca osvijestio je prije 15-ak godina i pokušao animirati frizere za njezino očuvanje.
– Nije mi to uspjelo, odbijali su tu ideju jer im se naša frizura činila kompliciranom i neisplativom. I doista, mnogim je frizerima "zapela za oko", ali nitko je nije uspio pravilno napraviti. Jer, ključne su ruke, nema pomoćnih alata poput špangica i važna je priprema kose. Tada su ih, pak, u selu uspješno radile tri-četiri starije žene koje su nekada češljale svoje sestre ili kćeri, pa sam odlučio uzeti stvari u svoje ruke i sam naučiti kako se to radi – prisjeća se naš sugovornik. Uz Roberta, još samo dvije starije žene u Novim Perkovcima spretno kreiraju prave čarolije na glavama tamošnjih djevojaka i snaša.
Kada priprema svoje sumještanke za svečane manifestacije, drži se izvornosti pa pet i pol sati plete pletenice, iako je taj princip napušten još krajem 19. stoljeća, a otada se koriste umetci pletenica izrađeni od prave kose. No, i tada izrada frizure traje barem 45 minuta, i to ako je "frizer" uistinu vješt.
Mast ih oduševi
– Najviše se vremena uloži u čeoni dio frizure koji se baš razlikuje gotovo od sela do sela ili skupine sela, dok je stražnji jednak. U prošlosti su se za oblikovanje koristili svinjska mast i voda, zatim goveđi loj te bjelanjak. Držim se tradicije, no iskušao sam i moderne preparate, gelove, lakove i kreme, ali nijedan kemijski proizvod ne može zamijeniti mast. Kada se krenu prvi put češljati, današnje djevojke budu skeptične prema masti, no kasnije se oduševe jer ju se jednostavno opere, a kosa ostane iznimno mekana, nježna i svilenkasta, kao da ste koristili najbolji regenerator – ističe on.
Mandi Pavelić iz Brodske Varoši na leđima je 80 ljeta. I ona je, vođena željom za očuvanjem tradicije, tek prije desetak godina počela plesti starinske frizure, kada su njezine unuke krenule na folklor.
– Rijetko tko je može izraditi jer je previše zahtjevna, a postoji samo u zapadnom dijelu brodske Posavine i nigdje drugdje na svijetu. Kika ili perčin, kako se gdje zove, plete se po pet-šest sati, i to s čak do stotinu pramenova, a kosa mora biti duga barem 40 ili 50 centimetara. No, rijetko se to tako radi, primjerice za revije, zamijenile su ih gotove pletenice koje su ranije isplele tete ili bake pa ih odrezale i pripremile za određenu djevojku – govori nam baka Manda.
Posebno je i ovdje zahtjevan čeoni dio na kojem se radi šest "cokni" sa svake strane, a izrađuju se i po dva sata. Da ih učvrsti, Mandi su dovoljni bjelanjak i žlica svinjske masti. Koristi se i voda sa šećerom.
– Ta se frizura dopunjuje lančićem preko glave ili cvjetićima od smilja, ovisno o prigodi i vrsti nošnje, a nosile su je isključivo djevojke. Mlade udane žene stavljale su češalj umjesto kike i podvezivale kosu, dok su se cokne ukrašavale zlatovezom – zaključuje.
