Borba za tržište u kojoj će morati dati maksimum, povećanje kvalitete i smanjenje cijena vina, samo su neki od izazova kojih će hrvatski vinari i vinogradari za nekoliko dana postati svjesniji nego ikad. EU je, naime, vodeći svjetski proizvođač, potrošač, izvoznik i uvoznik vina, koji s proizvodnjom i prodajom vina ostvaruje znatan dio prihoda. Hrvatski imidž vinarske i vinogradarske zemlje ispuhao se pak na samo 20.751 hektar registriranih i 3900 hektara neregistriranih vinograda, što će se ulaskom u Uniju, nesklonu novim sadnjama do 2015., teško promijeniti.
Tko je za to kriv?
No zna li se da smo prije 10-ak godina i uz operativne programe sadnje 13.000 hektara novih vinograda uz poticaje posadili manje od 4300, ali danas svejedno imamo zaliha vina u količini jednogodišnje proizvodnje od oko 1,4 milijuna hektolitara – zalihe su trenutačno puno veći problem i od neiskorištenih hektara – i od terana ili prošeka, kaže Zvjezdana Blažić, savjetnica ministra poljoprivrede, koji će u četvrtak na Vladi predstaviti Nacionalni program potpora za sektor vina za razdoblje od 2014. do 2018. Iako su pojedini vinari i udruge proteklih godina učinili puno, Z. Blažić je uvjerena kako je nacionalni program jedini recept za probleme zaliha te još uvijek nedovoljnu i neujednačenu kvalitetu i nekonkurentne cijene većine vinara. Vina su nam skupa i nedovoljno izbrendirana, dok s tržišta EU, Južne Amerike, JAR-a već sada dolaze i kvalitetna, a jeftinija vina. Kroz nacionalnu omotnicu Hrvatska će u tako u EU na godišnjoj razini imati na raspolaganju 11,8 milijuna eura, a od 2017. nadalje 10,8 milijuna. To su, smatra Z. Blažić, veliki novci za domaće vinare koji će im pomoći u promidžbi, restrukturiranju i konverziji vinograda, većim investicijama u vinarije i marketing vina te većem izvozu i boljem plasmanu na inotržištima. U EU se više od 30% potrošnje odvija na vratima vinarija, što je u nas nedovoljno iskorišteno. Cilj su nam tako i kušaonice i veća potrošnja hrvatskih vina i kroz turizam, a kako s ulaskom u EU padaju carine na uvoz vina u Hrvatsku, i te kako nam je važno poticanje prodaje na trećim tržištima, tvrdi Z. Blažić. Više, dodaje, nije važno tko je za to kriv, no RH je, primjerice, u 2011. izvezla vina za samo 12 milijuna dolara, a uvezla za 21 milijun, većinom iz Makedonije. Samo 30% naših proizvođača danas su izvoznici vina, što treba promijeniti i stvoriti imidž vinarske zemlje, a isto tako povećati i domaću potrošnju koja nije loša – oko 28 litara po stanovniku – ali još uvijek manja od ostalih mediteranskih zemalja s minimalnom potrošnjom od 35 litara naviše.
Novac u rukama
Nacionalnim programom potpora za sektor vina od 2014. do 2018. vinari će tako za promidžbu vina na tržištima trećih zemalja moći ostvariti subvencije do 50% prihvatljivih troškova projekta koje se ostvaruju za svaku godinu trajanja projekta. Prihvatljivi troškovi po projektu su 200 tisuća eura, minimalni iznos potpore po projektu 3000, a maksimalni 100 tisuća eura, doznajemo od Z. Blažić. O pitanju investicija u vinarije i marketing vina, prihvatljivi troškovi po projektu su 3 milijuna kuna, minimalni iznos potpore po projektu 5000, a maksimalni 1,5 milijuna za mikro, mala i srednja poduzeća i 750 tisuća eura za poduzeća s manje od 750 zaposlenih i 200 milijuna eura prihoda. Jednaki su iznosi i za potpore za restrukturiranje i zamjenu vinograda za koje proizvođači podnose zahtjev, upisane u Vinogradarski registar, s time da manji vinari ostvaruju povrat investicije do 50%, a veliki do 25% uloženog iznosa. U Ministarstvu poljoprivrede računaju kako će za sve te projekte vinari moći zahtjev podnijeti već od početka iduće godine.
>> Vinarima se ulaskom u EU nudi da se sami opredijele
