Mesićeva diplomatska oluja ostavila je trag spaljene zemlje kao
tunguska kometa u sibirskoj tajgi. Gdje god je preletio Challenger
prilikom Stipina munjevita pohoda na Balkan, nastale su afere...”
To je u Globusu prošlog ljeta napisao jedan kultni novinar,
portretirajući Mesićeva savjetnika Budimira Lončara.
Taj “trag spaljene zemlje” kolega je pripisao upravo savjetima bivšeg
prvog diplomata SFRJ Lončara, koji je u tekstu opisan kao utjelovljenje
jugopolitičkog zla. Zla u rasponu od navodnih jezivih likvidacija za
koje Lončara okrivljuju njegovi sumještani na Ugljanu, preko
međunarodnih muljaža koje je pravio vrh bivše države u društvu afričkih
tirana, do Lončarova okretanja leđa Hrvatskoj na početku rata. Ne
reagiraju tada ni Ured predsjednika ni sam predsjednik. Nema ustašoida!
Štoviše, Mesić se nedavno pojavljuje kao suradnik toga lista pišući o
svom putu na Kubu!
Ali neobična pretpovijest koja prethodi osjetljivosti Mesića i njegova
Ureda na “Večernjakov” tekst puno je starija. Istina, ne seže do
NDH kao protumesićevskog nadahnuća, nego do Mesićeve knjige “Kako smo
srušili Jugoslaviju”. Prema toj knjizi, Lončar je “uradio mnogo toga”
što je štetilo Hrvatskoj, on “ne razumije situaciju”, na sjednici Opće
skupštine UN-a ne zastupa “interese Republike Hrvatske”, ne “svjedoči o
realnom stanju u Jugoslaviji”, a to stanje “bolje od gospodina
Lončara razumiju i tumače diplomati stranih zemalja”.
Zašto odjednom tolika drama, kad “Večernjak”, ne otkrivajući o Lončaru
ništa novo, nego tek naglašava kako je u UN-u tražio embargo za
isporuke oružja, koji je jučer u Saboru, zasluživši pljesak, i premijer
Sanader ocijenio kao “jednu od najtežih pogrešaka međunarodne
zajednice”? Jer je “cilj predsjednik Mesić”, a savjetnik Lončar “samo
je sredstvo”!
Tko je bio cilj, a tko sredstvo kad je Mesić onako lijepo pisao o
Lončaru? Tko pak kad su i Mesić i njegov ured prešutjeli mnogo žešći
“pamflet” o Budi u drugim novinama? Očito – sad je cilj “Večernji
list”. Po logici: kad Mesić ili tko drugi kaže: pada kiša, onda pada
kiša, kad to kaže “Večernjak”, tko zna što je u oblacima, bit će da su
ih zametnuli ustašoidi. Sve bi bilo jasnije da je, u skladu sa svojim
stalno ponavljanim načelom o individualnoj krivnji, Mesić s nekom
argumentacijom otkrio tko su ti ustašoidi, po čemu to jesu i što su
učinili.
Da otkrije po nekim konkretnim spoznajama kakve je, pišući svoju
knjigu, imao o – Lončaru i njegovoj individualnoj krivnji! Tko zna,
možda bismo u evoluciji kakvu je na putu do Mesićeva savjetnika prošao
Lončar stupili na stazu podobnosti i zaslužili embargo na javno oružje
upereno protiv naše nedodirljivosti!
NAGLASAK
