Zdravlje i posao za svoju djecu najviše je što želim za Božić. Kada čovjek nema puno, ne želi puno, kaže Ankica Josipović, 44-godišnja samohrana majka sedmero djece iz Latina kod Plaškog.
Sin glava obitelji
Danas očekuje posebnog gosta - župana Ivana Vučića, koji tradicionalno dariva socijalno ugrožene obitelji u povodu uskrsnih i božićnih blagdana paketima kućnih potrepština.
Župan neće moći izbjeći lošu i usku seosku cestu koja vodi do obitelji Josipović, po kojoj je promet zbog debela leda vrlo nesiguran. Ankica se nada da će uvaženi gost pomoći osigurati normalan promet putem koji je za kiša stalno poplavljen.
No, njezina je najveća briga od početka rata osigurati golo preživljavanje svoje obitelji. Josipovići su se iz Banje Luke 1995. preselili u Požegu k Ankičinim roditeljima. U Latinu su od 1996. u kući koju im je tada namijenila Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama.
– U Banjoj Luci radila sam osam godina, dok nisu počela otpuštanja. U Hrvatskoj nikad nisam našla posao – objašnjava A. Josipović.
Sa suprugom Josom bila je u braku 24 godine, bolovao je od multiple skleroze, a potkraj života i bolesti mokraćnog sustava. Nije bio sposoban za rad. Preminuo je u listopadu, uoči blagdana Svih svetih, u dobi od 48 godina. Ankica teško bez suza govori o njemu.
Kao glava obitelji nametnuo se najstariji sin Nikica (24). Školovani je automehaničar, ali nije nikad našao posao.
– Ma, najgore je kad ugovoriš posao pa propadne – kaže nam Nikica.
Ove je godine bio posebno angažiran na uređenju kuće. APN je osigurao materijal, ali, kako to već najčešće biva, nedovoljno. Teret radova i nabave pao je na siromašnu obitelj. Ipak, uspjeli su urediti kat i ožbukati dio kuće.
– Valja urediti kupaonicu. Za to nam je APN osigurao deset četvornih metara pločica! Nedostaje nam materijala i za električne instalacije – kaže Nikica.
Ivica jedini radi
Sin Ivica (21) živi u Rijeci, gdje je građevinski radnik, s malim i neredovitim primanjima. Kćeri Anita i Mirjana, u dobi od 22 i 19 godina, nezaposlene su frizerke, a Mario (14), Antonio (12) i Josip (7) školarci su. S njima žive Ankičina svekrva Ljubica (77) i njezin sin Ivica (50), koji je kao dječak obolio od meningitisa i dječje paralize. Cijela obitelj živi od 3500 kuna socijalne pomoći, 1300 kuna dječjeg doplatka, Ljubičine bosanske mirovine od petstotinjak kuna i 1250 kuna za skrb njezina sina Ivice. Caritas i mnogi pojedinci im izlaze u susret. Toplina nade i zajedništva siromašne obitelji Josipović grije i za vožnje zaleđenom cestom od njihove kuće i dalje.
