I dok prelazim Vrbanja mostom na drugu stranu Miljacke prisjećajući se ratne priče kako su na ovom mjestu ubijeni sarajevski Romeo i Julija, u stvarnost me vrati zvonjava mobitela. Na zaslonu - Goran Gerovac, urednik Obzora. Odlučio je, kaže, ovaj tisućiti broj Obzora posvetiti - riječima. Svatko od kolumnista trebao bi prokomentirati jednu. Meni zadaje - mržnju. Kada smo završili razgovor, razmišljam o tome zašto sam prihvatio tako tešku, sumornu riječ. Zašto nisam dobio neku lakšu, vedriju, recimo, prikladniju tisućitom broju: jubilej, slavlje, mir, zajedništvo, tolerancija, pobjeda... Ili pak ljubav. Je li to zato što pratim teme iz BiH?! Pa baš na ovom Vrbanja mostu gdje sam dogovarao kolumnu krvlju je ispisana potresna ljubavna priča. Ali, da, ubila ju je mržnja. Admira i Boško te su ratne '93. htjeli pobjeći iz opkoljenog Sarajeva. No, snajperisti skriveni na brdu iznad mosta bili su brži. Iako smrtno ranjena, djevojka, Bošnjakinja, uspjela je dopuzati do svog mladića, Srbina. Umrli su zagrljeni. Njihovu ljubav besmrtnom je učinila nečija mržnja.
RIJEČ 'MRŽNJA'
Dragi Gorane, oprosti, ali mržnju ipak ne znam objasniti
Pa baš na ovom Vrbanja mostu gdje sam dogovarao kolumnu krvlju je ispisana potresna ljubavna priča. Ali, da, ubila ju je mržnja. Admira i Boško te su ratne '93. htjeli pobjeći iz opkoljenog Sarajeva