U dvorištima šareni tulipani, bijele i žute narcise, procvjetale magnolije, pupoljci mirisnih jorgovana... Domaćini žure u polja, seoskim cestama mile traktori, stvarajući kolonu od četiri-pet automobila. Vrijeme je sjetve.
Slika je to Slavonije u proljeće, te ljepotice koja svoje čari još više iskaže u jesen, kad je okupana zlatno-smeđim tonovima, kad mirišu jabuke i grožđe, lupkaju sitne kapi kiše, a zatim počinju pupati prve krizanteme... Sjetna jesen današnjoj je Slavoniji nekako primjerenija od proljeća kad se sve budi, a ona umire.
Prošli tjedan zavojita cesta što preko Papuka vodi od Orahovice prema Kutjevu nije bila zatvorena zbog snježnog nanosa, a nije prometovanje ponekog automobila zapriječio kakav odron, kako to znade biti svako malo. Malo prije ulaza u Kutjevo, pogledom tražim zgradu na kojoj je nekoć pisalo Traubisoda. To je onaj gazirani sok iz grožđa, iznimno popularan prije rata, kada se reklamirao sloganom “Nije vino, nije voda, to je Traubisoda”. Međutim, zgrade nema. Jedan je to od brojnih primjera industrije Slavonije koja je u razdoblju tranzicije doživjela djelomični bankrot, što je za sobom povuklo znatno smanjenje broja radnih mjesta, povećanje broja umirovljenika, nezaposlenih i korisnika socijalne pomoći te – iseljavanje.
“Slavonija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske”, zapisao je netko na Wikipediji u opisu regije u istočnoj Hrvatskoj čijoj opustošenosti svjedoče ljudi, neobrađena polja, orunula domaćinstva i napuštene kuće iz kojih izviruju stabla.
Od Kutjeva idem k Dubokoj, seocu nekoć nadaleko poznatom po šljivovici. Duboka je u Požeštini, u jednoj od najsiromašnijih općina u Hrvatskoj, Čaglinu. Na ulazu u selo ostaci su porušena doma. Živalj bi ga rado obnovio, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog karmina i da imaju kamo ići glasovati za izbore i da se više ne moraju tiskati u hodniku kuće mještanke koja najam svoga “glasačkog mjesta” državi naplaćuje. Ali, dogovora o uređenju nema jer zgrada ima dva vlasnika - Općinu i školu u Čaglinu, ustanove koje se nalaze jedna do druge... Umjesto doma, danas je okupljalište Dubočana pod krošnjom stabla ispod kojeg su u pravokutnik posložene drvene grede, za sjedenje. Malena bačva u sredini, na kojoj su kredom ispisana imena svih stanovnika, glumi stolić. Iza je polusrušena kuća. To središnje mjesto seljani zovu tračaonica.
>>Cijelu reportažu pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od subote ili u e-izdanju!
Od ostalih tema izdvajamo:
>>16+1 sad je 17+1. I Grčka se priključila inicijativi za suradnju s Kinom
>>Horvat na poslovnom forumu: Još četiri hrvatske tvrtke potpisale ugovore s Kinezima
>>Tek otkriveni knez iz Bojne ući će u udžbenike povijesti
>>Napokon počinje projekt dječje bolnice u Blatu
>>Toni Kukoč: Valjda će se za deset godina netko i mene sjetiti u Kući slavnih
>>Paket Večernji list+Diva+dar sapun za samo 15 kuna
Slavonija je najteže stradala u ratu i praktički je do 1998. god. bila u ratu odnosno okupirana od pobunjenih Srba zbog čega je gospodarstvo Slavonije gotovo uništeno. Slavonske županije nisu imale iste polazišne točke razvoja kao npr. Istarska ili Krapinsko-zagorska županija, međutim Osječko-baranjska županija ima BDP po stanovniku 64.000 kn što je veći BDP od npr. Krapinsko-zagorske županije koja je na 54.405kn po stanovniku prema podacima HGK iz 2015.god. Varaždinska je na 67.506kn, a Međimurska na 68.706 kn po stanovniku, pa bi se moglo postaviti pitanje zašto npr. SDP-ova Krapinsko-zagorska županije ima BDP po stanovniku kao da ju je poharao rat?